U Turskoj se danas održavaju predsjednički izbori na kojima sudjeluje i trenutačni premijer Recep Tayyip Erdoğan. Turski je vladar zapravo preuzeo Putinov model vladanja jer nijedan od njih zapravo nema pravu konkurenciju tako da mogu zamjenjivati položaj premijera i predsjednika. No mnogi se pitaju zašto Erdogan uopće ide na predsjedničku poziciju kad je sva vlast u rukama premijera, dok predsjednik ima samo ceremonijalne ovlasti? Kvaka je u statutu njegove Stranke pravde i razvoja (AKP) prema kojemu Erdogan nema pravo četvrti put biti kandidat za premijera. Jasno, njemu bi jednostavnije bilo promijeniti stranački statut, međutim on će tu kvaku iskoristiti kako bi zasjeo na mjesto predsjednika Turske i promijenio državni ustav. Erdogan zapravo i ne krije da drži kako Turskoj više odgovara čvrsti američki predsjednički sustav koji bi mu, usput, omogućio da obnaša funkciju i predsjednika i premijera istodobno.
I dok je vrlo izvjesno da će se scenarij odvijati baš prema Erdoganovim planovima jer će, prema zadnjim anketama, dobiti više od 50% glasova već u prvom krugu, zanimljivo će biti vidjeti kako će proći preostala dva kandidata. Odnosno, kako to da je Republikanska narodna stranka (CHP), zajedno s nacionalistima (MHP), predložila kandidata koji nije sekularist, dapače vrlo je sličan Erdoganu. Ekmeleddih Ihsanoglu čak ima i brkove poput Erdogana, ali još je zanimljivije da je kao predstavnik dviju sekularističkih stranaka zapravo veliki vjernik. No i to je manevar jer su u tim dvjema strankama shvatili da je u Turskoj sekularizam out, a islamizam in. Stoga će njihova kandidata teško napadati kao bezbošca. Ipak, teško da on može parirati Erdoganu u vjerničkim krugovima, dok će s druge strane odbaciti od sebe sekulariste koji odbijaju pobožnog kandidata. Posljednje ankete pokazuju da može dobiti i do 40 posto glasova.
Najzanimljiviji kandidat ujedno je i bez šansi – mladi kurdski političar Selahattin Demirtas. On se trudi privući glasove sekularista, a u kampanji je zatražio ukidanje vjeronauka u školama kao obaveznog predmeta. U anketama dobiva između 6 i 8 posto glasova.
O tome u kakvom se ozračju odvijaju današnji predsjednički izbori u Turskoj razgovarali smo s poznatom turskom novinarkom i publicisticom Ece Temelkuran koja je ovih dana ponovno bila u Zagrebu. Ona misli da su pred Turskom toliko dramatične promjene da se mogu usporediti s padom Sovjetskog Saveza.
:: Hoće li Erdogan pobijediti i na današnjim predsjedničkim izborima?
Najvjerojatnije hoće. U ovoj političkoj situaciji – s novim političkim neprijateljima – nema izbora nego pobijediti. Ako ne, postoji mogućnost da će mu biti suđeno na ustavnom sudu kako govore vođe opozicije.
:: Je li tursko društvo podijeljeno? Kod nas se govori o tzv. crnim i bijelim Turcima. Postoji li takva podjela?
Ta podjela se koristi u cilju legitimizacije brojnih prijestupa vlade i antidemokratske politike, tako da osobno nisam poklonica takve manipulativne kategorizacije. S druge strane, istina je da se na ljude koji su religiozni s pozicije republike gleda svisoka već dugo. No ta ista razlika sada se može primijeniti u suprotnom smjeru, da se na primjer sekularne ljude može smatrati „crnim Turcima" zbog vladine politike izolacije prema njima.
Tursko društvo
:: Što će biti ako Erdogan postane predsjednik? Hoće li to značiti da je on na neki način toliko učvrstio svoju vlast da može računati da će do smrti biti na čelu Turske?
Dogodit će se promjena režima, to je sigurno. Turska će krenuti u smjeru predsjedničkog režima. S obzirom na njegove jedinstvene osobne moći to naravno dovodi do potpunog nedostatka provjera i ravnoteže, što je de facto trenutna situacija. Kao što je neograničen po pitanju uništavanja svojih političkih protivnika, to također može dovesti do vladavine jednog čovjeka.
:: Kakvo je raspoloženje mladih Turaka, jesu li više opredijeljeni prema Europi ili prema arapskom svijetu?
Kako je Turska politički polarizirana država, tako je i s turskom mladeži. Stoga nije lako napraviti generalizaciju. Dio potpuno naginje prema Zapadu, dok postoji dio koji je voljan podržati ISIL u ime islama.
:: Mi kad razmišljamo o Turskoj uglavnom razmišljamo o Istanbulu, no koliko je život drugačiji duboko u unutrašnjosti?
Kao što znamo, Istanbul je veličine manje države tako da je pogrešno na njega gledati kao grad u cjelini. Postoji mnogo Istanbula unutar samog Istanbula. Ali ako uspoređujemo centar Istanbula s ostatkom države, naravno da su potpuno drugačiji. „Providnost", kako bi to nazvali stanovnici Istanbula, daleko je konzervativnija, kulturno islamski orijentirana, ako već ne politički. I kulturni život strahovito je siromašan u ostatku Turske.
:: Može li se Erdogan smatrati na neki način osobom koja razgrađuje Atatürkov model moderne Turske?
On ga zamjenjuje svojim vlastitim modelom, što je takozvani savršen spoj islama i demokracije. Pretpostavljam da mi kao turski narod prolazimo kroz dramatičnu promjenu. Bojim se čak da je ta promjena dramatična gotovo jednako kao i pad Sovjetskog Saveza.
:: Koliko su Turci religiozni?
To je već dulje najživlja, a ujedno i najmanje plodna rasprava. Mogu vam reći da tursko društvo uvijek izgleda religioznije nego što uistinu jest.
:: Možete li komentirati nedavan stav potpredsjednika turske vlade koji je izjavio da se žena ne bi trebala smijati na javnome mjestu?
Već jesam kad sam stavila sliku sebe kako se smijem na Twitter. Od tada je to postao domino-efekt. Tisuće žena napravile su isto i postale smo globalna vijest.
:: A zabranu prodaje alkohola u Istanbulu nakon 22 sata?
To je još jedan mali, potajan dio konzervatizma, tako da nema se što reći o tome.
:: Zašto je religija danas tako snažno izražena u muslimanskom svijetu?
Iz više razloga – i unutarnjih i vanjskih – pretpostavljam da su vrijednosti zapadnog svijeta iznevjerile muslimanski svijet.
:: U knjizi "Planina boli" istražujete jedan od najsloženijih odnosa današnjice, onaj između Turaka i Armenaca. Jesu li Armenci u pravu kad po svijetu traže kažnjavanje negiranja genocida nad svojim narodom?
Kada biste pitali Nijemca slično pitanje o Židovima, rekao bi vam: Razgovarajte s drugom stranom. Ne bih voljela prosuđivati o tome jer ipak pripadam „ugnjetavačkoj" strani.
:: Kakav je vaš stav prema događajima iz 1915.?
Smatram da najbolnija stvar za armensko društvo nisu te užasne stvari koje su se dogodile nego nijekanje te cijele povijesti. Tako da je moj osobni stav da bi svi trebali govoriti o tome.
:: Je li u Turskoj i dalje problem iskazati svoj stav o tome?
Naravno da jest. I u legalnom i u socijalnom smislu. Mnogo ljudi u Turskoj još smatra riječ Armenac uvredom.
:: Zašto je zapravo odnos prema Armencima, kojih praktički više i nema u Turskoj, puno složeniji nego odnos prema Kurdima, kojih u Turskoj ima više od 10 milijuna?
S Kurdima je to proces koji je još u tijeku, dok je sukob s Armencima skriven već nekoliko godina. Stvarnost tog konflikta oduvijek je bila mračna strana uspostave Turske zbog veze s utemeljiteljima republike.
:: Kako ocjenjujete politiku Turske prema sirijskoj krizi?
Pogrešno, veoma pogrešno i iznimno opasno. Pripadnici ISIL-a koji slobodno ulaze i izlaze iz Turske samo su jedna od vrlo opasnih posljedica. Turska ne samo da je izgubila šansu da bude zaštitnik mira na Bliskom istoku nego i status relativno stabilne države u regiji.
:: Koliko su alaviti utjecajni u Turskoj?
Ne bih rekla da su utjecajni. Oni su oduvijek bili i još uvijek jesu potlačena manjina u Turskoj koja ne samo da je izložena stalnim sramoćenjima nego i masakrima.
Sve više marama
:: Je li taj mekani islam alavita zanimljiv kao recept kako bi muslimanske zemlje u budućnosti mogle umiriti utjecaj religije?
Ne vjerujem da postoji takva stvar kao što je „mekani" ili „umjereni" islam. Ali da, taj takozvani model je hvaljen kao tolerantan, što se u zadnjih barem pet godina u Turskoj pokazalo kao laž.
:: Vole li Turkinje nositi marame?
Pa, „vole" se baš ne čini kao ispravan izraz, ali sve ih veći broj nosi marame, koliko sam mogla primijetiti.
:: Što vi mislite o marami? Biste li je nosili?
S obzirom na političke aluzije u ovom trenutku povijesti, mislim da je to jedan od najznačajnijih znakova koji kategoriziraju ženu kao doličnu ili nedoličnu. Žene diljem svijeta kroz povijest su korištene kao „modeli" u društvenim i političkim projektima. Šteta je što se maramu kao simbol koristi na taj način budući da je to vrlo intiman i iskren način na koji se iskazuje religija za mnoge žene u Turskoj i drugdje.
:: Je li Turska azijska ili europska zemlja?
Mislim da je azijska i da na mnogo načina postaje zemlja Bliskog istoka.
:: Kako Turci gledaju na događaje u Gazi? Cijeli islamski svijet, čini se, prilično je ravnodušan prema tragediji Palestinaca. Čak i Erdogan koji sad u kampanji galami na Izraelce zapravo je saveznik Zapada, pa samim time i Izraela i jasno je da neće pomoći Gazi. Živimo li u jednom izrazito licemjernom razdoblju ljudske povijesti? Jer, uzmimo u obzir i činjenicu da cijeli zapadni svijet uvodi sankcije Rusiji, a nitko i ne spominje sankcije Izraelu.
Palestina je bila i uvijek će biti jedan od najvećih grijeha čovječanstva. Sada smo svjedoci valjda jednog od najmučnijih trenutaka u ljudskoj povijesti. Gaza je podvrgnuta kolektivnom kažnjavanju izraelskim oružjem i cijeli svijet gleda. Ne narodi nego vlade prolaze kroz neku vrstu paralize.
:: Bili ste nedavno u Hrvatskoj. Koliko smo slični mi i Turci s obzirom na to da smo kroz povijest imali i sukoba i doticaja?
Vrlo slični, rekla bih. Ali nekako sam sklona vjerovati da su Hrvati suptilniji i zreliji kada je u pitanju razgovor o grijesima iz prošlosti.
>> Erdogan Izraelcima: Psujete Hitlera, a gori ste od njega!
jest da erdogana ne vole, i ne zele, ali to nisu turci, to su turski turisti,oni iz zapada ali i susjedi nasi