Prebacivanjem posjedovanja malih količina droge iz Kaznenog zakona u prekršajnu odgovornost, Vlada Zorana Milanovića ispunila je jedno od svojih obećanja. Na posljednjoj sjednici Vlade predložene su izmjene Kaznenog zakona koji više neće goniti ovisnike o drogama i povremene konzumente, nego će se usredotočiti na dilere. Osobe kod kojih će policija pronaći nekoliko jointa, dozu heroina ili koje druge droge za koju je jasno da služi isključivo za konzumaciju, bit će kažnjavane prekršajno.
Premda izmjena ima podosta, ovo je jedna od najvažnijih jer osim što prekida iživljavanje represivnog aparata na žrtvama ilegalne trgovine drogom, rasterećuje sudove od beznačajnog posla i ostavlja prostor da se bave suzbijanjem puno opasnijeg organiziranog kriminala. Uostalom, posjedovanje droge je do druge polovice devedesetih ionako bilo prekršaj, a ne kazeno djelo. No, tadašnje su se vlasti suočavale sa slabim učinkom policije u borbi protiv organiziranog kriminala, pa se dosjetilo prebacivanju posjedovanja iz prekršaja u kaznenu sferu. Time je statistički odmah porastao učinak u borbi protiv droge, a stvarno se, od količine droge na ulicama do broja ovisnika, nije promijenilo ništa. Barem ne nabolje. Međutim, sudovi su postali zatrpani djelima manjeg značaja i manje društvene opasnosti. Kako to izgleda ilustriraju podaci za razdoblje od 2009. do 2012. godine. Zbog zloporabe droga prijavljene su čak 17.002 osobe. Od toga je optuženo bilo samo njih 7221, a za 57,4 posto prijavljenih doneseno je rješenje o odbačaju ili je postupak obustavljen zato što se radi o beznačajnom djelu. Od svih prijava za posjedovanje droge, na sudu se odbaci njih čak 72,1 posto.
Daljnji argument zbog kojega Vlada ukida kazneni progon ovisnika je što kazneni progon za posjedovanje i najmanjih količina droge za vlastite potrebe nije u skladu s europskim kriterijima na tome području. Osim toga, Hrvatska se našla u problemima zato što je posjedovanje imala regulirano u kaznenom i prekršajnom zakonodavstvu.
Upozorenja iz Europe
Događalo se da se ista osoba, za isti slučaj, progoni po oba propisa. Zbog toga smo već dobili opominjujuće presude i upozorenja Europskog suda za ljudska prava.
Daljnja važna novost na kojoj je inzistirao osobno ministar pravosuđa Orsat Miljenić je reguliranje materije nezakonitih igara na sreću. Do sada je to bilo u prekršajnoj zoni, no ministar smatra da prekršajno kažnjavanje nelegalnog kockanja nije polučilo dovoljno željenih efekata. U prijedlogu izmjena Kaznenog zakona tako se ističe da su nezakonite igre na sreću sve raširenije i da ih prate brojne posljedice. Kako se priređuju bez odgovarajućih dozvola, prati ih rad na crno, neplaćanje poreza i drugih davanja, omogućavanje igranja djeci i maloljetnicima koji su posebno podobni za regrutiranje novih ovisnika o kocki. Za najteže oblike ovoga djela može se dobiti do osam godina zatvora.
Osobni pečat ministra Orsata Miljenića u Kaznenom zakonu odnosi se i na uvođenje kaznenog djela koje treba spriječiti sulude vožnje na moru koje dovode do nesreća, poput one koju je skrivio Tomislav Horvatinčić kada je gliserom prepolovio jedrilicu talijanskog bračnog para. Takvo, sve učestalije, divljanje, pogotovu u blizini plaža s kupačima, kažnjavalo bi se po principu obijesne vožnje na cesti, ali još strože. Inače, obijesna vožnja je novost u Kaznenom zakonu koja je doživjela kritiku struke, ali ministar nije tražio od radne skupine nikakve intervencije. Radi se o tome da je obijesna vožnja ona koja je potencijalno opasna, ali nije dovela do prometne nesreće. Pravnici se pribojavaju da će uvođenjem toga djela u Kazneni zakon profitirati cestovni kamikaze jer će ih kazneni suci za sulude vožnje koje su prošle bez posljedica najvjerojatnije kažnjavati uvjetno, a time će izbjeći vrlo visoke prekršajne kazne koje sada moraju plaćati. Puno intervencija u Kazneni zakon proizišlo je iz potrebe usklađivanja s europskim standardima ili pak preporuka pojedinih specijaliziranih tijela EU. Tako se po preporuci GRECO-a u koruptivna kaznena djela ugradilo da se mitom smatra svaki nepripadajući dar, a da je za kazneno djelo davanja odnosno primanja mita dovoljno i to da od njega korist ima treća osoba. Po preporuci drugog tijela – Europske komisije protiv rasizma i netolerancije uvedeno je kazneno djelo kojim se posebno kažnjava osobu koja je organizator grupe koja potiče na mržnju i nasilje.
Opoziv uvjetnog otpusta
Dio izmjena Kaznenog zakona koje je Vlada s posljednje sjednice uputila saborskim zastupnicima na usvajanje odnosi se na pokušaje da se poboljšaju pravne norme koje se u praksi nisu pokazale učinkovitima. U njih spadaju dodatne mjere zaštite od nasilnika, a posebno se to odnosi na zaštitu od osobe koja je osuđena zbog obiteljskog nasilja, ali je i nakon toga ostala prijetnja svojim najbližima. Tako je u odredbi koja definira zabranu približavanja dodan još jedan stavak koji predviđa opoziv uvjetne osude, uvjetnog otpusta, odnosno rada za opće dobro ako se prekrši zabrana približavanja žrtvi. Na isti način pojačava se praktična primjena mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva. Naime, osoba koja je na bilo koji način zlostavljala svoju obitelj i sud joj je naredio da se iseli, ali to ne želi učiniti, za kršenje mjere udaljavanja može biti kažnjena ukidanjem uvjetne osude, uvjetnog otpusta ili rada za opće dobro. Pojedine novosti koje su uvedene u Kazneni zakon 21. listopada 2011. godine (kada je donesen), a protiv kojih je čak i dio članova radne skupine koja je mijenjala taj propis, ipak će stupiti na snagu 1. siječnja 2013. jer ministar pravosuđa Miljenić nije tražio da se u njih intervenira. U takva djela spada spolni odnošaj bez pristanka. Riječ je o seksualnom deliktu pri kojem jedna strana nije željela seks, ali se ne radi o silovanju. Žrtva je, dakle, bila protiv, ali seksualni nasilnik njezino protivljenje nije slomio silom ili prijetnjom silom. Protivnici tog kaznenog djela smatraju da će se ono teško dokazati i da bi zbog toga u praksi moglo prouzročiti niz manipulacija. Ironično su navodili da od iduće godine muškarcima treba preporučiti da prije nego što stupe u spolni odnos pribave pismenu privolu partnerice ne žele li riskirati kaznenu prijavu. Na podsmijeh i neodobravanje velikog dijela pravnika naišlo je kazneno djelo sakaćenja ženskih spolnih organa, ali je i to djelo preživjelo. Tako, iako se to nikada nije pojavilo u hrvatskoj praksi, imamo posebnu odredbu u Kaznenom zakonu koja predviđa oštro kažnjavanje za uklanjanje klitorisa. Sakaćenje ženskih spolnih organa uselilo je u hrvatsko kazneno zakonodavstvo zbog slijepog pridržavanja pojedinih konvencijskih normi.
Ukinuli potezom pera
Vraćanjem ispovjedne tajne ministar Miljenić ispunio je jedno od prvih obećanja koja je dao kao član Vlade zadužen za pravosuđe. Naime, s početkom njegova mandata poklopilo se javno otkriće da je u novom Kaznenom zakonu završila odredba po kojoj bi svećenici u pojedinim situacijama morali prekršiti ispovjednu tajnu. Do te promjene svećenici su, uz liječnika, odvjetnika i najuže članove obitelji, bili pošteđeni kaznenog progona ako su u obavljanju svoje dužnosti doznali za kazneno djelo, a nisu ga prijavili. Onda je potezom pera ukinut taj krug povlaštenih, što je svećenike kao ispovjednike dovelo u praktično nemoguću situaciju. Ministar Miljenić obećao je tu stvar ispraviti. To je i učinjeno, pa su sada obveze prijavljivanja kaznenog djela oslobođeni samo svećenici i odvjetnici. Za članove obitelji ta blagodat ne vrijedi, a osnovni razlog što više neće biti u krugu povlaštenih je da ih se prisili da otkriju pedofiliju u najužem obiteljskom krugu.
HA HA HA HA kada ce ljudi u saboru i vladi uvidjeti da donosenje zakona nije isto sto i rijesavanje problema!!!! U hrvatskoj ne postoji kriminal zato sto ima premalo zakona. U hrvatskoj postoji kriminal zato sto postojeci zakoni ii i drzavne sluzbe nemaju veze sa stvarnosti. Novi bezvezni zakoni ce samo zakomolicirati zivot gradanima, i otvoriti nove rupe za prikrivanje kriminala.