Svima u Hrvatskoj koji još iz vremena socijalizma posjeduju egalitarni refleks ova će vijest biti šokantna: ne jedan, nego skupina od devet najuglednijih među europskim ekonomskim institutima, koja djeluje pod zajedničkim nazivom EconPol Europe, objavila je prošloga tjedna da velike razlike u dohocima ne koče, nego potiču ekonomski rast!
Što su razlike u raspoloživom dohotku ljudi veće, to je veća i stopa rasta! EconPol Europe, koji čine vodeći think tankovi iz nekoliko najvećih europskih zemalja (Ifo Institut, CEPS, CEPII, IHS, Tolouse School of Economics, SAID Business school Sveučilišta Oxford, Sveučilište u Trentu, VATT i ZEW) istodobno je oštro napao Međunarodni monetarni fond (MMF) i udrugu 35 najbogatijih zemalja svijeta OECD da su u svojim nedavno objavljenim i naširoko prenošenim i hvaljenim studijama zavarali svjetsku javnost tvrdeći da velike dohodovne razlike unutar zemalja otežavaju i usporavaju ekonomski rast.
- Nejednakost u dohocima ima krupan i statistički značajan negativni utjecaj na rast, a redistributivne politike radi postizavanja veće jednakosti u raspoloživim dohocima nemaju negativnih posljedica', ustanovio je, primjerice, istraživač OECD-a Federico Cingano. OECD je i službeno priopćio:
- U 20 godina koje su prethodile Velikoj recesiji, da se razlike u dohocima nisu povećale kumulativna stopa rasta u Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama bila bi šest do devet postotaka veća, a to vrijedi i za Švedsku, Finsku i Norvešku.'
Prema rezultatima EconPolova istraživanja, međutim, tvrdnja 'što veće razlike, to niže stope rasta' vrijedi samo za jako siromašne zemlje, u kojima godišnji dohodak per capita ne prelazi 5000 dolara (30.000 kuna).
Europski istraživački instituti niti ne pokušavaju objasniti to svoje otkriće: - I na nejednakost i na rast utječu mnoge varijable, uključujući obrazovanje i oporezivanje radi preraspodjele dohotka. Ali tvrditi da bilo koji od tih ishoda ‘uzrokuje’ onaj drugi, neuvjerljivo je.'
Branko Milanović, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za problem velikih razlika u dohotku i bogatstvu, kojemu je upravo u Hrvatskoj (u izdanju TIM Pressa) izašla knjiga 'Dobitnici i gubitnici', kaže da, kao i “dobar” i “loš kolesterol”, tako postoje i 'dobra' i 'loša nejednakost'. 'Dobra', koja potiče ljude da učenje, rad i napredovanje, i 'loša' koja to guši i ograničava. No i jedna i druga mogu se pojaviti i u siromašnim i u bogatim zemljama, a da je razdjelnica baš negdje na 5000 dolara dohotka, to Milanović ne vjeruje.
Uvriježena ekonomska teorija pak kaže, a na to se poziva i EconPol Europe, da bi u bogatim društvima nejednakost mogla biti manja smetnja rastu zato što one imaju razvijene institucije otpornije na loš utjecaj bogataša... Na Hrvatsku bi EconPolove tvrdnje mogle imati goleme ideološke i političke reperkusije. Ako nejednakost potiče rast, tada krupni bogataši postaju poželjni, jaka progresivnost oporezivanja dohotka pogrešna, a u igru bi se, kao u Italiji, mogao vratiti i flat tax.
Ni najmanje plaće u europi isto nisu razlog ekonomske stagnacije. Šta oni uče na tom ekonomskom fakultetu jadna nam majka.