Jedna od značajki suvremenog kapitalizma je da ostaje bez klasičnog poimanja kapitala, što zagovaraju i proslavljeni autori Jonathan Haskel i Stian Westlake. Sve više se investira u nevidljivu imovinu, poput istraživanja i razvoja, odnosa s javnošću, društvene odgovornosti i najbitnije, svega što se može staviti pod odrednicu digitalne ekonomije.
Podaci pokazuju da tvrtke s nevidljivim kapitalom rastu brže. Najdrastičniji primjer je taksi – koliko vremena treba jednom obiteljskom taksi poduzeću da naraste u odnosu na Uber koji i nema automobile u svom vlasništvu, koristi samo digitalnu platformu i plasira svoj proizvod širom svijeta. Uloga vlada je ključna za povećanje investiranja u nevidljivu imovinu, prije svega gradnjom digitalne infrastrukture – širokopojasnim pristupom internetu, promjenom obrazovanja i državne uprave, te boljim planiranjem gradova. Digitalna ekonomija već vrijedi više od 3 milijarde dolara, a korporacije prilagođene digitalnom svijetu za četvrtinu su profitabilnije, dok one s polovinom prihoda iz digitalne sfere, imaju i veće prihode i profite od prosječnih, ističe istraživanja MIT-a. Hrvatski sektor je dinamičan, hrvatski stručnjaci su poznati i vani, ali još uvijek izostaje istinski efekt na razvoj zemlje, upravo zbog nedovoljne spremnosti i potpore države. Hrvatska ne slijedi inicijative kakve su primjerice imale Švedska, Portugal, a posebno Estonija, koje su promjenama regulativnih okvira, ali i istinskom predanosti ukupnog društvenog mehanizma omogućile rast digitalnih poslovnih modela u svim oblastima. Tako je The New Yorker proglasio Estoniju najambicioznijim projektom tehnološkog državništva danas, koji uključuje sve članove vlade i mijenja svakodnevne živote njenih građana.
Uobičajene usluge vlade poput legislative, obrazovanja, zdravstva, glasanja, oporezivanja, policijskih poslova, pravosuđa i bankarstva digitalno su povezane jednom platformom, čime je povezana cjelokupna nacija. Digitalizacija štedi godišnje 2 posto društvenog proizvoda, upravo kolika su izdvajanja za obranu primjerne članice NATO-a. Dakle, obranu od moćnog susjeda, kako ističe bivši estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves, dobiva besplatno. Hrvatska bi iz takve uštede mogla dobiti borbene avione, koji su nerijetko predmet prijepora. Ovo je osnovni prostor u kojem Hrvatska može učiniti kvalitativni pomak, jer ima za to sve preduvjete, osim ključnog – efikasne državne uprave, koju se uporno i pored svih poziva i planova, ne reformira. Nedavna informacija da se digitalno može tražiti putovnica jest značajan korak, ali zašto to ne učiniti u cjelini, s cjelokupnom sustavom, sljedeći primjer Estonije, koja je krenula s nižom osnovicom od Hrvatske i u uvjetima nimalo manje neprijateljskog okruženja. Preduvjet za razvoj stoga je digitalna kultura, pri čemu tehnološki entuzijazam postaje vrijednost sam po sebi.
Odličan osvrt!