Je li se cjelokupni državni vrh trebao sastati da bi objavio kako nema potrebe produljivati rok Zakonu o reviziji pretvorbe i privatizacije? Sanader i Mesić okupili su tridesetak ljudi, čelnike obavještajnog aparata, policije, državnog odvjetništva i državne revizije, uz predsjednika parlamenta i pregršt ministara, da bi pred javnost izašli s jednom tehničkom informacijom. Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije službeno će se ugasiti 30. rujna ove godine, ali prirodnom se smrću ugasio davno prije, kad se vidjelo da on neće uspostaviti povijesnu pravdu.
Državna je revizija široko zagrabila u ispitivanje nezakonitih radnji u pretvorbi i privatizaciji, ali rezultat je totalno mršav. Na 1600 tvrtki, 74 osuđujuće presude, devet bezuvjetnih zatvorskih kazni i to je zasad to. Pokradena imovina nije vraćena. Hrvatskom srednjem sloju nije vraćeno dostojanstvo, niti je nadoknađeno društveno bogatstvo. Naprotiv, radnici Zagrebačke tvornice duhana, koja je pod čudnim okolnostima bačena na koljena i prešla u vlasništvo banke prije nego što će je kupiti u to vrijeme minorna rovinjska Tvornica duhana, morali bi se ispričati svojim novim vlasnicima ako žele zakonsko pravo na otpremninu... Ne gasi se, dakle, samo Zakon o reviziji pretvorbe nego i iluzija o tome da u državnim institucijama postoji takva snaga koja bi mogla pravedno kazniti desetljeće nepravdi.
Državni revizori i državni odvjetnici doduše kažu ovako: produljenje zakona nije potrebno da bi se kaznilo pretvorbeni kriminal, jer obrađeno je 85 posto temeljnog kapitala, i sada samo treba procesuirati predmete za koje već postoji istražna podloga. Tanki tračak nade ostaje odškrinut, ali samo za ekstremne optimiste. Vijest o gašenju jednog neživog zakona zato se činila prije kao paravan nego kao glavna tema najvišeg državnog vrha. Što je dakle bio pravi motiv okupljanja najviših državnih čelnika u utorak navečer u Banskim dvorima?
Nadovezujuće teme na reviziju pretvorbe i privatizacije su kriminal i korupcija, a na tom terenu postoje snažni pojedinačni i skupni motivi za zborni nastup državnog vrha. Prvo, otkad je u procesu pregovora, Hrvatska je pod snažnijim povećalom EU nego prije. Unija ima dosta brige s korupcijom unutar svojih granica i ne želi si nakopati još veći problem s novim članicama. Neke nove članice obećale su brda i doline na tom planu tijekom pregovora s Unijom, a kasnije se pokazalo da ta obećanja nisu ispunile. Zato Unija sada puše na hladno i od Hrvatske unaprijed traži dokaze da se doista hvata u koštac s organiziranim kriminalom i korupcijom.
Drugo, državni je vrh očito htio poslati poruku ne samo Europskoj uniji nego i domaćoj političkoj sceni. Premijeru Sanaderu taj je sastanak trebao da bi se korupcijske afere oko koji se svađaju HDZ i SDP kanalizirale prema državnim institucijama. Brzo se, naime, pokazalo da te svađe mogu biti dvosjekli mač. Umjesto da strankama donesu političke bodove, u javnosti izazivaju odbojnost prema strankama i politici, gađenje prema jednima i drugima. Sanaderu je dobrodošla još jedna zvučna prilika da on bude taj koji požuruje istragu o Brodosplitu i Kamen-Ingradu, ali i o prodaji zemljišta na Mljetu, koja se stavlja na teret SDP-u.
Treće, zbijanje državnog vrha oko suprotstavljanja organiziranom kriminalu i korupciji bilo je potrebno državnom aparatu koji je angažiran na otkrivanju i procesuiranju tih zala. Poruka za njih bi trebala biti da neće biti ostavljeni na suhom budu li predano radili svoj posao. A interesi domaće javnosti? U ovoj se temi potpuno poklapaju s interesima Europske unije: sve je, gospodo, u redu, ali o predanosti istini, pravdi i pravnoj državi traže se dokazi, ne parole!
