Nakon desetljeća zatvaranja očiju na činjenicu da građani odlaze u invalidske i prijevremene mirovine, mirovinski sustav u 2016. došao je do točke pucanja. Zato je preko noći Vlada morala rok za kasniji odlazak u mirovinu ubrzati za deset godina. Zbog svih onih koji su prerano postali umirovljenici i nisu odradili puni radni staž današnje generacije radit će sve do 67. godine, a vrlo je neizvjesno hoće li im mirovina iz državnog fonda i nakon 40 godina rada biti dovoljna za puko preživljavanje.
Na mirovinskom sustavu najbolje se vidi što znači prolongirati promjene do posljednje minute. Zato je pohvalno da Vlada intervenira u sustav socijalnih naknada poput dječjeg doplatka koji su do sada, kao uostalom i udžbenike u Zagrebu, dobivala i djeca čiji roditelji imaju dva automobila i više nekretnina. Davanjem svima smanjuje se visina same naknade pa za one koji su zaista potrebiti nema dovoljno. Zdravstvo se opet mijenja uglavnom kozmetički. Bit je donekle dotaknuta mjerom naplate dolaska na hitnu pomoć i kad nije riječ o hitnom slučaju.
Zloporaba sustava mora se naplatiti jer zdravstvo nije ‘besplatno’ kako je uvriježeno, već jako skupo za porezne obveznike koji ga plaćaju. Ne bi bilo loše ni naplatiti preglede i pretrage za koje nikada nisu podignuti nalazi. Time bi se, kažu upućeni, mogli godišnje uštedjeti deseci pa i stotine milijuna kuna, kao uostalom i na javnoj nabavi u kojoj se događa da bolnice plahte nabavljaju po cijenama višima od onih po kojima se prodaju u dućanima. Javni sektor opet će ostati pošteđen jer neće bitno osjetiti uskratu prava, a ministri još nisu domislili kako da se riješe neradnika, a nagrade vrijedne i sposobne službenike.
Morat će se tome uskoro domisliti jer će svi sposobni napustiti sustav isto kao i što će političari morati odustati od potrebe da kontroliraju tržište kroz državne tvrtke jer će u protivnom gospodarstvo zaostajati. Nikakvog razloga da država iznajmljuje sobe, proizvodi štednjake i prodaje marmeladu nema osim da političar (p)ostane menadžer.
>> Orešković: Ove godine slomit ćemo javni dug, smanjit ćemo ga za 100 do 200 milijuna kn
U tekstu se svako malo autorica čudi kako se narušava solidarnost u zdravstvu, mirovinski fond puca po šavovima, a poslodavci se ne mogu riješiti je radnika, a radi se manje više o istim ljudima - hoće prava, raditi neće, lječititi se hoće-džabe, čak i puše i piju na tuđi račun!