Svi smo se barem jednom susreli s glagoljicom i prvim hrvatskim povijesnim izvorima napisanima ovim drevnim pismom.
Glagoljica je najstarije hrvatsko pismo. Naime, Hrvati su svoj materinski jezik prvo počeli pisati glagoljicom u 10./11. stoljeću, potom ćirilicom u 12. stoljeću i latinicom tek u 14. stoljeću. U početku je glagoljica bila osnovno pismo slavenske riječi. Najstariji su glagoljički spomenici pronađeni na prostoru današnje Češke, Slovačke, Mađarske, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Bugarske i Ruske Federacije. Najviše pak glagoljičkih spomenika pripada hrvatskoj pisanoj kulturi jer je glagoljica u svih drugih slavenskih naroda, počevši od 12. stoljeća, uglavnom zamijenjena drugim pismima: ćirilicom ili latinicom.
Glagoljica je nastala kad je latinica kao pismo je bila neprikladna za hrvatski jezik, zbog nedostatka palatala, pa je Konstantin za potrebe pokrštavanja naroda izumio glagoljicu
Konstantin (Ćiril) je želio prevladati jaz između istočne i zapadne crkve pa je u Mlecima pred svećenstvom zagovarao ispovijed na slavenskom jeziku i pismu. Njegov zahtjev ubrzo je odobren, a papa Hadrijan II. je već iduće godine odobrio Glagoljaško bogoslužje što je značilo odobrenje uporabe slavenskoga jezika i glagoljice.
Ne propustite kompletan pregled povijesti glagoljice uz jasne i jednostavne upute za pisanje tog pisma u knjižici Večernjeg lista na dar. Prisjetite se svojih korijena i hrvatske povijesti i požurite na kioske u četvrtak 20. siječnja.
