Operacija Spice bila je velika igra, igra života. Dobitak je bio golem: cijela Podravka, moć, ugled, novca puni džepovi... Kriminalističkim rječnikom rečeno – Menadžer 1. Ono drugo što su radili bilo je čisto kokošarenje – namještanje poslova kumovima, suprugama, prijateljima... Istražitelji su to nazvali akcijom Menadžer 2. Glavni su likovi u obje priče isti.
Večera u Sheratonu
Tko su oni, kako su se našli i složili, kako su postali gospodarima sudbine tisuća ljudi: Podravkinih radnika, menadžera, koprivničkih obrtnika, poduzetnika, kooperanata?
Sve je počelo ulaskom Damira Polančeca u Vladu u veljači 2005. godine. Vele da ga je Sanaderu u zamjenu za samoga sebe podmetnuo Darko Marinac, koji se nije želio odreći lukrativne pozicije. Malo mu je trebalo da pohvata konce i da iskoristi rast ovlasti u Sanaderovu kabinetu. Ne zna se je li samostalno oblikovao ideju o potpunom preuzimanju stvari u ruke kad je Podravka u pitanju, no prema nekim informacijama, obrisi onoga što je poslije postalo poznato kao operacija Spice prvi su put izloženi potkraj 2006. godine za vrijeme večere s glavninom uprave u zagrebačkom Sheratonu.
Također nije poznato kada je stvar potpuno iskristalizirana u svim potankostima – Fima, SMS, Malta – no stvorena je čvrsta kadrovska jezgra koja će tu operaciju provesti.
Glavni operativci bili su Zdravko Šestak, već tada predodređen za budućeg šefa uprave, Polančecov kolega još iz studentskih dana Saša Romac i uvijek poslušni Josip Pavlović, gladan napredovanja u službi, pa što koštalo da koštalo. Negdje u to doba u priči se pojavljuje Nevio Prlog, Polančecov prijatelj, izučeni električar i vlasnik malog servisa za popravak rashladnih uređaja.
Redovite kavice vikendima u kafiću Scorpionu
Na redovitim kavicama, uglavnom vikendima, kad se Polančec odmarao od gnjavaže u Banskim dvorima, sastajali su se najčešće u kafiću Scorpionu u blizini koprivničke bolnice, dovoljno povučenom da se ima mira, a opet ne predaleko da se malo prošeće od gradske špice. Ako ne bi bila samo kavica, nego bi se i nešto bacilo u usta, društvo se sastajalo u jedinome koprivničkom pubu, koji je vodio suprug Podravkine glasnogovornice. Na tim su se druženjima donosile odluke. Što je društvo zacrtalo, to se i provelo.
Tih je godina stvorena legenda o pravim gazdama Podravke, bez obzira na ono što piše u knjizi dioničara.
Javno pokazana moć
Na tim su druženjima također interesne veze prerasle u pravo, iskreno prijateljstvo, a međusobna je odanost uskoro pretočena u kumski zavjet. Obred krštenja Prlogovih blizanaca održan je u koprivničkoj crkvi blaženoga Alojzija Stepinca u ožujku 2008. godine. Fotografija objavljena na župnim internetskim stranicama i danas svjedoči o bliskosti – s jednom svijećom u rukama Šestak, s drugom Polančec, Prlog između njih – velika obitelj u danima sreće.
Proslavu 50. rođendana vegete u svibnju prošle godine trojica kumova iskoristili su da javno pokažu svoju moć u Podravki. Na terasu pivnice Kraluš u središtu Koprivnice prizvali su dvadesetak direktora. Očevici i danas pričaju o udvornosti koju su menadžeri iskazivali trojici svemoćnih prilazeći im zbog rukovanja i tapšanja po leđima. Polančec je kao pasionirani nogometaš često gledao nastupe lokalnog prvoligaša NK Slavena Belupa, koji je živio na račun Podravkinog sponzorstva, a bio je redovit gost i na utakmicama RK Podravke Vegete.
Zapjevali “Ravnicu”
Povremeno, kad bi zaigrali Dinamo i Hajduk, ili kad se Slaven dočepao koje međunarodne utakmice, u njegovu društvu bili su Šestak i Prlog, premda mnogo manje zainteresirani za sport. Nisu, koliko se zna, ni veliki ljubitelji glazbe, ali to ih nije spriječilo da s Polančecom, pred samom pozornicom na središnjem koprivničkom trgu na kojoj je u sklopu predizborne kampanje nastupao Miroslav Škoro, zagrljeni pjevaju “Ne dirajte mi ravnicu”.
U srpnju 2008. godine Šestak postaje šef Podravkine uprave i u koprivničkoj tvornici juha, vegete i pekmeza počinje vrijediti samo jedan zakon. – Pozicije si se mogao dočepati ili je zadržati jedino ako si pristao na to da poljubiš ruku kumu – reći će jedan od menadžera koji je djelovanje toga zakona osjetio na svojoj koži, objašnjavajući da je ime konkretnoga od trojice kumova kojemu je u datoj situaciji valjalo “poljubiti ruku” ovisilo o konkretnom slučaju.
Duboka infiltracija
Infiltracija podobnih kadrova na svim razinama bila je duboka i potpuna. Zakon je vrijedio kako za šefove sektora, služba i odjela, tako i za predradničke pozicije u proizvodnji. Pokriveni su i bokovi. Nadzorni odbor držan je pod kontrolom kako se ne bi miješao u poslove, u kolu je zaplesala i sindikalna šefica, a svojim dijelom kolača namireni su i partneri iz HSS-a, koje se moralo namiriti iz viših političkih interesa, zbog državne koalicije.
U takvom miljeu moglo se raditi na oba plana koja se sad istražuju u sklopu akcija Menadžer 1 i 2. Moglo se s jedne strane preuzimati Podravku njezinim novcem, a s druge strane izvlačiti novac na lažiranim natječajima, preplaćivati radove i usluge onima koji su “ljubili ruke” ili tek plaćati dobavljačima na vrijeme pod određenim okolnostima, o čemu je ostalo anonimno svjedočanstvo na internetskom forumu.
“Mislio sam da je Podravka super firma, ali sam se razočarao kad sam došao pitati hoće li mi napokon platiti mojih 200.000 kuna. Rekli su mi da je kriza, da su rokovi sada pomaknuti. Onda su mi rekli da ipak ima jedna mogućnost: znaš, tu je firma od brata kumovog strica, može preko nje, jest da treba deset posto, ali lovu dobiješ odmah. Ljudi, sram me je što sam pristao. Da neću i dalje poslovati, sve bih dao u novine.”
Kao što je taj anonimni poduzetnik mislio da njegov post nikad neće završiti u novinama, kumovi su bili uvjereni da nikad neće proći “dani ljubavi i slave”, da će dvojicu od njih žuljati prečke u Remetincu, a da će protiv trećega biti otvorena ozbiljna istraga. Sada se licitira s time tko će od njih prvi “propjevati” i ispričati sve o večeri u Sheratonu i kavicama u Scorpionu, tko će prekršiti kumski zavjet i “pokajati se” spašavajući vlastitu glavu.
Polančec koprivničkim HDZ-ovcima: Niste ovdje zato što ste dobri, pametni i lijepi
Dvije zgode koje se prepričavaju u Podravkinim menadžerskim krugovima dobro opisuju tko je i kako vladao tom kompanijom. Zgoda prva. Srpanj je 2008. godine, Zdravko Šestak tek je nekoliko dana u fotelji šefa uprave.
U ured mu ulazi tadašnji šef kadrovske službe, jedan od prvoboraca lokalnoga HDZ-a, s papirom na kojemu je desetak imena članova koje treba zaposliti, kao što se to radilo godinama. Šestak ustaje, prilazi panel-ploči i ispisuje akronim BMK. B stoji za “boli”, M za “me”, a lako je pogoditi za što stoji K. Šestak daje kratko objašnjenje da biti u HDZ-u “više nije dovoljno”. Umjesto prvoborca, šef kadrovske službe ubrzo postaje mladi menadžer, najpoznatiji po tome što mu je Šestak – kum.
Zgoda druga. Sastanak je u HDZ-u, Polančec je i dalje šef koprivničkog ogranka, ali je već u Vladi. Na sastanku Podravkini direktori, tema su neke akvizicije, poslovna i kadrovska pitanja. Polančec jedno, članovi uprave drugo, ne slažu se baš u svemu. Šef se u jednome trenutku jako naljutio.
– Dečki, vi niste tu gdje jeste zato što ste dobri, pametni ili lijepi. Vi ste tu zato što sam ja to tako htio – dao je Polančec menadžerima jasno do znanja kako stoje stvari.
Nemogu da shvatim činjenicu da su optuženi razbacivali novac po Sheratonu,a sada u Remetincu imaju opet prilike naručiti jela iz istog sheratona,uvjet da imaju novaca.Naravno da ga imaju nakon tako velike,duge i bezobzirne pljačke.SRAMOTA,više za Lijepu našu,nego njih.(oni ionako nemaju stida)!