Obrazlažući drakonsku kaznu od punih deset godina koju bi bivši čelnik HDZ-a BiH Ante Jelavić trebao provesti u neudobnim kazamatima države kojoj je jedno vrijeme bio na čelu, kanadski tužitelj McNair, koji plaću zarađuje kao "plaćenik" Suda Bosne i Hercegovine, slavodobitno je rekao da je presuda Jelaviću dokaz kako su institucije BiH odlučne u borbi protiv korupcije i kriminala, čak i kada je riječ o visokopozicioniranim dužnosnicima iz vlasti!
Eh, kad bi to bila istina, onda bi se svatko u toj napaćenoj državi složio s kanadskim tužiteljem. Međutim, kazna od deset godina, za koju se moglo pretpostaviti da će biti takva još prilikom Jelavićeva uhićenja, više je osveta za neposlušnost i politiku koju je provodio i simbolizirao nego obračun s korupcijom i organiziranim kriminalom. To što se Jelaviću stavlja na dušu činio je prije nego što je bio čelnik HDZ-a i član Predsjedništva BiH. Zašto ga se tada nije zastavilo i spriječilo u nezakonitim radnjama za koje je dobio punih deset godina zatvora? Odgovor na to pitanje nije dalo suđenje, a neće dati nitko, jer je najveći Jelavićev grijeh bio što je kao čelnik HDZ-a ušao u osnivanje samouprave koja nije bila po volji međunarodnim moćnicima, a uz to je, što njih naravno nije briga, bila i pogubna za hrvatske interese u BiH.
Ako bi se po Jelavićevu modelu procesuirali i svi slični slučajevi u BiH, onda bi pola te nesretne države moglo završiti iza brave zeničkog ili nekog drugog zatvora. Donacije koje su stizale iz Hrvatske bile su namijenjene samo Hrvatima, a ne proračunu Federacije. Da je tužitelj razjasnio kako su se i koliko od tog novca iz Hrvatske obogatili pojedinci, i to dokazao, nitko ne bi imao primjedbu na tako drakonsku kaznu. Ovako su od još jednog hrvatskog političara napravili narodnog junaka, novovjekog Andrijicu Šimića, koji će unatoč svojim grijesima u narodu biti simbol otpora prema neprincipijelnoj međunarodnoj zajednici i njenom osjećaju za pravdu.
