Energetski standardi nešto je na što se već neko vrijeme sve više pazi, svjesnost je o dugoročnim uštedama kao rezultatu pravilnog odabira uređaja ili materijala sve više i kod nas. I u gradnji postoje energetski standardi, sve ćete češće danas naći oglase za novogradnje u kojima je istaknut ovaj ili onaj sustav, primjena ovog ili onog materijala ili tehnologije koji će omogućiti znatno niže režije, pogotovo na godišnjoj ili duljoj razini.
Na što treba paziti, kako dobro odabrati kod kupnje nove nekretnine, kolika je ušteda nove energetski učinkovite građevine. U ovu temu uveo nas je prof. dr. sc. Zoran Veršić, prodekan za poslovanje Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu koji je i vodeći naš stručnjak za ovu tematiku.
– Pri kupnji nove ili postojeće kuće ili stana u višestambenoj zgradi vlasnik zgrade dužan je pribaviti energetski certifikat koji izrađuju ovlaštene osobe za energetsko certificiranje – energetski certifikatori. Energetski certifikat je dokument koji predočuje energetska svojstva zgrade. Vlasnik zgrade, odnosno njezina posebnog dijela, dužan je prije prodaje, iznajmljivanja, davanja u zakup ili davanja na leasing zgrade ili njezina posebnog dijela pribaviti energetski certifikat. Nakon toga treba kupcu, najmoprimcu, zakupcu, odnosno primatelju leasinga predati energetski certifikat ili njegovu fotokopiju, energetski certifikat predočiti mogućem kupcu, najmoprimcu, zakupcu, odnosno primatelju leasinga, u oglasu za prodaju, iznajmljivanje, davanje u zakup ili davanje na leasing zgrade ili njezina posebnog dijela koji se objavljuje u medijima navesti energetski razred zgrade – počinje prof. Veršić.
POVEZANI ČLANCI:
Nastavlja kako se energetski certifikat nove zgrade izdaje na temelju podataka iz glavnog projekta u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zaštitu zgrade, pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja zgrade, vizualnog pregleda zgrade i završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi ako je postojala obveza njegove izrade. Energetsko certificiranje postojeće zgrade uključuje energetski pregled zgrade, potrebne proračune za referentne klimatske podatke za iskazivanje specifične godišnje potrebne toplinske energije za grijanje, specifične godišnje potrebne toplinske energije za hlađenje, specifične godišnje isporučene energije, specifične godišnje primarne energije, specifične godišnje emisije CO2, određivanje energetskog razreda zgrade i izradu energetskog certifikata. Također nas je zanimalo što se sve podrazumijeva pod pojmom energetske učinkovitosti, je li to i ušteda energije, i čuvanje topline...
– Energetska učinkovitost je suma isplaniranih i provedenih mjera čiji je cilj korištenje minimalno moguće količine energije tako da razina udobnosti ostane sačuvana. Energetska učinkovitost znači uporabiti manju količinu energije (energenata) za obavljanje istog posla (grijanje ili hlađenje prostora, rasvjetu, proizvodnju raznih proizvoda, pogon vozila i dr.). Pod tim pojmom podrazumijevamo učinkovitu uporabu energije u svim sektorima krajnje potrošnje energije: industriji, prometu, uslužnim djelatnostima, poljoprivredi i u kućanstvima. Energetska učinkovitost nikako se ne smije promatrati kao štednja energije. Štednja uvijek podrazumijeva određena odricanja, dok učinkovita uporaba energije nikada ne narušava uvjete rada i življenja, napominje naš sugovornik.
Energetska učinkovitost je, dakle, odnos između ostvarenog korisnog učinka i energije potrošene za ostvarenje tog učinka. U zgradarstvu energetska učinkovitost znači upotrebu manje količine energije za grijanje i hlađenje prostora, ventilaciju, rasvjetu te pripremu tople vode, uz nesmanjenu razinu udobnosti odnosno osjećaja ugode u prostoru. Poboljšanje energetske učinkovitosti je, objašnjeno nam je, smanjenje potrošnje energije uz iste referentne uvjete i jednak učinak kao prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ili projekta energetske učinkovitosti, a koje je posljedica primjene energetski učinkovitih tehnologija, sustava i proizvoda, primjene obnovljivih izvora energije za pretežno ili potpuno pokrivanje vlastite potrošnje energije u građevini i/ili promjene u ponašanju korisnika.
Troškovi i utjecaj na okoliš
– Mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti su sve radnje koje redovito vode provjerljivom i mjerljivom ili procjenjivom poboljšanju energetske učinkovitosti, odnosno smanjenju potrošnje energije i vode. Te radnje dijele se na nekoliko grupa. To je odabir energetski, ekološki i ekonomski optimalnog energetskog koncepta koji ima ključnu ulogu u kasnijoj eksploataciji zgrade, kako u pogledu troškova tako i utjecaja na čovjekov okoliš. Energetska obnova zgrada treba se temeljiti na integralnom i cjelovitom pristupu kako bi se postigli očekivani rezultati energetskih ušteda, a istovremeno osuvremenile postojeće zgrade i prilagodile današnjim uvjetima gradnje i standardu života. Zbog dugog životnog vijeka zgrada, energetska obnova zgrada treba biti usmjerena na postizanje niskoenergetskog standarda i energetskog razreda B, A ili A+, odnosno boljih energetskih razreda od zakonskog minimuma, objašnjeno nam je.
Pitali smo i nakon kojeg vremena i na koje sve načine možemo utvrditi koliko je zapravo ušteda na energetski efikasnoj kući. Čimbenici koji utječu na potrošnju energije u zgradi su toplinske karakteristike građevine, energetski sustavi u zgradi, klimatski uvjeti te navike korisnika. Na pojedine od tih čimbenika može se utjecati toplinskom izolacijom, učinkovitijim sustavima te edukacijom korisnika. – Potrošnja energije u kući ili stanu uvelike ovisi i o navikama korisnika kao i o svijesti. Svaka tehnologija i tehnička oprema, bez obzira na to koliko učinkovita bila, gubi to svoje svojstvo ako ne postoje educirani korisnici koji će se njome znati služiti na najučinkovitiji mogući način. Energetska učinkovitost prije svega je stvar svijesti ljudi i njihove volje za promjenom ustaljenih navika prema energetski učinkovitijim rješenjima. Toplinska izolacija nužan je, ali ne dovoljan uvjet za energetsku učinkovitost! Najbolji pokazatelj stvarne potrošnje energije su računi za energente (plin, struja, račun za toplinsku energiju zgrada povezanih na daljinski sustav pripreme toplinske energije – toplanu), kaže prof. Veršić.
POVEZANI ČLANCI:
Na stranicama Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost nalazimo i što energetska učinkovitost znači u zgradarstvu. Tamo stoji kako se u zgradama troši oko 40% od ukupne potrošnje energije, stoga je izuzetno važna njihova energetska učinkovitost, tj. osiguravanje minimalne potrošnje energije da bi se postigla optimalna ugodnost boravka i korištenja zgrade. Potrošnja energije u zgradi ovisi o karakteristikama zgrade (obliku i konstrukcijskim materijalima), energetskih sustava u njoj (sustava grijanja, hlađenja, prozračivanja, električnih uređaja i rasvjete koji se u njoj koriste), ali i o klimatskim uvjetima podneblja na kojem se nalazi. Zgrade u Hrvatskoj većinom su građene prije 1987. godine te kao takve nemaju odgovarajuću toplinsku zaštitu. Čak oko 83% zgrada ne zadovoljava ni Tehničke propise iz 1987. i imaju velike gubitke topline, uz prosječnu potrošnju energije za grijanje od 150 do 200 kWh/m2, što ih svrstava u energetski razred E! Povećana potrošnja energije podrazumijeva i veće emisije CO2 u atmosferu te je nužno poduzeti potrebne mjere kako bi se smanjila njihova nepotrebna potrošnja i racionaliziralo korištenje dostupnih energenata.
Energetska učinkovitost u zgradama uključuje niz različitih područja mogućnosti uštede toplinske i električne energije, uz racionalnu primjenu fosilnih goriva te primjenu obnovljivih izvora energije u zgradama, gdje god je to funkcionalno izvedivo i ekonomski opravdano. Energetski pregled zgrade i energetski certifikat pokazuju energetsko stanje pojedine zgrade ili njezina dijela te sadrže prijedloge za poboljšanje njezine energetske učinkovitosti. Mjere su energetske učinkovitosti u zgradarstvu povećanje toplinske zaštite zgrade (postavljanje toplinske izolacije te energetski učinkovite stolarije), povećanje učinkovitosti sustava grijanja, hlađenja i ventilacije, povećanje učinkovitosti sustava rasvjete i električnih uređaja te korištenje obnovljivih izvora energije. Primjenom mjera povećanja energetske učinkovitosti u zgradi se smanjuje potrošnja energije, ali i poboljšava ugodnost boravka u prostoru te trajnost zgrade. Odabir mjera, naravno, ovisi o energetskom stanju i vrsti zgrade, načinu njezina korištenja te o lokaciji, a idealno je primijeniti više mjera kako bi se osigurao njihov sinergijski učinak i kako bi uštede u potrošnji energije bile što veće. U više se izvora napominje kako u Hrvatskoj kao u i cijeloj Europskoj uniji gotovo 50% konačne potrošnje energije upotrebljava se za grijanje i hlađenje, od čega 80% u zgradama. Europa nastoji na različite načine reducirati emisije štetnih plinova i usporiti klimatske promjene, a za to je ključan sektor energetike. Interesiralo nas je i postoji li skala efikasnosti za određene periode za kuće građene 70-ih, 80-ih, 90-ih...
Klima i toplinska izolacija
– Energetska svojstva zgrada analiziraju se prema starosti i vrsti gradnje te energetskom stanju zgrada, a u ovisnosti o postojanju propisa o toplinskoj zaštiti. Dijele se na zgrade građene prije 1940. godine, zgrade građene u periodu od 1940. do 1970. godine, zgrade građene u periodu od 1970. do 1987. godine, zgrade građene u periodu od 1987. do 2006. godine te zgrade građene nakon 2006. godine koje su usklađene sa zahtjevima Tehničkog propisa o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 79/05) i svim novijim izdanjima Tehničkog propisa. Kod nas u RH prvi su propisi o toplinskoj zaštiti zgrada doneseni 1970. godine pod nazivom Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za toplinsku zaštitu zgrada. Cilj ovih propisa bio je izbjeći građevinske štete zbog nedovoljne toplinske izolacije građevnih dijelova. Ovi propisi nisu sagledavali gubitke zgrade u cjelini. Zahtjevi ovog propisa prvi put su pooštreni 1980. godine. Inovirano, i nešto pooštreno, izdanje ovih propisa doneseno je 1987. pod nazivom HRN U.J5.600 – Toplinska tehnika u građevinarstvu, Tehnički uvjeti za projektiranje i građenje zgrada.
Bitna novost u Propisima iz 1987. godine je u ograničavanju toplinskih gubitaka, ne samo kroz pojedine elemente vanjske ovojnice već i za zgradu kao cjelinu. Od 2006. godine u primjeni je Tehnički propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama/danas, Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama u kojem je propisana metodologija proračuna i dokazivanja energetskog svojstva zgrade sukladno Europskim normama i u kojima su znatno pooštreni zahtjevi energetske učinkovitosti zgrada. U tradicionalnom graditeljstvu zaštitna uloga obodnih konstrukcija bila je iskustveno prenošena ovisno o primijenjenom materijalu koji je zadovoljavao nosivost i pružao određenu toplinsku zaštitu. Toplinska zaštita nije bila predmet koji je usmjeravao izbor konstrukcije, a ušteda energije, prema današnjem shvaćanju, bila je nepoznata – kaže prof. Veršić.
Energetski razred iskazuje se za referentne klimatske podatke i pokazatelj je specifične godišnje potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke i Algoritmom propisan režim korištenja prostora i režim rada tehničkih sustava. Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s tim da A+ označava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred.
Više zelenih tema pronađite na Rezolucija Zemlja!
>>VIDEO Izjava ravnatelja ZOO vrta o jučerašnjem nevremenu
