Želite li isprobati nyotaimori, japansku ludost u kojoj se hrana uzima s tijela golih djevojaka, možete i to u dva restorana na splitskoj Rivi, kako izvješćuju mediji. Prema jelovniku riječ je o “umjetničkom performansu ukrašavanja i jedenja sushija s tijela”, a cijena ovisi o terminu i broju osoba. Ručak je jeftiniji – 4 osobe moraju platiti 3600 kuna za sat i četvrt performansa, a 5000 za dvosatni boravak; večera se poslužuje samo za 6 ljudi i stoji 5400 kuna u kraćoj, a 7500 u dužoj varijanti.
Iz splitskog restorana prošvercana je fotografija pa znamo kako performans izgleda: na dva duga stola leže na leđima djevojke, ruku ispruženih uz tijelo; gole su, s iznimkom minijaturnih gaćica, ali imaju štikle na nogama; ne smiju niti mrdnuti da se s njih ne otkotrljaju sushiji poslagani na trbuhu i grudima; oko njih su na stolu tanjuri, posudice za umak od soje i bočice sa začinima; na šanku zdjela u kojoj se hladi šampanjac; svjetlo je crveno kao u bordelu, jer se valjda računa da taj prizor izaziva požudu, ali mene sve to više podsjeća na neku forenzičku seriju i trupla u mrtvačnici.
U obranu Japanaca moram reći da se nyotaimori – ili, u muškoj verziji, nantaimori – smatra krajnje neukusnim i može se naći samo u najljigavijim lokalima u najmračnijim predgrađima. Kod nas je, međutim, kao i u Americi ili Zapadnoj Europi, ušao na velika vrata, u najskuplje restorane. Društvo se sve više pornografizira pa se mora pornografizirati i hrana. Pornografija je već dugo postala mainstream, i svake godine neki film ili serija još malo pomaknu granicu onoga što se smije prikazivati.
Ne samo u seksu, velik je pomak načinjen u prikazivanju leševa, u brojnim forenzičkim serijama, a i nasilja – dovoljno je vidjeti enorman uspjeh Netflixove serije Squid Game, prepune krvi i raznih odvratnosti, koja se sviđa i publici i kritičarima, pa se možemo nadati da ćemo vidjeti još više toga u budućnosti.
Eksplicitnost se ultimativno zahtijeva i od mladih u privatnom životu. Prije dvije godine je Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, u suradnji s Uredom za zdravstvo Grada Zagreba i Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu, provela nacionalni istraživački projekt “Društvena online iskustva i mentalno zdravlje mladih”.
Više od pola adolescenata primilo je poruke, fotografije ili video seksualno izazovnog sadržaja, 50,5% adolescenata dobilo je seksualno izazovne fotografije ili video poznanika, svaki peti je dobio seksualno izazovne fotografije ili video partnera, a svaki deseti seksualno izazovne fotografije ili video samoga sebe – što znači da se mladi slikaju u kompromitirajućim pozama bez ikakvog obzira i to bezbrižno šalju jedni drugima, uglavnom putem Snapchata ili Instagrama. Pod utjecajem alkohola seksualno izazovan materijal razmjenjivao je gotovo svaki deseti adolescent, a nakon primanja seksualno izazovnog materijala najveći broj sudionika, skoro 40%, barem je jednom uzvratilo; gotovo polovica adolescenata, 43,7%, nije rekla pošiljatelju da prestane, bez obzira na to kako su se osjećali.
Pornografija ne samo da nije zazorna, nego postaje obvezatna – dakle, prisilna. Pornografija je osim toga lako i posvuda dostupna pa ljudi i svoj intimni život oblikuju prema njezinim modelima. Budući da živimo u vrijeme društvenih mreža, i stalno svoj život pretvaramo u medijske objave, sve je normalnije da i te objave pornografiziramo, pogotovo ako nam je i život već pornografiziran; ne uviđamo da takav sadržaj postaje dostupan svima na internetu.
Mladi, a valjda i stari, neoprezno dijele svoje intimne snimke ne razmišljajući o posljedicama. U zadnje vrijeme dosta se govori o osvetničkoj pornografiji, kad drugi ljudi neovlašteno dijele vaše intimne slike. Internet je uglavnom izvan zakona, ali da onaj koji je podijelio tuđe filmove i bude kažnjen, šteta je već učinjena i ne može se nadoknaditi; puno bi bilo jednostavnije ne snimati sebe bez odjeće – ali teško je odoljeti pritisku vršnjaka, zovu tehnologije i modi.
U poemi “Mrtvačnica najbjednijih” Dobriše Cesarića opisuje se bijelo okrečena soba s dva duga drvena stola kojoj “svakoga dana nove goste dovezu mrtvačka kola”.
Restoran najbogatijih također ima dva duga drvena stola, s izloženim djevojkama oko kojih se guraju gosti na pomalo kanibalskoj gozbi. Društvene mreže istovremeno gutaju sve više golih tijela sve mlađe djece.
Lijepo rečeno.