Venecija i Trst bliži su nam nego Zagreb. Po mom mišljenju, granice
države povijesna su slučajnost! Te riječi izrekao je Zlatko Komadina,
primorsko-goranski župan, govoreći o tome kako će Istra i Primorje ući
u Euroregiju zajedno s dvije talijanske pokrajine, Slovenijom i
austrijskom pokrajinom Koruška, u kojoj je vlast Ju00F6rg Haider.Riječi
primorsko-goranskog župana Komadine potpisuje i Ivan Jakovčić, istarski
župan koji je u Hrvatskoj poznat kao prekaljeni borac za što veću
samostalnost svoje županije od Zagreba.
Na te Komadinine riječi nitko od vlasti u Zagrebu nije trepnuo. A one
bi se, slobodno tumačeći, mogle pročitati kao “secesionističke”, jer
jedan predstavnik hrvatske vlasti govori kako su mu glavni gradovi
talijanskih regija bliži od glavnog grada države u kojoj živi, a o
državnim granicama govori kao o povijesnoj slučajnosti.
Istina, on je poslije tih rečenica dodao još jednu, i to: “Zagreb je
naš glavni grad i uvijek će to biti!”Tu hrvatsku priču pokušajmo
preslikati na Bosnu i Hercegovinu. Da je netko od hrvatskih političara
rekao kako mu je bliži Split i Zagreb od Sarajeva i da je granica
između istog naroda u dvije države povijesna slučajnost, sasvim bi
sigurno završio iza rešetaka jednog istražnog zatvora u Sarajevu. Na
njega bi se obrušili svi “domoljubni” mediji jednog i najbrojnijeg
naroda, a međunarodnoj zajednici postao bi element destabilizacije
Bosne i Hercegovine.
No, Istra i Primorje mnogo su dalje od bilo koje regije na talijanskom
sjeveru ili austrijskom jugozapadu nego što je Hercegovina od Dalmacije
ili Hrvati iz BiH od Hrvatske. Zašto se jednoj dobroj ideji u jednom
dijelu Europe plješće i pozdravlja je, a na drugom se kraju bilo kakva
primisao o sličnoj ideji sasijeca u korijenu, a njezinim se
inicijatorima sudi za veleizdaju.
Možda su u krivu oni koji tu ideju nisu znali izraziti na “europski”
način i javnosti je podariti kao regiju, a ne kao samoupravu.Bez obzira
ne sve to, činjenica ostaje da je manja razlika između Mostara i Splita
nego između Mostara i Sarajeva. Ne samo u kilometrima, nego u
svjetonazoru, načinu života... I zato bi u Sarajevu, kao što u Zagrebu
imaju sluha za Istru i Primorje, trebali imati više razumijevanja za
Hrvate koji gledaju u svoje susjedstvo preko granice, a priznaju
Sarajevo kao glavni grad.
Jasno i glasno
