13.09.2017. u 22:14

Njegovi zapisi o jazzu pravi su rasadnik odlično napisanih, lucidnih portreta umjetničkih individualaca koji svi i nisu jazzeri u najužem smislu te riječi

Zagrebački Sandorf, nakon knjige “Dnevnik bez reda”, objavio je i “Zapise o jazzu i druge zapise” zagrebačkog antikvara, novinara, prevoditelja i knjigoljupca Saše Dracha. Riječ je o knjizi u kojoj, osim upućenih napisa o jazzu, ali i o poznatim umjetnicima jazza koje je Drach osobno upoznao zahvaljujući njihovim ne tako davnim veličanstvenim gostovanjima u Hrvatskoj, možete pročitati i nekoliko autobiografskih priča iz autorova života.

No, i priče o jazzu zapravo su nedjeljive od autorova života i njegove, na mahove i tragične autobiografije. Fanatični zaljubljenik u jazz svoje je najintimnije trenutke, pa čak i oproštaj od supruge Mateje koju je pokosila teška bolest, odbolovao uz pomoć najomiljenijih glazbenih jazz-skladbi.

Stoga su Drachovi “Zapisi o jazzu” i nastavak njegova dnevnika u kojem ne želi razlučiti privatnost od svojeg javnog, bilo publicističkog i novinskog, bilo arhivarskog posla. Mnogi će se Drachovi prijatelji prepoznati u ovoj knjizi u kojoj im je ispisana trajna posveta, baš kao i prijateljstvu samom.

A šira javnost, koja možda i ne zna da je Saša Drach sin poznatog hrvatskog glumca Vanje Dracha (koji je sinu očito u naslijeđe ostavio ljubav prema glazbi), u proznim minijaturama i ispovijestima Dracha juniora može upoznati i neke momente iz života glumca koji se potvrdio i na kazališnim daskama i na filmu i napose televiziji.

Stoga je jasno da su “Zapisi o jazzu” zanimljivo, na mahove publicističko, a na mahove krajnje intimističko štivo koje je od autora zahtijevalo potpuno razotkrivanje i ogoljivanje, iskrenu ispovijed koja doista može zainteresirati i najširi krug čitatelja. Jer, Drach je važna osobnost hrvatske kulturne scene, čovjek koji odlično pliva u antikvarnim i jazz-vodama, ima široka poznanstva i prijateljstva, a koji je zahvaljujući ocu odmalena dio hrvatske kulturne scene, iskričavi publicist koji se ne boji susreta s tuđim kulturama i koji voli otkrivati i umjetnike koji nisu potpuni mainstream.

Njegovi zapisi o jazzu pravi su rasadnik odlično napisanih, lucidnih portreta umjetničkih individualaca koji svi i nisu jazzeri u najužem smislu te riječi, ali su ostavili trajan trag na Drachovu osobnost. Naravno, Drachovi zapisi nisu samo proživljeni portreti s faktografskom vrijednošću, nego su i posveta kako stranim tako i domaćim jazz-umjetnicima koji su obilježili svoje vrijeme. S koliko je ljubavi tako Drach ispisao rečenice posvećene nenadomjestivom Bošku Petroviću, čiji BP club već godinama zjapi prazan u bezličnoj zagrebačkoj urbanoj utrobi, ali čija legenda nije umrla.

S koliko je strasti Drach opisivao svoje nalaženje nepoznate skladbe tog istog Boška Petrovića nazvane “Valcer za Garija” koju je naš poznati vibrafonist posvetio Garyju Burtonu. S koliko je iskrenosti Drach posvjedočio i kasno otkrivanje Piazzolina opusa. I s koliko je nepatvorenog šarma opisao nekoliko susreta s velikom divom jazza Dee Dee Bridgewater za njezinih nastupa u Hrvatskoj, od Zagreba do Rovinja.

Drach nam u svojim jazzerskim napisima s puno takta i simpatija “raskrinkava” velikane improvizatorske glazbe ne prešućujući i njihove eventualne slabe točke, ali i točno usmjerujući pažnju čitatelja na njihove ljudske i umjetničke vrhunce. Stoga je ova Drachova knjiga prava apoteoza jazza koji je spletom sretnih okolnosti prije nekoliko godina u Hrvatskoj bio među posvećenim umjetničkim vrstama jer je hrvatska publika u svojoj sredini mogla uživo uživati u ponajboljim jazz-izvođačima. Drachova knjiga podsjetnik je na te godine, na koje s današnje točke gledišta gledamo s puno nostalgije, jer Hrvatska i u tome, kao i u brojnim drugim stvarima ide unatrag umjesto unaprijed.

Osobno, potresla me priča kojom je Drach zaključio knjigu, a u kojoj se spominje afirmirana udruga Sve za nju od koje je autor potražio pomoć za svoju obitelj koja je proživljavala svoje najteže dane i tjedne zbog bolesti supruge Mateje. Naime, udrugu Sve za nju, koja je nezamjenjiv dio hrvatske brige za oboljele od teške bolesti, ali i njihove obitelji, uz dvije je kolegice osnovala i bila joj prva predsjednica moja šogorica Vesna Andrijević Matovac. Drachova knjiga posveta je i nezaboravnoj Vesni.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije