Zanimanje njemačke javnosti i pravosudnih organa za Josipa Perkovića počelo je suđenjem Krunoslavu Pratesu 2006., a nastavljeno je i okončano nakon dvogodišnje stanke 2008. godine doživotnom kaznom zatvora Pratesu za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983.
Njemačko pravosuđe tada je zaključilo da su jugoslavenske tajne službe u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća ubile 22 politička emigranta. No, slučaj Đureković razlikovao se od ostalih. Bernd von Heintschel-Heinegg, tada glavni sudac na Višem zemaljskom sudu u Münchenu, u kojem se vodio postupak protiv Pratesa i gdje je zaključeno kako je glavni organizator ubojstva S. Đurekovića bio Josip Perković, danas je odvjetnik u jednoj privatnoj kancelariji u bavarskom Straubingu. U razgovoru za Deutsche Welle von Heintschel-Heinegg prvi se put nakon suđenja Pratesu osvrće na tadašnji proces koji je u mnogim krugovima doživljen kao pionirski pothvat kojim je njemačko pravosuđe počelo s rasvjetljavanjem mnogih nerazjašnjenih ubojstava počinjenih na njemačkom tlu.
Deutsche Welle: Zahtjev Njemačke za izručenje Perkovića počiva na presudi iz procesa protiv Pratesa. Već se tada zaključilo da su glavni krivci za ovo politički motivirano ubojstvo još na slobodi. Kako Vi danas doživljavate ulogu Josipa Perkovića?
Bernd von Heintschel-Heinegg: Mi smo na kraju procesa bili uvjereni u to da je Perković sudionik u ubojstvu Đurekovića. Perković je bio taj koji je dao naredbu i koji je sve imao u svojim rukama. No, Perković nije taj koji je imao neke osobne koristi od ovog ubojstva koje je naručio sam politički vrh.
Krunski svjedok u suđenju Pratesu bio je bivši agent Udbe Vinko Sindičić. Mnogi promatrači, kako u Njemačkoj tako i u Hrvatskoj, zbog njegove su upletenosti u rad tajnih službi dvojili u vjerodostojnost ovog svjedoka. Kako danas procjenjujete ulogu Sindičića u ovom procesu?
Sindičić je za nas bio važan svjedok. Mi smo došli do zaključka da Sindičić, što se tiče podataka vezanih uz ubojstvo Đurekovića, govori istinu. Istina je doduše da je Sindičić kao bivši djelatnik tajne službe imao neke otvorene račune. Tom smo se aspektu posebno posvetili i analizirali postoji li dvojba u uvjerljivost Sindičića kao svjedoka u slučaju Đureković. I došli smo do zaključka da su navodi koje je iznio pred sudom ispravni. Ne možete nekoga tko je u nekom drugom slučaju iznosio nekorektne navode automatski potpuno isključiti i polaziti od toga da će uvijek iznositi neistine. Tu morate biti vrlo oprezni. No, unatoč tomu njegove smo navode provjeravali i oni su svi bili potvrđeni i iz drugih izvora.
Tijekom suđenja, ali i u samom obrazloženju presude hrvatsko ste državno vodstvo optužili zbog pomanjkanja spremnosti na suradnju. Zbog nesuradnje suđenje je čak i na dulje vrijeme bilo prekinuto. Čini se da je i sadašnja vlast učinila poprilične napore da se izručenje Perkovića ne dogodi. Kako doživljavate ovakvo ponašanje hrvatskih institucija?
Reći ću sljedeće: na procesu Pratesu svoje je iskaze dalo i nekoliko svjedoka iz Hrvatske. U kasnijim kontaktima s njima bili smo obaviješteni da su oni zbog toga u Hrvatskoj doživljavali neugodnosti i kako su čak imali problema na poslu zato što su svjedočili u Münchenu. To je bilo nešto što smo najoštrije osudili i ja sam svoje nezadovoljstvo prenio i europskim institucijama. Tada sam rekao da suradnja s Hrvatskom ne odgovara standardima jedne zemlje koja teži ulasku u Europsku uniju. Što se sada događa, ne mogu reći, ali tadašnjoj vladi (na čelu s Ivom Sanaderom op.a.) nije bilo stalo do suradnje. Sada sve to pratim iz medija i mislim da već sama činjenica da je Perković priveden nešto znači.
Kako, kao pravnik i bivši sudac, procjenjujete mogućnost da Perković zaista bude i izručen Njemačkoj?
Sve upućuje na to da je hrvatskim vlastima u interesu da se suđenje Perkoviću održi u Hrvatskoj. Druga mogućnost bila bi da se Perkoviću sudi u Njemačkoj i da, u slučaju da dođe do okrivljujuće presude, kaznu izdrži u Hrvatskoj. No, to je u ovom trenutku u drugom planu.
Proces protiv Pratesa doživljavan je kao pionirski pothvat i kao početak rasvjetljavanja ubojstava jugoslavenske tajne službe. Državno odvjetništvo tada je najavljivalo i nove procese. Zašto se po vašoj procjeni zaustavilo na tom jednom procesu Pratesu?
Proces protiv Pratesa zapravo je počeo kao proces u kojem se rasvjetljava ubojstvo jednog hrvatskog emigranta, politički aktivnog i to od jugoslavenskih tajnih službi i da se kao takav uklapa u čitavu seriju sličnih ubojstava. No, u toku procesa postajalo je sve izvjesnije da se ne radi o klasičnom "uklanjanju" političko-ideoloških neprijatelja, kako je to pokušavala insinuirati Jugoslavija, nego o osobnom obračunu visokorangiranog političara. Mi smo uvjereni da je Đureković ubijen zato što je previše znao, što je nekima bilo preopasno.
udba je bila teroristicka organizacija i zato sve njene ubice i organizatore tih ubistava treba suditi