Ekološki proizvodi u vrijeme COVID-19 još više dobivaju na cijeni. Hrvatski potrošači generalno imaju pozitivan stav i vjeruju da su to proizvodi visoke kvalitete. No kad ih treba i platiti – na prvo mjesto i dalje stavljaju cijenu, dok im je odabir domaćeg, i ne samo ekološkog, na visokom šestom mjestu. Zapravo nitko u nas i ne zna koliko se proizvede i proda poljoprivredno-prehrambenih ekoloških proizvoda. Hektari su zahvaljujući izdašnim potporama – posebice kad je riječ o orasima, a u novije vrijeme i šljivama – “skakali” i troznamenkasto, a u nedostatku preciznih brojki, godinama procjenjujemo kako nam je tržište ekoloških proizvoda “teško” oko 100 milijuna eura.
I sve to unatoč činjenici da su nam površine pod ekološkom proizvodnjom u 2020. iznosile 108.660 hektara, što je u odnosu na 75.883 ha u 2015. porast za gotovo trećinu, a u odnosu, primjerice, na 2013., kad je RH ušla u EU, rast za 67.999 ha ili 167%. U ukupnim poljoprivrednim površinama od 1,506.205 ha, ekopovršine čine udjel od 7,21%, što je nešto niže od prosjeka EU (8,5%). Na vodećem mjestu je Austrija s 25, a na posljednjem Rumunjska s 2,4%. No s obzirom na to da je jedan od glavnih ciljeva europskog Zelenog plana u strategiji “Od polja do stola”, da se udjel organskog uzgoja do 2030. u svim članicama poveća do 25% poljoprivrednih površina, Hrvatska je pred velikim izazovom kako dosegnuti taj cilj.
– U ekološkoj proizvodnji prinosi su puno manji, a zbog klimatskih promjena i sve manje je padalina pa treba razmišljati i o navodnjavanju – kaže nam maslinar Enio Zubin iz Buščine, čije je ulje Oio de Buščina svrstano među 20 najboljih na svijetu. Dva puta bio je svjetski prvak, a ono što ga najviše veseli jest to da su nagrađivana ulja njegovih 8000 maslina s najviše točke Umaga odnedavno potvrđena i kao lijek. Na uzorcima koje je poslao u laboratorij organizacije AIPO u Veroni, koja se specijalizirala u kemijskoj i senzornoj analizi ulja, pokazalo se, naime, da su razine snažnih antioksidanasa polifenola u litri njegova maslinova ulja više od 470 miligrama, a sve više od 400 ulazi već u kategoriju lijeka.
Zubin priznaje da njegovo vrhunsko ektradjevičansko ekološko maslinovo ulje nije jeftino i da postoje daleko jeftinija ulja od njegova, no to je, ističe, cijena ekološkog uzgoja, gdje je urod slabiji zbog izbjegavanja uporabe pesticida i ostalih kemijski neekoloških pripravaka. Potvrda tome su i zadovoljni kupci zahvaljujući kojima će sve prodati već do početka ožujka. Za svoje bi ulje, tvrdi, stavio ruku u vatru. Kontrole su česte i ozbiljne. S druge strane, činjenica je da se u svijetu najviše vara upravo na maslinovim uljima pa treba naći dodatne parametre koji će kupcu garantirati da je ono koje kupuje doista pravo.
– U Istri se hvalimo da smo već nekoliko godina najbolji u svijetu po Flos Oleiju, marketinški se promoviramo da smo bolji od Toskane... Kao boutique proizvođači možda i jesmo, ali samo zato što smo još uvijek siromašni i nemamo nijedne tvornice za rafiniranje ulja. Jer čim se prva pojavi u Istri, sva ta lijepa, ali skupa priča koju već 10-ak godina gradimo, automatski će pasti u vodu – boji se Zubin.
– Kako bi se postigao ambiciozan cilj od 25% poljoprivrednih površina pod ekološkom poljoprivredom, u strategijama EU potrebno je organskom sektoru osigurati alate koji će stvoriti uvjete koji mogu potaknuti promjenu u poljoprivredi, prema visokim standardima kvalitete koju cijene potrošači EU. Cilj ekološke poljoprivrede znatno će pridonijeti postizanju drugih ciljeva predviđenih Strategijom bioraznolikosti i strategijom “Od polja do stola”, kao što su smanjenje pesticida i smanjenje viška hranjivih tvari, istovremeno pridonoseći upravljanju EU prema ambiciji da postane prvi klimatski neutralni kontinent do 2050. godine – kaže Zvjezdana Blažić, stručnjakinja za poljoprivredu i prehrambenu industriju konzultantske kuće Smarter, ističući kako Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) EU sve obilnije nagrađuje ekološku proizvodnju. Novi ZPP do 2027. bit će ključan alat za potporu u prelasku na ekološku poljoprivredu i povećanje ekoloških proizvoda na tržištu. Snažan zamah ekološkoj proizvodnji daje i sve veća potrošnja ekoloških proizvoda, a tako se povećava i njihova profitabilnosti i otpornost.
– Ekološka proizvodnja nije samo proizvodnja hrane bez primjene mineralnih gnojiva, hormona, pesticida, nego ima znatno širi koncept upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom te brojne prednosti. Površine pod ekousjevima odlikuju se s 30% više bioraznolikosti, uzgojene životinje uživaju viši stupanj dobrobiti i primaju manje antibiotika, dok ekološki poljoprivrednici imaju veće prihode i otporniji su. S druge strane potrošači znaju što točno kupuju jer je ekološka proizvodnja certificirana i proizvodi koji nose službene oznake daju sigurnost proizvoda koji se kupuju – objašnjava Blažić.
Podaci o ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj govore da raste broj proizvođača, dok broj ekoloških prerađivača stagnira. U 2020. bilo ih je 5548, što je rast od 245% od ulaska Hrvatske u EU. Prerađivača je pak u 2020. bilo 389, što je rast od 115% u odnosu na 2013., no taj broj zadnje tri godine stagnira. Od više od 100.000 ha u ekoproizvodnji 46,2% su oranice, 39% pašnjaci, a ostalo (14,8%) pokrivaju trajni nasadi (voćnjaci,vinogradi i maslinici). U ukupnoj površini ekooraničnih usjeva najzastupljenije su žitarice s 14.124 ha, industrijsko bilje s 15.237 ha, uljarice s 11.043 ha te aromatsko, ljekovito i začinsko bilje s 4194 ha, pokazala je analiza Smartera.
Što se tiče trajnih nasada koji čine 16.125 ha, najzastupljeniji su voćnjaci s 13.050 ha, maslinici s 1940 ha te vinogradi s 1067 ha. Trend je kontinuiranog rasta trajnih nasada u ekološkoj proizvodnji. Kod voćnjaka su i dalje najviše prisutni nasadi orašastog voća s 9352 ha, koji i dalje rastu, zatim površine pod bobičastim voćem, isključujući jagode (940 ha) te šljive (923 ha). Površine pod šljivama veće su nego našeg najzastupljenijeg voća – jabuka, dok je kod mandarina, jedinog voća s kojim smo samodostatni, ekološki uzgoj neznatan.
Ekološki uzgoj svježeg povrća (uključujući dinje) odvija se na samo 216 ha, a te se površine, na žalost, zadnje tri godine znatno smanjuju. U 2018. ekološki uzgoj svježeg povrća bio je na skromnih, ali dvostruko većih 415,62 ha. U stočarskoj proizvodnji, međutim, znatno raste broj stoke. U 2013. Hrvatska je imala 6540 goveda u ekouzgoju, a u 2020. 22.302. Broj ovaca je s 19.411 porastao na 61.382 grla. Raste i broj koza te peradi, ali se znatno smanjuje broj svinja te pčelinjih zajednica. U ekološkom uzgoju stoke prednjači Osječko-baranjska županija.
– Kod ekoloških proizvoda životinjskog podrijetla imamo zanemarive količine. Ako ih usporedimo s ukupno proizvedenim količinama govedine ili mlijeka, ekoproizvodnja iznosi tek 1857 tona govedine i teletine i 1555 tona kravljeg mlijeka. U ukupnim količinama proizvedenog mlijeka (oko 579 milijuna litara) ekomlijeko čini tek 0,026%. Broj konzumnih jaja u organskom uzgoju narastao je s 12.000 komada u 2013. na 615.340 komada u 2020. Od ukupno proizvedenih kokošjih jaja (669 milijuna komada u 2020.) u ekološkom uzgoju je 0,09% – ističe Blažić.
No i sve ostale proizvodnje su zanemarive, zna li se kako bez obzira na velik broj proizvođača i površina koje se koriste, prodaju ekoloških proizvoda ne bilježi službena statistika jer se prodaja većim dijelom obavlja kao neregistrirana na kućnom pragu, putem osobne dostave potrošačima i drugim kanalima u kojima prodaja nije registrirana i ne podliježe plaćanju poreza. Tako da se znatan dio prodaje ekoloških proizvoda odvija u tzv. sivoj zoni, napominje naša sugovornica.
– Moramo biti realni i priznati da rast ekoloških površina ne prati adekvatna proizvodnja, posebice proizvoda s dodanom vrijednošću. Na njih trošimo prosječno oko 23,6 eura po stanovniku (prosjek EU je 84 eura), a udio u ukupnoj potrošnji iznosilo je 2,2% u 2019. – kaže Blažić. Manja anketa u sklopu jednog stručnog diplomskog rada pokazala je kako 65,2% ispitanika najčešće kupuju ili bi kupili ekološki proizvedeno svježe voće i povrće. Ekološki uzgojeno meso najčešće kupuje 9,8% ispitanika, 8,1% ispitanika kupuje žitarice/mahunarke, 6,2% ulje (maslinovo), 4,8% čajeve i ljekovito bilje. Mliječne proizvode najčešće kupuje 4,2% anketiranih, a najmanje njih ribu (1,1%) i pekarske proizvode (0,6%). Najviše ispitanika ne kupuje ekološke proizvode zbog visoke cijene (39,6%). Čak 13,4% njih ne kupuje ekološke proizvode zbog nepovjerenja u ekološke proizvođače, 10,4% zbog nedostupnosti proizvoda, a 6,9% jer nije zainteresirano za te proizvode. Od svih kategorija ekoloških proizvoda potrošači najviše traže voće i povrće koji su u našoj ekoproizvodnji najslabije zastupljeni, zatim mesne proizvode kojih gotovo da nema u ponudi, a i u proizvodnji su izuzetno slabo zastupljeni.
– Jako je bitno i pitanje povjerenja – da su proizvodi koji se nalaze na tržištu i označeni kao ekološki, zaista i proizvedeni po zahtjevima ekološke proizvodnje. I tu možemo vidjeti da postoji određena skepsa jesu li svi proizvodi zaista i ekološki. Na toj vrsti informiranja, ali i podizanju povjerenja u proizvođače i institucije koje kontroliraju proizvode na tržištu, certifikacijske kuće i svi sudionici trebaju uložiti mnogo rada i truda jer su diljem EU zabilježeni slučajevi prijevara – napominje Blažić.
A dok mi još mozgamo kako da dođemo do prave računice, i ispada da nam je prodaja ekoproizvoda iz godine u godinu ista, bez obzira na površine, one i ostatku EU iz godine u godinu rastu i posljednjih su 10 godina povećane za gotovo 66%, s 8,3 milijuna hektara u 2009. na 13,8 milijuna u 2019. Ekološka poljoprivredna gospodarstva u prosjeku su gotovo dvostruko veća od konvencionalnih, dok se udio vrijednosti maloprodaje ekoloških proizvoda u ukupnoj maloprodaji prehrambenih proizvoda u EU procjenjuje na oko 5%, uz prisutan trend rasta. S rastom prodaje i vrijednost prodaje ekoproizvoda udvostručila se – s približno 18 milijardi eura u 2010. na više od 41 milijardu eura u 2019.
Iako ekološki proizvođači, u pravilu, ostvaruju niže prinose u odnosu na konvencionalne poljoprivredne proizvođače (prinosi na ekopovršinama mogu biti manji od 40 do 85%), njihovi proizvodi postižu veće cijene na tržištu (i do 150% prema cijenama konvencionalnih proizvoda). No stručne analize su pokazale da su mogućnost dobivanja viših iznosa potpore i povećanje prihoda poljoprivrednih gospodarstava jedan od glavnih razloga za prelazak na ekološku proizvodnju.
– Željeni rast površina pod ekološkom poljoprivredom neće biti ostvaren bez povećanja potražnje za ekološkim proizvodima te poboljšanja sljedivosti. Digitalne tehnologije mogu pomoći u označavanju, praćenju, lokalizaciji i dijeljenju podataka povezanih s proizvodima. Umjetna inteligencija, blockchain i slične tehnologije mogu pomoći u jačanju organske certifikacije, posebice osiguravanjem transparentnosti duž opskrbnog lanca i sljedivosti proizvoda koji pridonose povjerenju potrošača – drži Blažić te dodaje kako će ulogu u promicanju organskih proizvoda imati i trgovci na malo, ugostiteljske usluge, restorani i usluge dostave.
Za buduću Zajedničku poljoprivrednu politiku države članice imat će fleksibilnost potpore ekološkim subjektima na prilagođen način u okviru fondova za ruralni razvoj i ciljanih ekoprograma za izravnu potporu dohotku. U novim strateškim planovima ZPP-a, koje zemlje članice ove godine usklađuju s EK, zadan je cilj da iz sredstava prvog stupa za izravna plaćanja moraju osigurati najmanje 25% sredstava za tzv. ekosheme, dok se čak 35% sredstava iz drugog stupa Ruralnog razvoja, također, mora usmjeriti na intervencije prema organskoj proizvodnji koja je usmjerena na zaštitu klime i okoliša.
– I Hrvatska ima takve ambiciozne ciljeve, ali kao i nebrojeno puta do sada moram upozoriti da sve to nećemo moći postići bez snažne potpore poljoprivrednicima od savjetodavnih službi, jačanjem njihova znanja od poljoprivrednih praksi do tržišta poljoprivrednih proizvoda te upravljanja poslovanjem. Također, bez udruživanja teško će proizvođači doći do tržišta organskih proizvoda, osim u vrlo kratkim lancima opskrbe. Čak i za lokalnu zelenu javnu nabavu trebat će dostatne količine proizvoda sa svom potrebnom logističkom podrškom – poručuje Blažić koja hrvatsku šansu vidi u daljem jačanju ekološke proizvodnje kroz proizvodnju ekološkog industrijskog bilja, suncokreta, soje, uljane repice, za kojima je i snažna tržišna potreba na nivou EU. Također, trebalo bi bitno unaprijediti proizvodnju voća i povrća u organskom uzgoju, pogotovo ako se zna da imamo znatne površine pod orašastim plodovima, a i potražnja je snažna na globalnoj razini. No, kod nas, kao što je vidljivo iz podataka, površine postoje, a proizvoda nema u mjeri koliko bi to trebalo biti.
Iz Ministarstva poljoprivrede kažu kako sve ekološke proizvođače i prerađivače barem jednom godišnje kontroliraju kontrolna tijela. Ona su tijekom 2020. kod 5783 subjekata provela ukupno 6516 kontrolnih posjeta te uzela 259 uzoraka, od čega ih je 10 bilo nesukladno. Ukupno je utvrđena 101 nepravilnost koje utječu na ekološki status kod subjekata u ekološkoj proizvodnji, pri čemu se najveći broj, njih 23, odnosio na to da je na gospodarstvu istovremeno postojala i konvencionalna i ekološka proizvodnja istih usjeva, što po pravilima ekološke poljoprivrede nije dozvoljeno. U nadzorima Državnog inspektorata u 2020. od 46 uzetih uzoraka dva uzorka kamilice iz primarne proizvodnje nisu bila sukladna.
– U ovom kontekstu, važno je istaknuti da je EK u 2020. iskazala zabrinutost zbog znatnog povećanja površina pod trajnim nasadima oraha i lijeske u sustavu ekološke potpore, koji u strukturi površine ekoloških trajnih nasada čine 52%. EK je procijenila da je razlog takvoj pojavnosti vjerojatno iznimno stimulativna potpora u M11 te preporučila RH da preispita izračun potpore za te kulture. Prosječni iznos ponderiranih pojedinačnih potpora za višegodišnje nasade iznosio je 723,48 €/ha, a nakon “preispitivanja” u razdoblju 2020. – 2022. potpore za orah su 384,47 €/ha, lijesku 625,62 €/ha), dok će u razdoblju 2023. – 2027. činiti jednu grupu višegodišnjih nasada gdje će potpora za obje kulture iznositi 516 €/ha – objašnjavaju.
– Hrvatska priprema svoj Nacionalni akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede 2023. – 2030. Predlaže se povećanje sadašnjih površina pod ekološkom proizvodnjom za 60%, za što je pripremljen je i financijski okvir u Strateškom planu zajedničke poljoprivredne politike 2023. – 2027. Osigurano je 229,8 milijuna eura za potpore ekološkim proizvođačima – kažu iz Ministarstva te dodaju kako je novost da će svi ekološki proizvođači dobiti potporu prema priloženim računima za rad kontrolnog tijela. Iznosi potpora umanjeni su za paušalni/prosječni iznos za kontrolu, koji su do sada bili sastavni dio potpore. Neki od razloga su veći troškovi koje imaju intenzivnije proizvodnje od manje intenzivnih proizvodnji te poticanje malih poljoprivrednika.
Prednost ovakve potpore za nadzor i certificiranje (kroz mjeru 3.1. Programa ruralnog razvoja i odgovarajuće intervencije od 2023.) jest da će omogućiti financiranje promocije ekološke proizvodnje i proizvoda udrugama, organizacijama ekoloških proizvođača iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Time će potrošači izravno dobiti informacije o ekološkim proizvodima, ali i o drugim vrijednostima koje podržava ekološka poljoprivreda, ističu, kao i da je od početka ove godine uvedena obveza kontrolnim tijelima da u certifikatu ekoloških proizvoda obvezno upisuju proizvedene količine i površine na kojima su ti proizvodi uzgojeni, što bi dodatno trebalo povećati povjerenje potrošača, a time i potrošnju ekoloških proizvoda.
Prof. dr. Ivo Grgić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta kaže kako je velika zabluda da će netko tko se uopće nije bavio poljoprivrednom proizvodnjom preko noći postati ozbiljan ekološki proizvođač, ako prije toga nije bio ozbiljan konvencionalni proizvođač, prošao edukacije i stekao dovoljna tehnološko-ekonomska znanja. “A odabir proizvoda trebao bi biti onaj koji u konačnici donosi najveću korist”, objašnjava. Na upit misli li da je premalo kontrole, a previše muljanja s potporama, odgovara kako se većina korisnika potpora ponaša onako kako im netko dopušta.
– U nedovoljno poduzetničkoj poljoprivredi malo se vodi računa o dobro utrošenom “daru” pa se on često transferira u nešto drugo. Iako su ekološke površine u prosjeku veće nego one u konvencionalnoj proizvodnji, čak i dvostruko, mnoštvo je pokazatelja da potpora ne završava u podizanju tehnološke i kakvonosne razine proizvodnje, odnosno samih proizvoda, nego su one svrha same sebi. Neophodno je više sustavnih kontrola, ali i kaznenih mjera da se to ne bi ponavljalo – napominje, uvjeren kako zadnjih nekoliko godina, primjerice, svjedočimo i napadu bolesti i utjecaju klimatskih anomalija, poput kasnih smrzavica, kad je u pitanju orah, s kojim se, kako tvrde mnogi, najviše mulja. No profesionalizacija poljoprivrede i primjerena kontrola smanjit će, ali i ne u potpunosti spriječiti, prijevare ili njihove pokušaje. Samo treba postaviti sustav koji će jamčiti da se isplati raditi pošteno – kazao je Grgić.
– Trebaju nam i rigorozne kontrole proizvoda i prerađevina koje dolaze iz drugih zemalja, a završavaju na trgovačkim policama. Proizvode koji ne odgovaraju deklaraciji treba maknuti kao i proizvođače, ako treba i cijele regije iz kojih dolaze. Na taj način se šalje poruka da hrvatsko tržište nije tržište jeftine i sumnjive hrane, a domaćim proizvođačima ne samo da ih potičemo na pridržavanje standarda nego i štitimo – zaključio je.
Predstavnici Večernjeg lista i osam partnera potpisali su – Rezoluciju Zemlja! Riječ je o dokumentu čiji je cilj "poduzimanje ciljanih i koordiniranih napora kako bi se zaštitila priroda te izgradilo društvo koje se pametno brine o okolišu i o svojoj budućnosti". Potpisuje se u sklopu projekta Večernjeg lista – najveće ekološke akcije u Hrvatskoj posvećene našoj zemlji, zelenilu i okolišu u cijelosti.
