Je li koronavirus zadao smrtni udarac projektu Europske prijestolnice kulture u Rijeci? I je li koronavirus u združenom zločinačkom pothvatu s razornim potresom od 22. ožujka zadao smrtni udarac hrvatskom predsjedanju Vijećem Europske unije? Dežurni pesimisti odgovorili bi potvrdno.
Dežurni optimisti i uz najveći optimizam ne bi mogli odgovoriti negativno, nego kondicionalno. Jer koronavirus je doista temeljito prodrmao riječki EPK, ostavljajući ga gotovo razoružanog (čitaj, bez financija) na bojnom polju usred bitke. A virus združen s potresom hrvatsko je predsjedanje Vijećem Europske unije pretvorio u poljsko strašilo za ptice jer, nažalost, Europska unija više ne postoji u onom formatu u kojem je postojala prije korone. Sada je to samo hrpica neusklađenih država i državica čiju je pravnu stečevinu u prah i pepeo pretvorila jedna pandemija koju je Svjetska zdravstvena ogranizacija jedva proglasila, čekajući da vatra dođe doslovno do posljednjeg kata. A onda je bilo kasno.
Tako početkom svibnja u Zagrebu nećemo vidjeti šefove država i vlada dvadeset sedam zemalja članica EU baš kao ni čelnike zapadnobalkanskih zemalja koje, navodno, žarko žele ući u EU. Muzejom za umjetnost i obrt tako se neće prošetati francuski predsjednik Macron (sa suprugom Brigitte) kako bi otvorio izložbu tapiserija iz Muzeja Cluny i Louvrea u čast 140. godišnjice muzeja. Šefovi država i vlada neće ni večerati u povijesnom zdanju Hrvatskoga glazbenog zavoda, kao što je to bilo planirano. Jer, niti će biti sastanka na vrhu, niti se može ući u MUO i HGZ budući da su teško stradali u potresu, o kojemu se u hrvatskoj javnosti i dalje premalo čuje.
A u onoj međunarodnoj, da i ne govorimo. Kako je Hrvatska kao zemlja domaćin europskog kulturnog prijestolništva i zemlja predsjedateljica Vijeća EU reagirala na izvanredne događaje poput pandemije i lokalnoga zagrebačkog potresa? Što su napravili njezini politički prvaci u trenutku kada je Hrvatska trebala biti i kulturna i politička prijestolnica gotovo cijele Europe? Pa novoizabranog predsjednika Zorana Milanovića ne može pronaći ni Interpol. Njegov potpuni nestanak iz hrvatskog javnog života, i to u ovim teškim trenucima i za državu i za društvo, može značiti samo jedno: titula predsjednika Republike je ovoj siromašnoj državi nepotreban teret. I ako je tako, onda je treba ukinuti.
Premijer Andrej Plenković ima posla preko glave. Ali od njega slušamo samo diplomatske floskule, premda je njegova Vlada ipak donijela niz mjera koje su pomogle da hrvatski auto ne ostane potpuno bez benzina. A što radi predsjednik Sabora Goran Jandroković, druga po redu osoba u državnom protokolu? On mora strpljivo trpjeti saborsku proceduru, koja brojnim građanima u ovim teškim trenucima doista ide na živce, i to s pravom. Dragi političari s jednog i s drugog spektra, ljude ne zanima vaša popularnost i izgledi na skorim izborima. Ljude zanima djelovanje, a ne prepucavanje. Saberite se.
I dok su brojne zagrebačke ulice pretvorene u neprohodni labirint u kojem je ponekad nemoguće hodati čak i pješacima, naši se političari nadmeću tko je pametniji i lucidniji, tko je prvi predložio neku mjeru i tko će se hrabrije obračunati s bankama i virusnim i potresnim profiterima. Šire središte grada Zagreba pretvoreno je u Bejrut, a naše vodstvo bavi se politikantstvom, što se posebno odnosi na zagrebačku upravu koja se trenutačno najviše bavi prepucavanjem s Plenkovićevom Vladom, kojoj i dalje drži većinu u Saboru.
A ljudima se ruše krovovi i dimnjaci na glavu, ljudi četiri tjedna nemaju toplu vodu, monumentalne kupole su pred urušavanjem, i to u najužem centru grada, do nekih stradalih kuća u podsljemenskoj zoni još nisu došli ni statičari volonteri... Ali, zna naša vlast što je vladanje. Tako su Zagrepčanima uredno stigli sto posto viši računi za uređivanje grobova na Mirogoju koji je, na nesreću, u potresu teško devastiran.
Baš kao što je i Vlada od 1. travnja uredno poskupila cigarete, neka alkoholna i slatka pića... A tvrtki koja vodi EPK trebalo je gotovo mjesec dana da bi javnost obavijestila što će biti sa skupim projektom koji je napala pandemija. Pa je urbi et orbi poručila da privremeno zatvara butigu. I skrila glavu u pijesak. Poput noja.
w︆︅w︅︆w︆︆.︆︆l︅︆o︆︅v︅︆e︆︆x︆︆x︅︆.︆︅c︅︆l︆︅u︅︆b