Na razgovorima o Federaciji BiH postignut je dogovor da se dovrši uspostava potpuno funkcionalnog bošnjačko-hrvatskog entiteta. Ključne točke, prijenos moći s Republike na Federaciju, raspuštanje Herceg-Bosne, podjela carinskih prihoda između Federacije i Republike, novi statut Mostara, stranke potpisuju u petak kad se tajnik Christopher vrati. Nadam se da ćemo dobiti zamah za druga teška pitanja. Provedba će zahtijevati znatnu međunarodnu potporu i pritisak.” Napisao je to 9. studenoga 1995. član Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a general pukovnik Donald Carrick iz američke vojne baze Wright Patterson izvješćujući Washington o teškim pregovorima koji su vođeni u Daytonu između triju strana o prestanku rata.
I dok je američki sigurnjak sporazum o Mostaru nazvao napretkom u ukupnome rješenju, sve što se poslije događalo potvrdilo je da zapravo ovaj grad i država BiH trebaju novo održivo rješenje jer se godinama isprepleću u krizama. Mostar ima poseban status, poseban Statut, ali i posebne blokade. U mnogim situacijama problemi Mostara koji nije imao izbora posljednjih 12 godina bili su i zrcalo ukupnih neriješenih hrvatsko-bošnjačkih odnosa u Bosni i Hercegovini. Mostarski Statut je pod pritiskom pregovarača iz Sarajeva, odnosno Zagreba, dogovoren u Daytonu između hrvatske i bošnjačke strane. Uspostavljeno je šest općina i središnja gradska zona, te sustav podjele vlasti sličan onome kako danas (ne) funkcionira država BiH, s etničkim vetom, nejasnom ulogom središnjih gradskih institucija.
Prije nego što je za Mostar izmišljen Statut kakav ne postoji ni za jednu drugu lokalnu sredinu u Bosni i Hercegovini Europska unija je postavila privremenu administraciju nad ovim gradom na čijem je čelu nedugo nakon okončanja krvavoga hrvatsko-bošnjačkog rata bio njemački političar Hans Koschnick. Pod njihovim vodstvom uklonjene su postupno ratne barikade, obnovljen najveći dio zgrada, uspostavljena administracija. No, i danas središnja gradska prometnica Bulevar svjedoči o strahotama ratnih razaranja s ožiljcima na pročeljima zgrada, ali i nerijetko urušenim zgradama koje su prepuštene zubu vremena s kojih vise natpisi: “Pazi, opasno za život.”
Jednako tako na izvjestan način i čak 25 godina poslije postoje dva grada u gradu koji žive uglavnom paralelne živote. Jedan je zapadni, uglavnom hrvatski dio grada, a drugi je istočni, uglavnom većinski bošnjački dio Mostara. Srpska zajednica koja je prije rata činila oko 20 posto od oko 110.000 pučanstva najveći je gubitnik posljednjeg rata. Danas ih je tek oko 4000.
Poznati ‘liskaluci’
Glavnu “utakmicu” cijelo vrijeme međutim vode hrvatske i bošnjačke političke elite koje grad smještaju u svoje vizije stolnog hrvatskog grada ili pak najvećeg bošnjačkog centra u Hercegovini. Iako je Mostar postao jedan od simbola UNESCO-a zbog obnove izgradnje povjerenja i suživota kroz simboličku obnovu Staroga mosta koji je srušen tijekom rata, no valja međutim reći kako dobar dio djece iz zapadnoga dijela grada nikada nije stupio na taj most, jednako tako kao što znatan dio bošnjačke djece zapravo ne zna da se u zapadnome dijelu grada nalaze ostaci jedne od najstarijih ranokršćanskih bazilika u Bosni i Hercegovini niti su u sklopu izučavanja prirode i društva imali prigodu to naučiti. Pa ipak postoje iznimke, a Mostarci poznati po “liskalucima”, odnosno šalama i na vlastiti račun često znaju reći kako je najveći prodajni centar Mepas, koji se nalazi u centru grada, a kojemu je vlasnik ugledni širokobriješki gospodarstvenik Mirko Grbešić, zapravo ujedinio Mostarce svih nacionalnosti. Grad na Neretvi nije imao izbore od 2008. godine kada su posljednji put građani birali gradsko vijeće, odnosno gradonačelnika. Mostarska kriza rezultat je presude Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine koji je 2010. godine poništio izborna pravila za Mostar koja su diskriminirala vrijednost glasa birača.
Naime, građani Mostara glasuju s jedinstvene gradske liste te lista šest izbornih područja koja su nekada bile zasebne općine. Bivši Visoki predstavnik Paddy Ashdown 2004. godine ukinuo je općine te uspostavio izborna pravila za Mostar po kojima je primjerice većinsko bošnjačko izborno područje Jugoistok, s oko 6000 glasača, biralo tri vijećnika u Gradsko vijeće Mostara jednako kao i većinsko hrvatsko područje Jugozapad, s oko 25.000 upisanih birača, što je stvaralo nerazmjer u vrijednosti glasa od čak četiri puta.
Ustavni sud BiH upravo je poništio te odredbe ocjenjujući da u Mostaru svaki glas birača mora vrijediti jednako, odnosno da se ne može iz svih gradskih područja birati jednak broj vijećnika. Nakon što je dužnosnica Naše stranke iz Mostara Irma Baralija dobila presudu pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu, međunarodna je zajednica dodatno napravila pritisak na vodeće hrvatske i bošnjačke političare Dragane Čovića iz HDZ-a BiH te Bakira Izetbegovića, koji su pak sredinom lipnja ove godine postigli dogovor o izmjenama izbornih pravila za Mostar.
Uz taj dogovor, upravo kako je to običaj za Bosnu i Hercegovinu, potpisan je i drugi sporazum da će se dvije strane suglasiti o izmjenama Izbornog zakona koje bi Hrvatima zajamčile mogućnost biranja njihovih političkih predstavnika na državnoj razini. I dok je hrvatska strana popustila oko Mostara, vodeća bošnjačka stranka sada uvjetuje drugi dio sporazuma. Za vrsne mostarske poznavatelje prilika takvo što nije bilo iznenađenje. Marin Topić je mostarski arhitekt, poznatiji kao slikar, političar. On smatra kako je Mostar posebno važan za Hrvate u BiH
– Mostar je strateški jako važan. Za Hrvate je bitan jer je sjedište svih važnijih institucija ovoga naroda koje bi kao suvereni i konstitutivni narod trebao imati. To je jedini grad BiH u kojemu su Hrvati razmjerna većina. Mostar ima jedino javno sveučilište na hrvatskome jeziku, medicinski centar, sjedišta javnih poduzeća, Hrvatsko narodno kazalište, trebali bi imati svoju televiziju, ali je nažalost nemaju. Za Bošnjake je Mostar važan kao dio mozaika stvaranja unitarne države. To je glavna zamisao političkih elita Bošnjaka. Onaj tko nas je spojio u jedan entitet nije zasigurno mislio dobro Hrvatima u BiH. A to se vidi na svakome koraku – ističe Topić za Večernjak.
Tvrdi kako Mostar najviše sliči stanju u Jugoslaviji koja je, kaže, bila utemeljena na mitovima i lažima. Upitan kakva je sudbina grada na Neretvi i ljudi u njemu, Topić ističe kako to ponajmanje ovisi o njegovim stanovnicima i ‘dvojici’ mrtvaca, kako opisuje dva dijela grada, te da sudbinu ovdašnjih ljudi kreiraju stranci.
– Budućnost Mostara ne možemo nikako dokučiti jer zapravo ne ovisi o građanima koji žive u Mostaru. Budućnost ovdje stalno kreiraju svjetski moćnici i administracije. Uz SAD, Veliku Britaniju tu su sada i Rusi. Ako se u nečijoj kući pitaju tri moćna frajera kakva nekomu može biti budućnost. Budućnost je u njihovim rukama, a ti nemaš ništa. Tu smo mi samo statisti i nažalost akteri. Ovo što sada vidimo na djelu je ujedinjenje dvaju mrtvaca. Ashdown je sa svojim statutom umrtvio grad stvorivši protuprirodnu situaciju koja nema veze sa stvarnim stanjem. S tim ujedinjenjem dvaju mrtvaca mi zapravo dobivamo novu normalnost koja u Mostaru nažalost predugo traje – smatra Topić.
Za razliku od njega, novinar i analitičar Faruk Kajtaz smatra kako će ipak u znatnoj mjeri svoju sudbinu i sudbinu grada odrediti građani na izborima, koji su zakazani potkraj prosinca, a mogli bi u znatnoj mjeri modelirati i ukupne hrvatsko-bošnjačke odnose u Bosni i Hercegovini.
– Odnosi u Mostaru nadilaze značenje za sam grad. Ti se odnosi reflektiraju na Federaciju i državu BiH. BiH je zasnovana na Aneksu IV. Daytonskog mirovnog sporazuma koji je naš ustav i on favorizira etno-nacionalni pristup. Zbog toga sve tri etničke zajednice nastoje maksimizirati svoje zahtjeve. Nama je međutim potreban novi politički konsenzus koji bi poštovao tri konstitutivna naroda i građana BiH. Možda je primjer Mostara dobar kako bi se od njega krenulo te da bude model kako bi stvari mogle funkcionirati u BiH. Daytonski je sporazum stvorio određenu vrstu tenzija unutar BiH s obzirom na to da je Republika Srpska dobila neku vrstu privilegiranog statusa, a taj disbalans je stvorio napetosti između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH. No, toga dogovora teško da će moći biti bez uloge SAD-a i EU – smatra Kajtaz.
Kako bi postao model za ostatak Bosne i Hercegovine, Kajtaz smatra da je potrebno istodobno zadovoljiti nekoliko temeljnih preduvjeta koji su bitni tamošnjim Hrvatima, Bošnjacima i Srbima, ali i građanima koji odnose promatraju izvan nacionalne dioptrije.
– Mostar je jedan od najvažnijih gradova u BiH, a u geopolitičkom smislu čak i na prostoru bivše Jugoslavije. Nažalost, ima tešku ratnu traumu, grad je to koji je preživio teška razaranja. U svakom slučaju, predstavlja vrlo važno mjesto u odnosima, prije svega predstavnika Hrvata i Bošnjaka. Ne treba zanemariti ni Srbe. Unatoč svemu, Mostar je očuvao multietničnost. Preko njega se često prelijevaju političke krize. Na izvjestan način Mostar je temeljni kamen u razmišljanjima bosanskohercegovačkih Hrvata, odnosno njihovih političkih predstavnika koji ga vide kao grad u kojemu bi trebale biti smještene njihove nacionalne institucije, dok s druge strane za Bošnjake Mostar je jako važan zbog očuvanja istinske multietničke BiH i građanskoga načela na kome inzistiraju probosanske stranke. Srbi su prije rata činili petinu stanovništva i u postotcima su najveći gubitnici na prostoru Mostara iako valja imati na umu da je velik broj Srba iz Mostara otišao i prije izbijanja rata – dodao je Kajtaz.
Vlast ga ne može uništiti
On smatra da je dogovor moguć i izvan ranijeg “bratstva i jedinstva” i nametnutih rješenja. Zapravo vjeruje da su građani Mostara sazreli u tome smislu.
– Mostar je predugo živio u gotovo shizoidnom stanju i u interesu je samih građana kako bi se pronašao modus vivendi. Na treba to biti preslika bratstva i jedinstva ili nekoga odnosa koji će se nametnuti odozgo. Imam osjećaj da smo kao građani sazreli da napravimo društvenu zajednicu koja može funkcionirati na temelju dobrih odnosa – ističe ovaj mostarski novinar.
Veselin Gatalo jedan je od rijetkih Srba, gotovo kao protagonist iz pjesme “Ostajte ovdje” Alekse Šantića, koji su cijeli krvavi rat ostali u gradu na Neretvi preživjevši sve strahote. Književnik i novinar ove se godine prvi put našao na srpskoj listi za Mostar, preko koje ova zajednica nastoji dobiti vijećnike u Gradskom vijeću Mostara, koji bi konačno artikulirali njihova stajališta, a ne da ih predstavljaju Srbi izabrani na listama hrvatskih i bošnjačkih stranaka. On na Mostar gleda kao na stanje zamrznutoga konflikta.
– Izgleda da je Mostar potvrdio jedan paradoks. Da bi nešto bilo višenacionalno, mora biti podijeljeno. Mostar je jedini grad koji nema tročetvrtinsku većinu bilo kojega naroda. To je grad podijeljen između Bošnjaka i Hrvata. Srbi su ostali u tragovima. Možda nekih 4000-5000, ako ne računamo kriptosrbe koji su u međuvremenu postali Hrvati ili Bošnjaci – kaže Gatalo.
On ne isključuje mogućnost upravo da srpski vijećnici budu prevaga između hrvatske i bošnjačke strane, a ne vjeruje ni da mogu biti vezivno tkivo grada.
– Teško da (Srbi) mogu biti poveznica bilo čega, već time što ih je jako malo, što uglavnom nisu ni sami povezani među sobom. Ali bi mogli biti jezičak na vagi. Neki pokušavaju i da ih izguraju u prvi plan i da na račun toga profitiraju. Ali, Bože moj, u politici je sve legitimno zato što više nije važan ni način ni sredstvo, što je ispravno, jer se stvari svode na pobjedu i poraz – kaže Gatalo. On ne vidi Mostar kao primjer kako bi Bosna i Hercegovina mogla funkcionirati, ali svejedno vidi snagu grada da ostane i opstane takav unatoč svim poteškoćama i režimima.
– Mostar nije nikakva paradigma za BiH. Najprije nema trećeg naroda. Znate već sami da Srbi primjerice nisu čak ni na papiru konstitutivni narod ovdje u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. U ustavu Županije i dalje piše da je to županija Hrvata i Bošnjaka. Na svakom koraku vidite neregularnost, kršenje ljudskih i etničkih prava. Tako da je iznimno teško govoriti ozbiljno o nečemu neozbiljnom kao što je BiH, ali i Mostar. No, Mostar unatoč svemu ima iznimnu vrlinu i uistinu je neuništiv. Po prirodi stvari, ovo jest grad i ostat će. Bez obzira na to kakva vlast bila, ništa ga ne može uništiti. I po tome doista jest poseban – ipak optimističnim tonom zaključuje Gatalo.
S ovim mandatom još uvijek aktualni mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić iz redova HDZ-a BiH ujedno je najdugovječniji na čelu grada još od vremena Mujage Komadine, još jednoga znamenitog gradonačelnika koji je bio na čelu administracije početkom stoljeća dok je upravu nad zemljom imala Austro-Ugarska.
– Rad bez vijeća bio je izuzetno težak i izazovan s obzirom na to da je situacija u kojoj smo se našli nezabilježena. Grad je morao tražiti rješenja na koji način funkcionirati u zadanim zakonskim okvirima, te kako ga kao takvog održati u funkciji do izbora. Ono što se očekivalo jest da će se na temelju presude Ustavnog suda izmijeniti Izborni Zakon za grad Mostar u vrlo kratkom razdoblju, no to se nije dogodilo – kaže Bešlić objašnjavajući kako zbog toga nisu mogli početi brojne projekte.
No, istodobno brojni su i okončani. A možda je najvažnija činjenica da u gradu nisu pogoršani odnosi Bošnjaka i Hrvata te da je financijska situacija bila stabilna. Podsjetio je kako se uspjelo ugasiti i ujediniti šest općina i šest različitih propisa u jedinstvenu gradsku administraciju, a u njegovu višegodišnjem mandatu obnovljen je Stari most te još dva mosta, a sagrađen tri nova, obnovili su porušene zgrade u središtu grada, škole, gimnazije, domove zdravlja, parkove, 80% vodovodne infrastrukture je zamijenjeno.
Djeca cijelog svijeta
– U Mostaru su otvoreni domovi za studente, sagrađeni su kampusi Sveučilišta i Univerziteta „Džemal Bijedić“. Obnovljen je Dom zdravlja i uređen parter oko njega, otvorene su brojne ambulante te dijelom opremljene, nabavljena sanitetska vozila. Napravili smo dva muzeja. Sanirali smo i važan projekt vanjskog rudokopa Vihovića i ugasili plamteći ugljen ispod površine zemlje koji je zagađivao zrak u gradu – svjedoči Bešlić.
Jedno od najvažnijih postignuća smatra i dolazak Ujedinjenog koledža svijeta, srednje škole u kojoj se nastava odvija na engleskom jeziku, a u kojoj nastavu pohađaju “djeca iz cijelog svijeta kako bi učili pod našim nebom i bili veleposlanici Mostara u svijetu”. Nedovršena mostarska gradska dvorana jedan je od najčešće spominjanih grijeha aktualne uprave, no Bešlić tvrdi da je gradnja ovoga objekta također problem jer ne postoji Gradsko vijeće.
– Ono što moram istaknuti jest da smo za ovaj projekt osigurali sve potrebne preduvjete, a to je izvedbeni projekt s revizijom, potrebne dozvole i povoljna kreditna sredstva, za koji očekujem da formiranjem Gradskog vijeća donesu odluku koja je jedina preostala da se ovaj projekt uspješno i završi – tvrdi Bešlić. Navodi i brojne infrastrukturne projekte od kojih su pojedini i stoljetnog značenja, a sagrađeni su čak i bez suglasnosti Gradskog vijeća.
– Uložena su znatna sredstva Grada i u Zračnu luku, na opremanje. Napravili smo novu regionalnu deponiju za otpad u Uborku, napravili pročistač otpadnih voda za cijeli grad, velik dio glavnih kolektora za prikupljanje otpadnih voda u cijelom gradu. Posebno sam ponosan na Španjolski trg, koji smo otvorili španjolski kralj Juan Carlos I. i ja, na gradsku šetnicu Zrinjevac i Feićevu ulicu s kamenim popločenjem te na šetnicu u Barama u Radobolju, potom rekonstrukcijom i osvjetljavanjem trim-staze – ističe Bešlić.
Posebno je ponosan što je Mostar postao prepoznatljiv turistički brend u svijetu, ali i kulturna destinacija.
– Osim objekata. mnogo se napravilo na podizanju kulturnog života u gradu. Mostar je postao poznat i po kulturnim i javnim manifestacija kao što su Mostarsko proljeće, Mostarsko kulturno ljeto, Melodije Mostara, Večernjakov pečat, Mostarske liske, Lutkarski festivali, mnogobrojne izložbe i predstavljanje važnih knjiga. Božićni koncerti koji su postali nezaobilazni događaju s mnogim poznatim umjetnicima iz regije, a u vrijeme adventa „Winterville“, doček Nove na otvorenome i sajamske manifestacije na Mostarskom sajmu gospodarstva – kaže Bešlić. Uz pomoć Red bulla Grad Mostar je postao i nezaobilazna destinacija svjetskog natjecanja „Red bulldiving“ sa Starog mosta.
– U ovoj izazovnoj godini suočeni s krizom zbog COVID-19, pomagali smo u skladu s mogućnostima obrtnike i gradska javna poduzeća te mnoge druge – oslobodili djelomično komunalne naknade i zakupnine u gradskim prostorima – napominje Bešlić, a svojim nasljednicima, napose Gradskom vijeću, želi da ostvare ono što nije mogao u svome mandatu.
– Nadam se da će se dolaskom Gradskog vijeća brzo uspostaviti vlast te promijeniti odluke koje su bile kočnica u brojnim projektima, a tako i omogućiti još brži razvoj grada u segmentima koji nisu bili mogući u prethodnom razdoblju – objasnio je Bešlić.
Lokalni izbori na kojima će Mostarci nakon 12 godina birati novi saziv Gradskoga vijeća, koji broji 35 vijećnika, održat će se 20. prosinca. Kasnije se bira gradonačelnik, posredno među izabranim vijećnicima. I po tome je Mostar poseban slučaj u odnosu na ostale sredine koje su svoja tijela vlasti birale 15. studenoga. Po sustavu glasovanja, kao i ustroju Gradskoga vijeća, unaprijed se može reći kako će se i nakon ovih izbora zadržati sličan odnos snaga, ponajprije između Hrvata i Bošnjaka. Naime, u Gradskome vijeću nijedan od konstitutivnih naroda ne može izabrati više od 15 vijećnika, čime se praktično prethodno utvrđuje nacionalni balans između Hrvata i Bošnjaka bez mogućnosti prevlasti bilo kojega naroda. Istim odredbama je definirano da konstitutivni narodi ne mogu imati manje od četiri vijećnika, što ponajprije definira poziciju Srba, dok pak najmanje jedan vijećnik treba dolaziti iz reda manjina, odnosno ostalih, kako se u BiH naziva ova kategorija. Usto, u Mostaru je Statutom definirano doslovno da za svaku važniju odluku treba postojati potpora dviju trećina vijećnika, što također daje mogućnost ulaganja svojevrsnog nacionalnog veta, a što ne postoji ni u jednoj drugoj općini ili gradu.
Komunalno ujedinjenje
Za još uvijek dvije strane u Mostaru, hrvatsku i bošnjačku, ključno je pitanje ususret ovim izborima tko će prije doći do 18 vijećnika koji u trećem krugu presuđuje tko će biti na čelu grada sljedeće četiri godine. Naime, mostarski gradonačelnik postaje onaj izabrani vijećnik koji u trećem krugu glasovanja, ako u prva dva na dobije potporu dviju trećina, prikupi natpolovičnu većinu.
Iako oni nisu unaprijed određeni, već sada se zna kako su dvojica najozbiljnijih kandidata za Bešlićeva nasljednika ravnatelj Doma zdravlja Mostar dr. Mario Kordić, koji je nositelj liste HDZ-a BiH, te ravnatelj Županijske bolnice “Dr. Safet Mujić” dr. Zlatko Guzin, koji je na čelu liste dijela bošnjačkih stranaka. Obje vodeće, hrvatska i bošnjačka, stranke u prvi su plan istaknuli liječnike koji su se pokazali ljudima od povjerenja, napose u vremenu borbe protiv koronavirusa.
Kako bilo, u teoriji novoj bi administraciji trebalo biti lakše raditi s novim sazivom Gradskog vijeća nego što je to bio slučaj s Bešlićem, koji je zapravo sam bio izvršna i zakonodavna vlast. A s novim vijećem građanima posve sigurno dolazi poskupljenje računa za vodu kako bi se mogli financirati troškovi gradnje odvoda kanalizacije i pročistača ili pak plaćanje parkiranja, što je grad Mostar praktično uspostavio na temelju iskustava iz Zagreba, ali do sada nije mogao naplaćivati usluge jer je takvu odluku trebalo donijeti Gradsko vijeće, kao i konačno ujedinjenje komunalnih poduzeća, kojih je u Mostaru najmanje pet. No, tko god bude na čelu grada ili pak imao većinu u Gradskom vijeću, najvažniju će ulogu imati u popravljanju povjerenja između Bošnjaka, Hrvata i Srba kako bi ovaj grad, koji je susretište različitih civilizacija, uistinu odražavao sklad s razglednica – smaragdne Neretve uokvirene Starim mostom te tornjevima pravoslavne i katoličke crkve i minaretima džamija s kojih skladno odzvanjaju zvona, ali i ezan (muslimanski poziv na molitvu) simbolizirajući stoljetnu prisutnost i suživot triju naroda.
Srbima u Mostaru je jedini spas stati uz Hrvate i dobiti dio vlasti u gradskom vijeću da bi se pobijedila promuslimanska koalicija koja pravi unitarnu,muslimansku državu.