Pripadnici 'Milicije SAO Krajine' počinili su 21. listopada 1991. godine pokolj nad Hrvatima nedaleko od sela Baćina, kod Hrvatske Dubice. Druga je to najveća masovna grobnica, nakon Ovčare, nastala za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj.
Zločin je počinjen uz obalu Une, a ubijeno je najmanje 75 civila, većinom Hrvata iz Hrvatske Dubice i okolnih sela. Nakon pada Hrvatske Kostajnice u rujnu 1991. godine, većina civila i branitelja tog kraja povukli su se pred srpskim paravojnim snagama. U mjestima oko Hrvatske Dubice ostalo je tek nešto više od stotinu stanovnika hrvatske nacionalnosti, uglavnom starijih ljudi koji nisu htjeli, ali niti mogli napustiti svoje domove.
Civilima je 19. i 20. listopada rečeno da dođu na sastanak u Vatrogasni dom u Hrvatskoj Dubici gdje je na kraju zatočen najmanje 70 osoba, a dom su čuvali naoružani stražari. Intervencijom rodbine mještana srpske nacionalnosti kao i uz pomoć prijateljskih veza s nekim od čuvara desetoro ljudi je pušteno, a minimalno 56 civila, većinom starica i staraca odvezeno je 21. listopada do sela Baćin gdje su ih pripadnici policijskih postrojbi “Milicije SAO Krajine” poubijali automatskim oružjem. Tijela ubijenih ljudi ostavljena su ondje nekoliko dana, nakon čega su zakopani bagerom u masovnu grobnicu. Sumnja se i da su tijela koja su bila bliže rijeci bačena u Unu.
Zbog tog zločina prošle su godine u ožujku na kaznu od po 20 godina zatvora, dakle maksimalne, osuđeni su Milinko Janjetović i Momčilo Kovačević koji su to zapovjedili i proveli zajedno sa Stevom i Veljkom Radunovićem, ocem i sinom također osuđenima na po 20 godina zatvora. Na kazne od po 15 godina zatvora osuđeni su Stevan Dodoš, koji je u ubojstvima sudjelovao kao pripadnik Teritorijalne obrane bez zapovjednih ovlasti, te Branko Domitrović i Slobodan Borojević. Prvi je bio mjesni zapovjednik Teritorijalne obrane i čelnik civilne vlasti u Hrvatskoj Dubici a drugi zapovjednik krajinske milicije. Njih su dvojica za zločine znali no nisu ništa učinili da ih spriječe. Svima se sudilo u odsutnosti, a ubijene civile su, prema optužnici ukrcali u autobuse, odvezli do rijeke i ubili. U likvidacijama su sudjelovale i druge još uvijek nepoznate osobe
- Dvojica optuženika, nadređeni ostalim optuženicima, osuđeni su jer su znali za to nezakonito zatvaranje te potom ubijanje civilnog stanovništva (najmanje 75 osoba). Nisu ništa poduzeli da se tako nedopušteno postupanje spriječi, suzbije i počinitelji ubojstva kazne. Tako su omogućili neposredno počinjenje kaznenog djela. Time su i oni sami, radnjom nečinjenja, počinili kazneno djelo, bez obzira na to što u tome nisu neposredno sudjelovali. Za četvrtog optuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da će kazna zatvora 20 godina na koju je osuđen ispuniti svrhu kažnjavanja.
Riječ je o najtežem kaznenom djelu predviđenom u tadašnjem kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Blaža kazna ne bi ispunila svrhu kažnjavanja niti bi u dostatnoj mjeri izrazila adekvatnu društvenu osudu. Pravilno je kao olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost. Otegotna je činjenica da je kazneno djelo počinjeno mahom prema starijem stanovništvu, nemoćnim i bolesnim ljudima koji nisu mogli pružiti bilo kakav otpor i koji zbog svoje dobi i zdravstvenog stanja nisu predstavljali nikakvu opasnost - stoji u obrazloženju odluke Vrhovnog suda, na koju optuženici više nemaju pravo žalbe.
Više članaka iz arhive Večernjeg lista možete čitati uz pretplatu.
20 godina je maksimalna kazna!? Pa Zavadlav je za, po mnogima dobro djelo, dobio 40.