Može li iz svega ovoga što se dogodilo u Francuskoj proizaći neko dobro? Ovisi. Prije prvenstva sam se, iako nesklon klađenju, s prijateljem skeptikom okladio u ručak da će Hrvatska doći barem do polufinala. I dalje sam tog uvjerenja, naravno, ako Uefina kazna ne bude takva da rezultira izbacivanjem s prvenstva i ako se, unatoč svemu, u sljedećim susretima vatreni uspiju fokusirati na igru, a ne na to hoće li netko s tribina izazvati prekid, bilo da su to orjunaši ili divni, plemeniti mladići koji, nakon što su iscrpljeni svi drugi načini, uključujući dopise, prijave, prosvjede, za poštenje u hrvatskom nogometu protiv „huligana u odijelima“ bore bacanjem baklja i topovskih udara na francuskog redara. Kako bi im u toj borbi pomoglo izbacivanje reprezentacije s Eura ili ubijanje volje za život Srni, Perišiću, Modriću i ostatku najtalentiranije ekipe koju smo imali do sada, nije jasno.
Atmosfera linča
Iritira stoga svako „ali“ koje je u javnosti izrečeno ovih dana nakon kurtoazne osude zločina u Saint-Étienneu. S teroristima se ne pregovara. Taj kriminalni čin zahtijeva bezrezervnu osudu, a onda možemo, i trebamo, koliko je god potrebno, o problemima u HNS-u ili o svemoćnom Mamiću. Od praznih riječi nema ništa. Dokazuje to i primjer bivšeg ministra Jovanovića koji je, nakon dolaska na vlast, trijumfalno govorio o isušivanju nogometne kaljuže, no nakon što je prošao mandat te vlasti koja je imala sve mehanizme u rukama da je isuši i polovi krokodile, nije se dogodilo ništa.
Izborna kampanja je već u punom jeku, a njeni najljigaviji akteri obilno koriste ovu situaciju, bilo da se famoznim „ali“, relativizirajući zločinački čin, dodvoravaju dijelu biračkog tijela koje je nezadovoljno HNS-ovm barom i glavnim krokodilom, bilo, da, s druge strane, podgrijavaju atmosferu linča. Zahvaljujući tome što se danas sve snima i kači po društvenim mrežama, vrlo brzo su procurila imena izgrednika, koja se onda vrtoglavom brzinom dijele kao buduće žive mete. Neka su se pokazala lažnima, čime su dovedeni u opasnost i nevini ljudi, neka su potvrđeno istinita. Ogorčenost javnosti je dosad neviđena. U loše vrijeme, ekonomske krize, bezvlašća i opće potuljenosti, izvrsna igra reprezentacije sastavljene od mahom uzornih sportaša bila je mali tračak simboličke, ali važne, nade da Hrvatska, koja je inače na repu Europe, u jednoj složenoj djelatnosti, koja spaja talent i rad, organizaciju i motivaciju može biti pri vrhu. A onda vam netko odvrne hladan tuš. I pravda to višim ciljevima. Atmosfera linča nastaje kada je zajednica napadnuta i duboko povrijeđena, a oni kojima smo, kao civilizirano društvo, povjerili dio svoga suvereniteta, pravosuđe i policija, ne rade svoj posao.
Možemo se samo nadati da nitko neće uzeti pravdu u svoje ruke, jer iako oni koji to prizivaju misle da bi brutalno izvanzakonsko kažnjavanje izgrednika na zajednicu djelovalo katarzično, dugoročno bi to značilo raspadanje zajednice kao zakonom uređenog društva.
Dakle, ostaje nam fokusirati se na zakon. Usred smo izborne kampanje i umjesto da se ovo što se dogodilo koristi za podgrijavanje strasti poput – ovo su vaši orjunaši, s jedne, ili – ovo je reakcija mladih idealista na HNS koji kontrolira vaša stranka, s druge, bilo bi dobro da naše političke stranke iskoriste tekuću izbornu kampanju da, između ostalog, konkretno progovore o izmjenama Zakona o sportu i Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.
Prilika za povjerenje
Javnost, koju čine i birači koji će za dva i pol mjeseca na izbore, sada je vrlo senzibilizirana za ta pitanja. Izvolite, drugovi i gospodo, imate pravne stručnjake, iznesite u kampanji kojim zakonskim rješenjima i kakvom njihovom primjenom biste, ako dođete na vlast, uveli red u hrvatski sport i kako biste suzbili taj oblik teroriziranja. Možda neodlučnim biračima ili onima koji su mislili apstinirati, baš taj segment bude presudan da vam dade povjerenje.
Koliko vidim policija je počela konačno raditi. Koliko uspiješno vidit ćemo . Bravo Nino za odlično artikuliranje problema.