Ne jednom je sjajni američki glumac Billy Bob Thornton novinarima pričao kako mu je jedan od najvećih strahova onaj od komodskih varana. - Počnimo s njima.
Imaju užasno otrovne bakterije u ustima. Kada vas ugrizu, trenutačno oslijepite. Pa tko bi to želio? - kazao je jednom prilikom. Pa onda još malo. - Tko se ne bi bojao komodskog varana? Pa to je zmaj, to je dinosaur - upozorava Thornton.
I nije zapravo daleko od istine. Komodski varan, poznat i kao komodski zmaj, endemska je vrsta na indonezijskim otocima Komodo, Rinca, Flores i Gili Motang. Najveća je to postojeća vrsta guštera koja naraste i do tri metra dužine, a može dostići težinu i do 135 kg. U jednom obroku pojedu i do 80 posto vlastite težine, no unatoč dimenzijama i takvoj prehrani, iznimno su brzi.
Inače porodicu guštera Varanidae, kojoj pripadaju varani, karakteriziraju vrste dobro razvijenih nogu, duga vrata i repa, jakih čeljusti, zubi su im oštri, jezik dug i na vrhu rašljast. Komodski varani otkriveni su 1914. godine na otoku Komodo, a do danas su postali čak i - hollywoodskom opsesijom.
Zahvaljujući svojoj veličini, ovi su grabežljivci na samom vrhu hranidbenog lanca ekosustava u kojem žive. Love i hrane se beskičmenjacima, pticama i sisavcima. I doista se tvrdi da imaju otrovan ugriz zbog dviju žlijezda smještenih u donjoj čeljusti koje izlučuju nekoliko otrovnih proteina. O tome, odnosno o stvarnom učinku tih proteina još se dvoji, no zna se da svoj plijen ne moraju savladavati jer njihov otrov sprečava zgrušavanje krvi pa znanost smatra da žrtva umire od šoka zbog brzog gubitka krvi nakon ugriza koji otvara veliku ranu.
Neki smatraju da u ugriznu ranu ulaze i bakterije iz varanovih usta što također igra ulogu u usporavanju i usmrćivanju plijena. Ako žrtva i pobjegne, to će biti zakratko jer je komodski zmaj može slijediti i kilometrima dok otrov uzima maha, a plijen će jednostavno pronaći zbog snažnog osjeta mirisa. Nerijetko će se odlučiti na plijen koji je ionako u procesu umiranja ili je umro nedugo prije. Varani love grupno, što nije zabilježeno kod neke druge vrste guštera, najčešća su im meta javanske ruse, vrsta jelena koja se nalazi gotovo isključivo na otoci Javi, ali i strvine, no nije nemoguće da napadnu i čovjeka, ali to se događa rijetko jer se komodski varani drže podalje od ljudi.
Zaštita UNESCO-a
Ipak, bez obzira na svoj ugled žestokog grabežljivca, svejedno su nedavno dospjeli na crvenu listu ugroženih životinjskih vrsta. Ikonični gušter razdvojenog jezika, oštrih zubi, ljuskaste površine, zbog koje se čini kao da je oklopljen, može osjetiti miris mesa kilometrima daleko, a uz sve što smo ranije nabrojili, nije rijetkost da napadne i nekog svojeg rođaka.
Nije neobično da ženke pojedu i svoju mladunčad. S druge strane, većina mladunaca plod je seksualne reprodukcije, ali ako ženka ostane izolirana od mužjaka, tada je moguće da mali komodski varani na svijet dođu putem partenogeneze. No tako mogu nastati samo mužjaci. Također, zbog smanjenja populacije i osobine zmajeva da ostanu generacijama u svojem staništu smanjuje se i genetski bazen. Za parenje su raspoloženi jednom godišnje, kada ženka privlači mužjake aromom iz svojeg - izmeta.
Mužjak prilazi i grebucka je ili liže po leđima, ako ženka uzvrati, slijedi parenje. Ženka oko 30 jaja polaže na dubinu od čak devet metara na osam mjeseci, a mladi se legu u travnju ili svibnju. Mladunčad bude dugačka 45 cm i tri prva mjeseca provodi na drveću. Početkom ovog mjeseca Međunarodna udruga za očuvanje prirode premjestila je varane s popisa ranjivih vrsta na popis ugroženih, odnosno na crvenu listu.
Komodskom varanu prijete klimatske promjene jer će mu globalno povećanje temperature i podizanje razine mora smanjivati prirodni habitat na otocima Komodo i Flores, i to za 30 posto tijekom sljedećih 45 godina. Za sada su komodski zmajevi u zaštićenim područjima dvaju otoka na sigurnom, no oni koji još lutaju izvan tih područja u ozbiljnijoj su opasnosti gubitka staništa i zbog ljudskih aktivnosti. Neki će odmah primijetiti kako je 45 godina dovoljan vremenski okvir za djelovanje, no do sada smo već vidjeli koliko donositelji odluka mogu biti spori.
U spomenutoj organizaciji smatraju da je već sada vrijeme da se nešto počne poduzimati. Nacionalni park Komodo jest pod zaštitom UNESCO-a pa tako ni komodski varani koji u njemu žive nisu žrtve krivolova ili drugih ljudskih aktivnosti, a stanovnici indonezijskih otoka koje ti grabežljivci nastanjuju s njima se bore za ulov, jelene ili veprove, a istodobno su im oni i prijetnja za stoku i druge životinje koje uzgajaju.
Najveći ali i najpoznatiji svjetski gušter, unatoč svojoj zastrašujućoj pojavi, zapravo je progonjen. A njihovo je stanište vrlo uzak pojas između obale i strmih šumovitih brda. Očito podizanje razine mora smanjuje to stanište koje se ne može zamijeniti nekim drugim. Prije otprilike 25 godina procjenjuje se da je na na Zemlji postojalo od 5000 do 8000 komodskih varana. Danas International Union for Conservation of Nature procjenjuje da ima tek 1380 odraslih komodskih varana te još 2000 mladih na slobodi.
Pad je očit pa je jasno i da je vrijeme da se počne razmišljati i da se učini nešto za opstanak te životinje. Moglo bi se dogoditi da ih u divljini nestane te da kao endemska vrsta ostanu jedino u zaštićenim područjima gdje je onda krajnje upitna njihova budućnost. Rješenje je program razmnožavanja u zatočeništvu te transfer jedinki na divlja staništa. No to je krajnja mjera i još nije potrebna jer vremena zasad ipak još ima.
Kako smo rekli, komodski varani drže se dalje od ljudi, no ljudi zato često vole prići njima. Svjesnost o prirodi i ekologiji povećala je broj ekoturista čijim su objektivima omiljena meta upravo najveći svjetski gušteri. Povećana ljudska prisutnost oko komodskih varana, čini se, počela ih je i provocirati. U jednom tekstu sada već daleke 2013. godine Smithsonian je nabrojio najubojitije napade ovih guštera na čovjeka. Naime, 2007. godine jedan je zmaj ubio osmogodišnjeg dječaka na otoku Komodo što je bio prvi fatalni napad na čovjeka nakon 33 godine.
Čini se da se to dogodilo zbog sušne sezone tijekom koje su presušili izvori vode oko kojih su se okupljale životinje koje su omiljeni plijen velikog guštera grabežljivca. Tekst u The Guardianu koji je opisivao nemili događaj spomenuo je kako je dečkić, koji se udaljio od prijatelja kako bi obavio nuždu, umro zbog krvarenja iz gornjeg dijela tijela. Lokalni vodiči tvrde da je smrt bila ipak daleko brutalnija. Više je sreće imala grupa ronilaca koju je uobičajeno jaka struja oko Komoda odvukla do otoka Rince gdje živi kolonija varana.
Napad je počeo praktički odmah, jedva su se obranili i povukli na obližnje stijene te tamo dočekali dan i spasitelje. Fatalan ishod zabilježen je i godinu kasnije na otoku Komodo gdje je stanoviti Muhamad Anwar izgubio ravnotežu dok je brao jabuke te je pao sa stabla, a dolje su ga dočekala dva komodska varana i nanijela mu fatalne ozljede. Treba spomenuti da je Anwar bio u zoni u koju je ljudima pristup zabranjen, a iskrvario je na putu do bolnice.
Bizaran je bio događaj na otoku Rinca 2009. kada je jedan od lokalnih vodiča krajem dana svratio do svojeg ureda i tamo otkrio da mu je ispod stola - varan. Brzo se izmaknuo, no nedovoljno jer, čim je životinja osjetila pokret, zgrabila ga je. Maen, kako se vodič zvao, udario je varana u vrat, rukama mu je razdvojio čeljusti pri čemu se raskrvario pa je krv privukla i druge varane iz okolice. Oni krv mogu osjetiti i s udaljenosti od deset kilometara. Ljudi koji su bili u logoru uspjeli su se obraniti od navale, a Maen je završio s 55 šavova nakon što je prevezen u bolnicu na Baliju.
- Da je bio samo nešto veći, ne bih se uspio obraniti, vrat bi mu bio predebeo, ne bi ni osjetio udarac - rekao je Maen. Najbizarniji se incident dogodio izvan Komoda. Naime, komodskih varana ima u najmanje 50 zooloških vrtova u svijetu. Jedan takav nalazi se u Los Angelesu i tamo je Sharon Stone, jedna od najvećih glumica današnjice, 2001. godine odlučila povesti svojeg tadašnjeg muža, istraživačkog novinara Phila Bronsteina, u privatni obilazak. Naime, on je bio lud za komodskim varanima i htio je vidjeti jednog izbliza.
Priča Sharon Stone
Sharon Stone je u jednom intervjuu Timeu ispričala što se dogodilo.
- Phil nije znao kamo i zašto idemo. Bilo je to iznenađenje. Kad smo došli tamo, oduševio se govoreći kako je to sjajno i nešto što je uvijek želio. A onda ga je čuvar pitao bi li želio ući u kavez. "Ovaj je zmaj vrlo blag, svi idu unutra, klinci ga timare, u redu je", kazao je - prisjetila se glumica.
I Bronstein je doista ušao unutra. No gušter je počeo lizati njegove cipele jer su ga vjerojatno podsjećale na uobičajen obrok, laboratorijske miševe. Prema savjetu čuvara izuo je cipele i čarape kako ne bi provocirao životinju. No kada se postavio u bolju poziciju za fotografiranje, životinja se trznula i ugrizla ga za stopalo.
- Bilo je to nešto nezamislivo. Dogodio se taj trenutak paralize kada jednostavno zurite u nevjerici. I onda je Phil počeo vikati, a mi smo čuli taj zvuk lomljave - prisjećala se dalje glumica.
Bronstein je varanovu glavu uspio prikliještiti drugom nogom, no životinja nije željela pustiti svoj plijen te je nastavila trgati. Uto su se, prenosi Smithsonian, skupila i djeca koja su prizor gledala kroz staklo iza kojeg je bio gušter. Glumičin muž uspio je otvoriti varanova usta i odbaciti ga od svoje noge da bi se odvukao prema izlazu, no životinja nije odustajala pa ga je napala s leđa. Uspio je uteći, no s teškim ozljedama stopala te s ranama na leđima.
Tužbe nije bilo, no Stone je tvrdila da u ZOO-u i dalje dopuštaju bliske susrete. Gušter kojega često nazivaju i stvarnim Godzillom tako je obišao sve američke medije. Stone i Bronstein u međuvremenu su se i razveli, no ne bismo rekli da se to dogodilo zbog opisanog incidenta. Iako prilično stravični i bizarni, ovi slučajevi govore i o tome koliko čovjek utječe na opstanak čak i tako strašne životinje kao što je komodski varan, ali i koliki bi gubitak bio da ona doista izumre.
>> VIDEO Drama na Kanarima: Vulkan i dalje izbacuje lavu koja ide prema obali i izaziva novu opasnost
Eto recepta za spas te odvaratne i opasne zivotinje , sto vise ovakvih leftarda i zastitnika zivotinja poslati u njihova stqnista , bose i spremne spasiti nesta tako nepotrebno i besmisleno kao guster , zasto nikome nije na pameti spas pcela, slavuja ili necega lijepog i korisnog , neko sismisi koji prenose ebolu i covid , guster koji jede djecu , tocno vidis pokvarenost necijeg uma , sto prljavije , zlo, ruznije to bolje