Ovo je priča o Ivanu Belečetiću Padobrancu, jednom od ratnih heroja i legendi Domovinskog rata. Sjećate li ga se? To vam je onaj momak s puškom u ruci i šljemom na glavi čije vas je ozbiljno lice devedesetih gledalo s plakata. S desnog ramena njegove uniforme mogli ste doznati da je pripadnik 1. gardijske brigade. Iznad glave tog vojnika velikim tiskanim slovima pisalo je:
ZA HRVATSKU KAO TIGAR.
Ivan Belečetić Padobranac iz Gorjana nedaleko od Đakova poginuo je 6. kolovoza u Slunju. Bile su mu samo 22 godine.
Pobjegao iz JNA
Katica Dugeć iz Piska sva ova ljeta čuva i taj plakat i kalendar na kojem se Padobranac fotografirao s tigricom koja mu je pružila šapu.
– To je moj brat – kaže dok iz sobe iznosi uspomene. Zatim sjeda, u rukama vrti pismenu potvrdu da je Belečetića ubila mina iznenađenja i započinje priču o mlađem bratu. Bilo ih je troje djece: ona, Božo i Ivan. Mati Barica umrla je kad je Ivanu bilo 15 godina. Otac Antun za njom je otišao tri godine kasnije. Ivana je podigla baka Barica Bradić. U Borovu je završio srednju školu, za prerađivača kože.
– Nemaš obveze, nemaš cure, daj odsluži vojsku. Poslušao je. Poslali su ga u Niš, u padobransku brigadu. Uslijedila je prekomanda u Sarajevo i na kraju je pobjegao iz JNA-a – govore Belečetićevi sestra i šogor Željko Dugeć.
– Tražio je da ga vozim u Đakovo gdje su se u DVD-u dečki prijavljivali u Tigrove i ja sam ga vozio – priča Dugeć. Ni on ni supruga o Padobrančevu ratnom putu ne znaju puno jer nikada nije htio o tome govoriti.
– Bio je zapovjednik 1. izvidničke desetine 1. izvidničkog voda 1. gardijske brigade. Kao zapovjednik desetine i ujedno zamjenik zapovjednika prvog voda sudjelovao je u pripremi i provedbi operacija Bljesak '95., Ljeto '95. i u pripremi i provedbi operacije Oluja. Ivan je izvršavao sve zadaće koje su proizlazile iz njegovih dužnosti, a u sklopu zadaća koje je nametnula trenutna operativna ratna operacija na području djelovanja 1. gardijske brigade, kako na prvoj crti bojišta tako i u neprijateljskoj dubini – vojničkim rječnikom opisuje ga ratni zapovjednik Jurica Matić.
Nedeljko Mihalić iz Vaške kod Slatine, Belečetićev suborac, kaže pak da je Padobranca upoznao u kolovozu '93. u Josipdolu gdje je tada bila smještena izvidnička satnija Tigrova.
– Išli smo u izviđanja, prikupljali podatke. Zajedno smo prošli Bljesak, Ljeto, bili na Velikom i Malom Šatoru ... S Belečetićem sam sudjelovao i u pripremi za Oluju u koju je on u prvim minutama 4. kolovoza krenuo sa svojom desetinom. Dva dana kasnije, 6. kolovoza, u pet ujutro, izišli smo u Jelov Klanac i kroz njega smo došli do Rakovice gdje smo se spojili sa snagama 5. korpusa Armije BiH. Zapovjedništvo 1. gardijske brigade otvorilo je granični prijelaz Izačić. Jedna bojna krenula je u smjeru Plitvičkih jezera, gdje su se spojili sa snagama koje su djelovale u smjeru Otočca – priča Mihalić.
Puzao 20 metara
Tog su dana stigli i do rubnih dijelova Slunja. Na puteljku kojim su morali proći bio je parkiran automobil. Belečetić, Mihalić, Josip Jakša, Ivica Hunjek zvani Deda i još dva momka krenuli su ga pomaknuti. Odjeknula je snažna eksplozija i odbacila ih tri metra. Tigra Josipa Jakšu iz Marije Bistrice jedan je geler pogodio u srce. Borbeni prsluk nije ga mogao zaštititi. Izlazna rana na njegovim leđima bila je velika čak 15 centimetara. Poginuo je. Baš kao i Ivan Belečetić.
– Jedan jedini geler pogodio ga je u predjelu prepona. Otpuzao je dvadesetak metara, za sobom ostavio široki krvavi trag. Tako je otišao Ivan Belečetić zvani Padobranac, jedan od ratnih heroja i legendi Domovinskog rata – završava priču o Ivanu Belečetiću njegov suborac Nedeljko Mihalić, jedan od trojice ranjenih od gelera mine iznenađenja koja se aktivirala kad su s Belečetićem i Jakšom išli pomaknuti automobil.
Ostale priče iz Večernjakovog specijala Junaci Oluje pročitajte ovdje.
Vjecna slava herojima