Finska je prije 30 godina imala 18 tisuća beskućnika, a prije je dvije godine taj broj iznosio oko šest tisuća. Prema nekim izvještajima, jedina je to zemlja Europske unije kojoj polazi za rukom smanjivanje ovog problema. Finska je taj veliki pothvat napravila tako što je uvela hrabru mjeru: tko god ostane bez krova nad glavom odmah će ga dobiti bez ikakvih uvjeta, o državnom trošku.
Radikalna promjena
Ne plaća država pritom baš sve, korisnici ovog novog građanskog prava u Finskoj u statusu su stanara, za stanovanje u dodijeljenom im stanu dobiju ugovor, plaćaju stanarinu za koju mogu tražiti državnu subvenciju. Iz stana ih nitko neće tjerati pa se za razliku od većine drugih država ovdje radi o stalnom domu, a mogu se odlučiti da u njemu ostanu do kraja života.
U Helsinkiju je, govore javni podaci, problem praktično nestao. Riješen je najbrže u Europi opisanim programom “Najprije krov nad glavom” (na engleskom ga zovu “Housing First”). I ta politika nije nešto novo u Finskoj, razvija se već desetljeće, a projekt je pokrenut 2008. godine. Iza njega stoje društveni znanstvenik, liječnik, političar i biskup, taj je četverac izradio studiju imena “Nimi Ovessa” (Vaše ime na vratima).
– Bilo je jasno svakome da stari sustav više ne funkcionira, trebali smo radikalnu promjenu. Morali smo se ostaviti skloništa i hostela kao kratkoročnih rješenja koja smo još tada imali, i to tijekom podulje povijesti, a svatko je mogao vidjeti da se problem beskućništva time nije rješavao. Odlučili smo preokrenuti početne pretpostavke – rekao je za britanski The Guardian Juha Kaakinen, jedan od prvih voditelja programa kojim je u Helsinkiju riješen problem beskućništva.
Umjesto konvencionalnog modela prema kojem se koristi nužni smještaj do trenutka u kojem ponovo stajete na svoje noge, odlučilo se bezuvjetno dati stambeni prostor.
Izgradili više od planiranog
Ti stanovi kupljeni su državnim i sredstvima lokalne samouprave, nevladinih organizacija. U tu svrhu izgrađeni su i novi blokovi zgrada a nekadašnja skloništa pretvorena u stalne, udobne domove. Prvotni je cilj bio stvoriti novih dvije i pol tisuće domova, no uspjelo se doći i do tri i pol. Od pokretanja programa prije 11 godina broj je dugoročnih beskućnika u Finskoj pao za više od 35 posto.
U Helsinkiju je ostalo tek jedno sklonište s 50 kreveta, što je naprosto nužda jer tamo zimske temperature mogu pasti i do -20 Celzija. Dodatni je problem bio velik broj beskućnika koji su bili ili ovisnici ili bolesni ili imali neki drugi trajan problem. Danas se od njih ne traži da riješe svoje probleme prije nego im država osigura krov nad glavom, već se vjeruje upravo suprotno, narkoman i alkoholičar prije će se ostaviti droge i pića, ako imaju gdje živjeti.
Nasa drzava daje stanove samo onima koji ih vec imaju desetak!