Republika Hrvatska mora platiti 50.000 kuna bivšem zatvoreniku, Vinkovčaninu S.M., zbog loših uvjeta, odnosno zbog prenapučenosti triju hrvatska zatvora u kojima je boravio. Zbog povrede prava osobnosti S.M. država će navedeni iznos morati platiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana te 6267,38 kuna za troškove parničnog postupka na Općinskom sudu u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, piše Glas Slavonije.
S.M., koji je bio osuđen na tri godine i šest mjeseci zbog zlouporabe droga, tražio je 67.400 kuna, više od sada dosuđenog za naknadu neimovinske štete, sa zateznim kamatama. Sud je to odbio jer je Vinkovčanin za svaki dan proveden u zatvoru tražio po 200 kuna, navodeći jedan primjer Europskog suda za ljudska prava.
No, umjesto toga će dobiti 50.000 kuna, odnosno oko 85 kuna po danu.
S. M., je, naime, boravio u zatvoru u Osijeku, i to od 9. rujna 2010. do 26. svibnja 2011., gdje je najprije bio smješten u sobu broj 14, koja je bila površine 42 m2, a u kojoj se nalazilo ukupno 18 kreveta, te još dva madraca na podu, pa je tako u toj sobi boravilo ukupno 20 zatvorenika. U razdoblju od 9. veljače 2011. pa do 7. srpnja 2011. bio je premješten u sobu broj 20 površine 24 m2, i to zajedno sa još 11 zatvorenika, tako da je i u toj sobi imao neodgovarajući smještaj, odnosno na raspolaganju je imao samo dva m2, nakon čega je ponovno vraćen u prethodnu sobu broj 14. Od 21. svibnja 2011. navodi da se nalazio na Odjelu dijagnostike i programiranja u Remetincu u Zagrebu, gdje je bio smješten u sobi broj 18, koja je bila površine 22 m2, zajedno s još preostalih 11 zatvorenika, tako da je i u toj sobi imao na raspolaganju samo 1,83 m2. Od 15. srpnja 2011. do 10. kolovoza 2011. premješten je u drugu sobu u Zatvoru u Remetincu površine 12 m2, zajedno s još drugih 7 osoba. Od 10. kolovoza 2011. navodi da se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Gospiću, gdje je također bio smješten u sobama različite površine, ali uvijek s većim brojem osoba, zbog čega ni tom prilikom nije imao na raspolaganju odgovarajuću površinu koja je propisana Zakonom o izdržavanju kazne zatvora.
Posebno je u tužbi naveo da se u svim zatvorskim ustanovama u kojima je bio smješten u sobi nalazio zajedno s osobama koje su bile osuđene za teška kaznena djela, odnosno da se nije vodilo računa da se u zajedničku prostoriju smještaju osobe za slična kaznena djela, pa je na taj način svakodnevno proživljavao strah i agoniju i strahovao za vlastiti život.
Autor ovog teksta vjerojatno nije zavrsio ni prvi razred osnovne skole jer matematiku za prvi razred osnovne nije savladao.