Tjedan dana nakon pobjede na predsjedničkim izborima Donald Trump počeo je mijenjati svoj politički imidž, a javne poruke prilagođavati činjenici da će za 60-ak dana postati, uz Vladimira Putina, jedan od dvojice najmoćnijih muškaraca svijeta. I upravo sada, kada se napokon počeo rješavati agresivne, rasističke retorike, zadržavši visoku dozu odlučnosti, sve se bolje vidi da su Trump i Putin, slične osobe.
Ne slušaju nikoga
Prije svega, potpuno je jasno da su po svom stilu upravljanja i odlučivanja potpuno jednaki. Riječ je o autoritativnim ljudima koji možda, samo možda, poslušaju savjetnike, ali svoje odluke donose sami. I iza njih stoje, bile one dobre ili loše. Obojica očekuju, i dobiju, potpunu lojalnost svojih suradnika i potpuno provođenje odluka. U Trumpovu slučaju to se najbolje vidjelo prije nekoliko dana kada je naprasno smijenio Chrisa Christieja s mjesta šefa tranzicijskog tima čim se u natruhama počelo spominjati kako bi on mogao zastupati stavove Republikanske stranke, a ne samog Trumpa. Putin je svoju odlučnost pak demonstrirao u cijelom nizu slučajeva, od smjene svoga šefa kabineta do slučaja kada je oligarha Deripasku natjerao da bez pogovora pred radnicima potpiše odluku kojom se odriče tvornice koju je otjerao u gubitke.
Druga sličnost vidljiva je u njihovu međusobnom odnosu. Naime, iako se do sada nisu susreli, jedan za drugog imaju samo riječi hvale. Za Putina je Trump “briljantan, talentirani političar”, dok budući američki predsjednik za svog ruskoga kolegu drži da je “odličan i odlučan svjetski lider”. Te riječi međusobne hvale mogu se protumačiti i kao kurtoazne, diplomatske poruke, ali imajući na umu da su obojica stava da iznad njih nema nikoga i da se ne moraju nikome opravdavati, teško je povjerovati da se međusobno dodvoravaju, već to doista i misle.
Da imaju slične stavove vidi se i u njihovu pristupu jednom od najsloženijih geopolitičkih arena današnjice, Bliskom istoku i sjevernoj Africi. Naime, obojica drže da su kaos u Iraku i Libiji, koja danas i ne postoji kao država, i veliki uspon terorističkih organizacija na tom području prouzročeni nasilnim rušenjem lokalnih diktatora pod patronatom Zapada.
– I Sadam Husein i Gadafi bili su loši dečki, ali su bar ubijali teroriste – ustvrdio je prije nekog vremena Trump.
I jedna razlika
Sličnost među njima očituje se i među glasačima, odnosno u sloju birača koji ih je doveo na vlast. I jednog i drugog podržavaju konzervativni, relativno desno orijentirani birači, dok su među liberalima u njihovim zemljama i Trump i Putin gotovo omraženi. Uostalom, i temeljni slogani su im približno isti. Dok je Trumpu krilatica “Učinimo Ameriku ponovo velikom”, kod Putina je ona samo malo drukčija i glasi “Dignuli smo Rusiju s koljena”.
I jedna od posljednjih, ali svakako ne manje važnih sličnosti između dvojice ljudi koji će sljedećih godina kreirati globalnu političku scenu. I jedan i drugi znaju kako u javnosti stvoriti sliku o sebi. I dok je Putin jahao konja sibirskom stepom i plovio podmornicom, Trump je punih 14 godina čak vodio i televizijski šou u kojem je izgradio svoj imidž čovjeka za teške odluke. Razlikuje ih način na koji su stekli bogatstvo – Trump je milijarde zgrnuo kao privatni poduzetnik, a Putinovo bogatstvo se samo procjenjuje i stvoreno je radom u državnim službama.
ajd napravite i objavite neku fotomontažu obame, merkelice. ako se usudite. putin i trump imaju slične ovlasti, nemojmo se zavaravati. s tim da trump ima šaku više ovlasti. trump, kao i svaki predsjednik, može vojsku poslati kud poželi. za troškoveškove tu je kongres. kojeg je lako optužiti za otežavanje provođenja američke superiornosti po svijetu. putina za svašta optužuju, pa i za ljubavnice. u rusiji su drugačiji svjetonazori, pa se i inače ne piše o nečijem privatnom životu kao na zapadu, kojem je privatni život poznatih najbitniji dio njihovih inače sasvim običnih života. ruska kultura zazire od ovakvih objava, za razliku od američke, engleske, općenito anglosaksonske. putin je prava čvrsta osoba, trump to u politici tek treba dokazati. ono što može zapadnu europu zabrinjavati jest činjenica da je on dosta osorna osoba, to što je par puta bankrotirao ne znači ništa, jer on i dalje je milijarder. i nakon dosta vremena, u bijeloj kući će sjediti osoba koja je u biznisu potpuno jasna i moćna, i ne ovisi o nikome. znači, kad će on reći da se uvode porezi na uvoznu robu iz kine, indije, meksika, to će njihove korporacije natjerati da doma počnu proizvoditi, što će povećati domaće prihode, zaposlenost, i ukupno gledajući biti će ipak bolje. a porezne olakšice, on koji ih je i najviše koristio, će biti drugačije. nemojte zaboraviti da je on upoznat sa svim povlasticama koje biznis može imati. a na mjestu usa predsjednika ima priliku i znanje što s tim napraviti. on će voditi američku politiku, ne politiku korporacija. i da, baš će on srezati porezne oaze u svijetu. jer, ovo mu je prilika da sredi konkurenciju svojim firmama. i najbolje od svega da ga ama baš nitko neće moći optužiti na nešto lošeg.