Iako brojke pokazuju visok gospodarski razvoj, zemlje srednje i istočne Europe, koje su prije dvije godine postale članicama Europske unije, sve više radnika napušta u potrazi za “boljim životom” te odlazi u “stari” dio Unije.
Masovni val emigracije prema zapadnoj Europi, posebice u Veliku Britaniju i Irsku, proživljava najnapučenija nova zemlja Unije, Poljska. Prema službenim statistikama, oko milijun Poljaka emigriralo je nakon ulaska u EU, a neslužbeno se procjenjuje da je ta brojka dvostruko veća. Riječ je o jednom od najvećih migracijskih valova u Europi u posljednih 50-ak godina, procjenjuju stručnjaci.
– Odlaze aktivni, ambiciozni mladi ljudi sa srednjim i višim obrazovanjem. Privlačne su im zemlje poput Velike Britanije i Irske – tvrdi prof. Krystina Iglicka-Okolska, stručnjakinja iz Centra za međunarodne odnose u Varšavi.
Prosječna je bruto plaća u Poljskoj malo veća od 640 eura, ali od toga u novčarci radnika završava samo 60 posto te svote. To je samo oko 30 posto prosječne plaće Nijemca ili Austrijanca.
Plaće radnika
– Riječ je o vrlo visokom poreznom opterećenju poslodavca, što se onda osjeća na plaćama radnika – komentira za Večernji poljski tržišni analitičar Kamil Kajetanowicz.
Dok ekonomija Irske i Velike Britanije zbog novopridošlih doseljenika bilježi pozitivne rezultate, a sindikati otvaraju odjele za poljske radnike te Katolička crkva u Irskoj doživljava procvat zbog dolaska novih vjernika, u Poljskoj nedostaje radne snage te su u nekim granama gospodarstva problemi sve veći. Iako je nezaposlenost u Poljskoj još uvijek najveća u EU i iznosi 14,9 posto, a prošle godine iznosila je gotovo 18 posto, radnika nedostaje napose u građevinarstvu, brodogradnji te zdravstvu.
– Trčim od jedne od druge operacijske dvorane i istodobno dajem anesteziju pacijentima – opisuje stanje u bolnici anesteziolog Dariusz Kusmierski iz Czenstochowe na jugu Poljske. Zbog masovnog odlaska anesteziologa, bolnice u Poljskoj susreću se s ozbiljnim problemima. Slično se događa i s liječnicima. – Radim s neusporedivo boljom opremom, jednu smjenu, na jednom odjelu, a vikende imam slobone – opisuje isti posao poljski anesteziolog koji radi u Londonu. Osim spomenutih razlika, u Engleskoj ima deset puta veću plaću nego u Poljskoj.
Nedostatak radne snage te masovni egzodus prema zapadu zabrinuo je i konzervativnu vlast s blizancima Lechom i Jaroslawom Kaczynskim na čelu. Poljski predsjednik Kaczynski za val ekonomske emigracije tvrdi da je riječ samo o prijelaznom razdoblju. Analitičari i tržišni stručnjaci tvrde da bi povratak dva milijuna Poljaka donio višestruke koristi zemlji.
Privlačno mjesto
– Povratak većeg broja Poljaka koji su emigrirali nakon ulaska u EU promijenio bi našu zemlju. Oni se neće vratiti dok Poljska ne postane privlačno mjesto za posao, investiranje i odgoj djece – opisuje taj paradoks prof. Andzej Kozminski, rektor Više škole poduzetništva i upravljanja u Varšavi. Promidžbenu akciju nagovaranja poljskih emigranata da se vrate pokrenulo je poglavarstvo poljskog grada Wroclawa.
– Vjerujem da će se većina vratiti – optimističan je gradonačelnik toga poljskog grada Rafal Dutkiewicz. Poziva posebno mlade Poljake iz inozemstva u svoj grad i regiju. Taj dio južne Poljske sa središem u Wroclawu privukao je velike inozemna ulaganja, a bit će otvoreno 30-ak tisuća radnih mjesta.
No radna mjesta teško će privući mlade Poljake. Jer, prema anketi provedenoj u Poljskoj prije tri mjeseca, čak 70 posto ispitanika koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo kao razlog navodi veću zaradu, a tek 26 posto Poljaka otišlo bi zbog nemogućnosti zapošljavanja u svojoj državi. Oni koji su se obogatili devedesetih godina, pokazalo se, prvi su novac zaradili izvan Poljske.
– Tijekom godina provedenih u Njemačkoj naučio sam cijeniti posao. Svladao sam metode upravljanja te sam odlučio pokrenuti vlastiti posao – tvrdi Krzystof Olszwski, jedan od najbogatih Poljaka, koji je osamdesetih godina počeo kao radnik u tvornici autobusa Neoplan u Berlinu, a danas je vlasnik poljske tvornice autobusa Solaris, s bogatstvom od oko milijun eura.
Primjer Irske
Povratnika je bilo devedesetih godina, procjenjuju stručnjaci, oko 100 tisuća u 39-milijunskoj Poljskoj. Ne zna se hoće li se slično dogoditi nakon sadašnjeg migracijskog vala koji pogađa Poljsku i većinu novih članica EU. Povratak u većem broju grčkih, španjolskih i talijanskih emigranata nakon odlaska 70-ih godina pokazuje da je to moguće. – Moramo privući mlade ljude koji su u inozemstvu napravili karijeru, naučili know-how u važnih sektorima gospodarstva te se pokazali sposobnima – tvrdi poljski stručnjak Andrzej Kozminski. Kako to učiniti, pokazala je Irska koja je od siromašnog “izvoznika” svojih građana u nekoliko godina postala snažan “uvoznik”.
Zahvaljujući gospodarskih reformama, Irska je postala jednom od najbogatih zemalja EU. Smanjeni su porezi, birokracija, otvoreno tržište... Prema procjenama analitičara, u Irsku dolazi oko 160 tisuća ljudi godišnje, a najbrojnija su povratnici iz SAD-a. Samo u razdoblju od 1995. do 2000. u Irsku se vratilo sedam posto ukupnog broja stanovnika Zelenog otoka.
Svi ne uspIjevaju naći posao
Engleske humanitarne organizacije Simon Communitz i Housing Justice Unleash prije nekoliko tjedana objavile su izvješće koje pokazuje da sve više Poljaka koji dolaze u Veliku Britaniju završava bez krova nad glavom. Dio poljskih radnika odlazi na Otok ne znajući jezik i bez novca, a često postaju i žrtve prijevara. Prema podacima engleskih humanitarnih organizacija, takvih je osoba oko 400, dvostruko više nego prije godinu dana.
Mafija iskorištava radnike
Najtragičnija su svjedočanstva poljskih radnika koji su završili u rukama mafije te su morali na prisilan rad za smiješnu svotu. Talijanska i poljska policija ljetos su razbile lanac krijumčara ljudima te oslobodile više od stotinu Poljaka iz radnih logora na jugu Italije.
Radnici koji su krenuli na posao u Italiji prijevarom su bili prisiljeni na život u logorima u kojima su ih čuvali naoružani čuvari koje su morali nazivati „capo“ kao u nacističkim logorima. Policije još istražuju niz sumnjivih smrti u radnim logorima u Italiji.
O sličnim zločinima svjedočili su za poljske medije radnici s nekih plantaža u Španjolskoj, a poljski dnevnik „Super express“ prenosi svjedočanstva djevojaka kojima se obećani „grčki raj“ pretvorio u pakao. „Nakon dolaska u Atenu zaključali su nas u sobu“, svjedoči Monika. “Nisu nam dali ni vode, spavale smo na podu i dobivale jedan obrok u danu”, dodala je. Nakon dva mjeseca prisilna rada na otoku Losu s kolegicom je uspjela pobjeći i vratiti se u Poljsku.
