Iako je bivši premijer Zoran Milanović ovih dana ustvrdio da je Vladi Tihomira Oreškovića ostavio zemlju u dobrom stanju, spominjući ekonomski oporavak te rast izvoza i zaposlenosti, izvještaj Europske komisije nešto je manje optimističan – zbog nerješavanja nagomilanih strukturnih problema, potencijal ekonomskog rasta Hrvatske na dugi rok manji je od 1 posto!
Preveden na običan jezik, izvještaj Komisije kaže: model koji je do prije krize omogućavao visoke stope rasta (zaduživanje za potrošnju i investicijski bum), iscrpljen je. Nakon duboke i duge recesije sada raste nešto brže, ali to može potrajati samo godinu-dvije. Zbog nagomilanih problema, u dugom roku nećete moći rasti brže od bijednih 1 posto godišnje. Drugim riječima, ako se ne pokrenete, i to hitno, osuđeni ste na stagnaciju i siromaštvo.
>> Pročitajte cijelo Izvješće Europske komisije o Hrvatskoj
Naime, rast od jedan posto godišnje u uvjetima visoke zaduženosti znači – realno propadanje. To znači da će se iz zemlje svake godine na ime kamata odliti više novca nego što je kreirano nove vrijednosti. Da bi društvo išlo naprijed, nominalni ekonomski rast (realni rast plus inflacija) mora biti viši od troška financiranja, koji je sada iznad 3 posto BDP-a, i svake godine raste. Sve manje od toga znači da iz godine u godinu postajemo sve siromašniji.
Lista problema koje je prošla vlada propustila riješiti poduža je. Zadovoljavajući napredak izostao je u pet od šest ključnih područja, a glavni je prigovor taj da je zbog izbora Kukuriku vlada kasnila s provedbom programa, osobito u području javnih financija pa je tako propustila držati javnu potrošnju u dogovorenim okvirima. Nedovoljan je napredak napravljen i u drugim područjima – reformi javne uprave, podizanju razine efikasnosti sudstva, boljem upravljanju javnim kompanijama, prilagodbi školskog sustava potrebama tržišta, racionalizaciji zdravstvenog sustava, poboljšanju krutog Zakona o radu, prilagodbi sustava socijalne pomoći.
Sve to predstavlja strukturne prepreke bržem rastu. Glomazna javna uprava, komplicirani zakoni i neefikasno sudstvo koče poduzetništvo. Visoki javni dug povećava trošak financiranja, ne samo državi nego i kompanijama. Kompanije se ne mogu širiti i rasti bez adekvatno obrazovane radne snage. Javne tvrtke sa svojim rentijerskim, monopolističkim pozicijama koje podržava javna vlast koče konkurenciju i slabe privatni sektor. Pogrešno osmišljene socijalne mjere tjeraju mlade i sposobne ljude s tržišta rada. Nefleksibilno radno zakonodavstvo predstavlja prepreku dinamičnijem zapošljavanju.
Zato je propuštanje rješavanja tih problema stvar s kojom se ne bi trebalo hvaliti. Neshvatljiv je trijumfalizam bivšeg premijera kad kaže da “Hrvatska danas ne bi bilježila rast da je pristajala na razna linearna smanjenja i slijepe mjere koje je od nje zahtijevala Europska komisija“. Drugim riječima, hrvatska je Vlada namjerno ignorirala preporuke i “radila po svom“ jer tko sluša naputke EK, “ne provede se dobro“. Upravo suprotno – Hrvatska se neće “provesti dobro“ ako ne provede preporuke Europske komisije. Nakon jednog očito neuspješnog mandata, ovo nam je posljednja prilika da izbjegnemo stagnaciju i siromaštvo.
