Akcija Kupujmo hrvatsko vozi dalje, iako se Bruxelles u jednom trenutku preventivno namrštio na slogan koji bi mogao mirisati na diskriminaciju stranih proizvođača. Začetnica akcije, Hrvatska gospodarska komora, poziva se na velik odjek koji je ta akcija dobila i među potrošačima i kod proizvođača.
Bruxelles bi se trebao zadovoljiti pravnim tumačenjem da država s tom akcijom nema ništa. Neće je financirati Šuker proračunskim novcem, niti će Vukelić smišljati poticajne mjere. Šef Komore Nadan Vidošević napominje da se akcija vodi isključivo u krugu komorskih članica, u organizaciji HGK i za račun njezinih klijenata. Hoće li to Bruxellesu biti uvjerljivo, tek će se vidjeti.
Zasad, pregovori o tržišnom natjecanju stoje iz drugih razloga, konkretno zbog subvencija u brodogradnji, a ne zbog akcije Kupujmo hrvatsko ili Kupujmo kvalitetno, kako je isti slogan glasio u prepakiranom omotu.
Domoljublje je na ovom prostoru prečesto skretalo u zagriženi nacionalizam. Akcija Kupujmo hrvatsko, začeta prije devet godina, bio je svojevrstan način da se snažno nacionalno osjećanje kanalizira u korisnom smjeru. Prema osvještavanju činjenice da se kupnjom domaćih proizvoda čuvaju radna mjesta naših sugrađana, da se time više čini za prosperitet nacije nego pukim pozivanjem na nacionalno porijeklo. Omiljena disciplina "natjecanja u hrvatstvu" time je stavljena pred novi izazov. I devet godina nakon pokretanja akcije Kupujmo hrvatsko, može se reći da je ona uspjela. Slogan je ostavio trag u svijesti potrošača. Jasno da će i danas svatko za sebe racionalno odvagnuti kvalitetu i cijenu ponuđenih domaćih i stranih proizvoda, ali s vremenom se učvrstilo uvjerenje da je hrvatska roba kvalitetna. Da se hrvatskih proizvoda ne moramo sramiti, i da je njihova kvaliteta počesto bolja.
Sve kad bi se Europska komisija sutra otvoreno pobunila protiv te kampanje, učinak je već tu. Slogan je već puno pomogao imidžu hrvatskih proizvoda. Ali dosadašnja pregovaračka iskustva kazuju da i ubuduće treba računati s izuzetnom osjetljivošću Bruxellesa na sve što izgleda kao diskriminacija. Posljednji su dokaz te osjeljivosti stavovi Europske komisije o slobodi kretanja kapitala u Hrvatskoj. Prilično je izvjesno da će Hrvatska prije početka pregovora o tom poglavlju dobiti takozvani benchmark, odnosno da će morati ispuniti određene uvjete kako bi uopće sjela za pregovarački stol. Radni je prijedlog bruxelleskih pregovarača da se Hrvatskoj postave dva uvjeta: da mora pripremiti akcijski plan za sprječavanje pranja novca i da mora ispuniti obveze iz članka 60. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, što bi značilo da, primjenjujući postojeće zakone, na tržištu nekretnina ne smije diskriminirati građane EU. I da ne smije bez odgovora ostaviti nekoliko tisuća državljana ujedinjene Europe čiji zahtjevi za kupnju hrvatskih kuća i stanova godinama stoje u ladicama.
Znajući za upornost Bruxellesa kad je riječ o tržištu nekretnina, realno je računati da će s istom upornošću biti protiv diskriminacije na tržištu robe. Moguće je dakle da će Europska komisija u jednom trenutku to i formalno izraziti. No sve i ako budu prisiljeni odustati od svog slogana, komoraši mogu biti zadovoljni. Nakon faze skoro pa izbacivanja hrvatske robe s polica, danas je posve normalno da na tržnicama tražimo domaću rajčicu, u trgovinama domaće maslinovo ulje, a i da na tramvajskim stanicama iščekujemo domaći, klimatizirani tramvaj.
