Drago će se ostvariti u politici samo ako nešto uradi za ovaj narod da opstane, da Hrvati ovdje budu živi – počeo je priču fra Ivan Ćurić, 70-godišnji župnik Župe sv. Franje Asiškog u Žeravcu nedaleko od Dervente.
Drago Prgomet je naime rođen 23. svibnja 1965. u Žeravcu, u Bosanskoj Posavini, mjestu nedaleko od Dervente, u kojem danas ima više obnovljenih kuća nego stanovnika.
Srpske su snage 1992. selo i crkvu u njemu spalile i 30-ak mještana ubile. Povratnika je malo i uglavnom je riječ o starijim osobama. Ni oni se ne bi vratili da nije franjevaca koji na zgarištu stare crkve grade novu. Žeravac je ovih dana „izbio u prvi plan“ jer je u njemu odrastao poznati političar i otorinolaringolog.
Posavski Prgometi vuku podrijetlo iz Slivna, ali se ne zna iz kojega. Slivna iz Dalmatinske zagore koje je na granici s Hercegovinom ili Slivna u dolini Neretve što će, možda, u budućnosti postati jedina poveznica između Prgometa i Bože Petrova. Prgometi su se u Posavinu doselili u prvoj polovici 18. stoljeća, najprije u Trstence i Bišnju, onda su se proširili i naselili u druga posavska mjesta poput Žeravca.
U Žeravcu i danas živi nekoliko obitelji Prgomet. Među njima je i povratnik Mijo Prgomet, bliski rođak poznatog doktora, i njegova supruga Anica. Miju smo zatekli kako peče rakiju, šljivovicu, dakako.
„Mi smo bratići, od dva brata djeca. Stricu je bilo ime Ivica, a mom ocu Pejo“, govori Mijo Prgomet ponosan na poznatog rođaka.
Podaci o obitelji Prgomet vidljivi su i u knjizi Stanje duša župe Žeravac koju je na uvid dao fra Ivan. Otac Drage Prgometa, Ivica, rođen 1921., s Ivom Opačak iz susjednog sela Grk imao je sedmero djece – Anu (1953.), Maricu (1956.), Antu (1958.), Miju (1960.), Matu (1963.), Dragu (1965.) i Slavicu (1967.).
Kako im je otac rano umro, majka ih je sama odgojila i podigla. Djeca su pohađala i završila osnovnu školu u Žeravcu. Ta škola ni 20 godina nakon rata nije obnovljena niti ima potrebe za tim. Ionako nema djece koja bi u nju išla.
„Pokraj te škole i danas je najdeblji hrast u BiH. Četiri čovjeka ga ne mogu rukama obuhvatiti“, uvjeren je fra Ivan.
Braća i sestre Prgomet su, uz školovanje u Žeravcu i Derventi, radila na svom seoskom imanju, obrađivala zemlju i uzgajala stoku. „Njihov otac je radio na željeznici, ali i moj svekar, muž i djever također. Prgometi su željezničari.” Kad su odrasli, nitko od sinova nije imao ambiciju raditi na željeznici.
Liječnik dragovoljac
Majka ih je podizala i školovala, u čemu joj je pomagao brat Ivica Opačak, zvani Debeli, iz sela Grk. On nije imao djecu pa je pomagao sestrinu. Opačak je obrađivao zemlju, imao traktore, voćnjake, kazan... Majka je njihova znala, ako treba i u pola noći, kad se kazan peče, pomoći bratu“, kaže Anica Prgomet.
I Drago Prgomet je kao dječak radio u polju.
„Drago je, sjećam se, bio malen, ali je vozio traktor“, prisjeća se Anica Prgomet i dodaje kako su sva djeca Ive Prgomet bila jako poslušna i marljiva.
Drago je kao dijete dvije godine živio kod ujaka i bake, majčine mame, koja ga je obožavala. Baka je za tadašnje prilike imala bogato gazdinstvo, što je Drago Prgomet opisao u svojoj knjizi.
„Imala je dva para konja, jedan za svatove, kumstva, nedjeljnu misu i ljetni odlazak u toplice ili ilidžu, kako se kaže u Bosni. U pravilu se išlo u Teslić ili Daruvar. Drugi par koristio se za svakodnevni rad u polju“, otkrio je Prgomet detalj svoje biografije u knjizi „Sakupljači gelera“ u kojoj je, uz ostalo, opisao sjećanje na očevu smrt. „Kad je umro moj otac, nisam bio ni školarac. Dobro se sjećam tog trenutka. I majčina plača. Nisam razumio što se točno događa i da se otac neće više nikad vratiti. Sjećam se kad je fotograf slikao članove obitelji uz tijelo pokojnog oca. Ja sam se nasmiješio, jer se na svim obiteljskim fotografijama koje sam do tada vidio ljudi smiješe. Zanimljivo, to je jedna od rijetkih fotografija koju je majka sačuvala. Ostale su nastale u vatri spaljene kuće“, napisao je Drago Prgomet.
Krizman je kao devetogodišnjak, 1976., kako su franjevci zapisali u knjizi „Stanje duša“.
Budući da su svi Prgometi gorljivi i praktični vjernici, bili su jako vezani za Crkvu. Dragin stariji brat Anto je svećenik. Zavjete je dao u sjemeništu u Visokom, međutim, studirao je teologiju u Njemačkoj gdje je već odavno dijecezanski svećenik. Naime, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i zapadnoeuropskim zemljama i danas je 15 aktivnih svećenika koji su rođeni u Žeravcu.
Poslije osnovne škole Drago Prgomet pohađao je srednju školu u Derventi. Potom je u Banjoj Luci studirao medicinu koju je završio listopada 1990. Pripravnički staž u Medicinskom centru u Slavonskom Brodu počeo je na osnovi potvrde o završenom fakultetu u Banjoj Luci. No, kako se politička situacija zakomplicirala, nije mogao do diplome u Banju Luku jer je počeo rat.
Kao stažist radio je, uz ostalo, na projektu istraživanja endemske nefropatije... Početkom rata tražio je od dr. Ivana Balena da ga pošalje na teren, međutim, Balen je to odbio uz obrazloženje da su na terenu potrebni iskusniji liječnici.
Kad se formirala Narodna zaštita, Prgomet u travnju 1991. pridružio čuvanju civilnih objekata u naselju „Franje Sertića“, ali je početkom rata naselje kolokvijalno nazvano „Vampir“ zbog blizine groblja.
Kao liječnik dragovoljac u ljeto 1991. prijavio se za odlazak u Ilok koji je bio u poluokruženju jer kod drugih liječnika nije baš bilo prevelikog interesa za takav „izlet“. Od početka rujna 1991. bio je na zapadnoslavonskom bojištu kao liječnik bojne, a tijekom ljeta 1992. godine načelnik saniteta OG Istočna Posavina.
Dinko Puntarić, zapovjednik Sanitetskog stožera Operativne zone Osijek pod kojom je, uz cijelo istočnoslavonsko bojište, bila i Posavina, dakle područje na kojem je bilo gotovo milijun stanovnika, sve najbolje govori o prijatelju i kolegi Prgometu.
„Ja sam mu bio zapovjednik. Kao stažist Drago je radio u Slavonskom Brodu, poslije je uslijedila specijalizacija, magisterij i doktorat. Školovao se, uložio je u sebe i sad je to što jest. On je veliki stručnjak i jako dobar čovjek, svakome želi pomoći“, ističe Puntarić, profesor na Medicinskom fakultetu u Osijeku, koji se, kaže, nema potrebe eksponirati politički kao njegov prijatelj Drago Prgomet. Puntarić o tome ima svoje mišljenje, ali s prijateljem o tome priča u četiri oka kad se vide.
Drago Prgomet je za vrijeme rata ranjen prilikom oslobađanja Mašićke Šagovine i Širinaca 19. 12. 1991. To se dogodilo prilikom evakuacije ranjenika. Naime, sanitetsko vozilo u kojem je bio aktiviralo je minu u minskom polju. Stoga Prgomet ima i status HRVI. Kako je bio član sanitetskog stožera HV-a, kao načelnik saniteta 108. brigade HV-a bio je u povodu Oluje, prema ratnom rasporedu, određen da osigurava istočnu granicu RH. Prgomet ukupno ima više od četiri godine braniteljskog staža i pričuvni je brigadir HV-a.
U Slavonskom Brodu je, uz ostalo, u vrijeme rata na ORL odjelu počeo i sa specijalizacijom medicine uha, grla i nosa, što je poslije nastavio i na zagrebačkoj Šalati.
Damir Miličić, otorinolaringolog, bio je za vrijeme rata Prgometov kolega u Općoj bolnici Slavonski Brod. On poznaje Prgometa od početka profesionalne karijere, kad je bio specijalizant. Zajedno su radili i postali prijatelji. Godine 1993. Prgomet je upisao postdiplomski studij na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. U to vrijeme razmišljao je da bi s diplomom Medicinskog fakulteta u Zagrebu imao više poštovanja nego s diplomom iz Banje Luke pa je pisao molbu da diplomira i na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. To mu je dopušteno pod uvjetom da položi razliku u ispitima.
Magistarski rad pod naslovom „Ratne ozljede vrata“ napisao je i obranio na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1995., a doktorsku disertaciju sljedeće godine pod naslovom „Ratne ozljede glave i vrata“. Iskustvo liječenja ratnih ozljeda bilo mu je dobrodošlo za doktorat. U Medicinskom vjesniku Osijek zajedno s kolegama 1997. pisao je kao autor ili koautor radove na temu organizacije i rada zdravstvene struke tijekom rata u Bosanskoj Posavini; Organizacija rada zdravstva HV-a na istočnom bojištu; Ozljede glave i vrata tijekom rata; Rad opće bolnice Slavonski Brod za vrijeme rata itd.
Godine 1997., 17. svibnja, Drago Prgomet oženio se Sanjom Paulom Vlasac. Vjenčanje je bilo u Podcrkavlju, nedaleko od Slavonskog Broda, u crkvi sv. Ivana Apostola. Obred je predvodio njegov brat svećenik Anto koji je za tu posebnu prigodu došao iz Njemačke u Slavoniju. Nakon ženidbe Drago Prgomet odlučio je napustiti Slavoniju i preseliti se u Zagreb. Prihvatio je ponudu MORH-a.
„Bilo mi je krivo kad je otišao u MORH, a otišao je nakon što je magistrirao, doktorirao i specijalizirao. U MORH-u je, koliko se sjećam, organizirao 1. kongres ratne kirurgije. Postao je, čini mi se, načelnik saniteta. Uvijek je bio u struci, dobar je stručnjak. Poslije, kad je napustio MORH, radio je kao obični liječnik na Šalati. On je elokventan i stručan, osoba koja zna što hoće, ali ne gazi preko ljudi“, govori bivši Prgometov kolega Damir Miličić. Prgometova akademska karijera potom je išla uzlaznom putanjom. Iako su se neki mediji i novinari, potaknuti Prgometovim političkim suparnicima, svojedobno zanimali za zavrzlamu u profesionalnoj Prgometovoj karijeri, ipak nisu pronašli ništa kompromitirajuće.
On je danas predstojnik Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgije glave i vrata na KBC-u Zagreb te pročelnik Katedre za otorinolaringologiju s audiologijom i fonijatrijom Medicinskog fakulteta Zagreb.
Što se tiče politike, Prgomet je bio saborski zastupnik HDZ-a od 2003. do 2006. Bio je biran na mjesto zamjenika predsjednika stranke Tomislava Karamarka. Krajem veljače prošle godine dao je ostavku na mjesto zamjenika predsjednika stranke.
Nakon premijere dokumentarnog filma Izgubljeno dugme na ovogodišnjem Zagrebdoxu, u društvu znanaca i novinara u jednom od kafića Kaptol centra rekao je: „Nitko mene neće izbacivati iz stranke.“ Bila je to najava da neće dopustiti poniženje da bude izbačen iz stranke, nego da će sam izići iz HDZ-a.
Protiv braniteljskog prosvjeda
Sljedećeg dana na svojoj Facebook stranici objavio je ostavku na mjesto potpredsjednika stranke. Prije odlaska iz stranke javno je kritizirao Tomislava Karamarka zbog „nedemokratičnosti“ unutar HDZ-a, zalagao se za sustav glasovanja jedan čovjek jedan glas, a ne da se stranačka tijela i vodeći ljudi biraju delegatskim sustavom. Bio je i protiv tadašnje radikalne retorike predsjednika stranke Karamarka. Prgomet je smatrao da Karamarkova radikalna retorika goni vodu na Milanovićev mlin, što će „učiniti da Milanović ostane premijer“. Usto, Prgomet je bio protiv braniteljskog prosvjeda u Savskoj 66, smatrajući da ti prosvjedi samo štete braniteljskoj populaciji.
Kako bi ušutkao oponente i HDZ-ovce koji su mu „čeprkali“ po prošlosti, Prgomet je prošle godine objavio knjigu „Sakupljači gelera“. Knjigom je svojim kritičarima dao do znanja da je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i time im začepio usta.
Nakon parlamentarnih izbora izbačen je iz Mosta jer se tajno sastao sa Zoranom Milanovićem u stanu ministra obrane Kotromanovića. Ovo je drugi put da je Prgomet, uz „poguranac“ ili naprasno, napustio neku političku organizaciju.
Kako bilo, u svom rodnom selu je uvijek dobrodošao. Prgomet je, zajedno s braćom i sestrama, i danas jako vezan za Žeravac. Na zgarištu stare kuće brat Drage Prgometa Mijo sagradio je novu. I brat Mato je sagradio kuću u blizini. „Svi oni vole doći ovamo. I Mijo, i Mato, i Drago, zajedno s djecom i suprugama, ali Drago ima puno obveza pa dolazi rjeđe. Prije dvije godine, kad su slavili 80. majčin rođendan, svi su se okupili. Drago je imao volju i želju obići sve njive“, kaže Anica Prgomet, povratnica u Žeravac.
>> Drago Prgomet izbačen iz Mosta zbog sastanka sa Zoranom Milanovićem
Drago, cinis mi se kao dobar covjek, ali brate kako te sinek jugo-oficira uspio onako preveslati.. Mislim da nemas vise sto traziti u politici.