Kada smo ja i Tensing stupili na vrh Everesta, imali smo nevjerojatan osjećaj zadovoljstva; ne tako mnogo uzbuđenja, koliko dubokog osjećaja zadovoljstva što smo konačno dosegnuli vrh planine. Isto tako, vjerujem da spoznaja kako si nešto uspio učiniti prvi na svijetu motivira sve koji su u tome sudjelovali." Rekao je to Edmund Hillary, (1919. – 2008.) čovjek koji se 27.svibnja 1953. godine prvi popeo na Mount Everest, najviši vrh na svijetu, visok 8848 metara, u intervjuu koji je dao Stipi Božiću 1996. godine.
VEZANI ČLANCI:
– Dugo sam priželjkivao susret s legendom Himalaje, lordom Edmundom Hillaryjem, ali teško je bilo doći do njega. Kad sam za vrijeme snimanja televizijske serije "7 vrhova" saznao da je u Nepalu, zamolio sam njegovu suradnicu i zajedničku prijateljicu gospođicu Elizabeth Hawley da nam, ako je to ikako moguće, organizira susret – prisjeća se Stipe Božić, trostruki osvajač Himalaja, svoga susreta s velikim himalajcem koji je prvi kročio na krov svijeta. Dodaje kako su Elizabeth Hawley, koja je posredovala pri njihovu upoznavanju, dobro poznavali mnogi alpinisti koji su se iz Nepala upućivali prema himalajskim vrhuncima. Ona je bila novinarka Reutersa i marljivo je prikupljala informacije o svakoj ekspediciji, ali je također bila spremna pomoći svakome tko je te podatke tražio. Mnogi je nazivali kraljicom informacija o Himalaji. Ona je i pionir turizma u Nepalu gdje se iz SAD-a doselila 1957. Bila je i počasna konzulica Novog Zelanda u Nepalu. Umrla je 2018.
– Stara prijateljica Elizabeth tog me je dana 1996. razveselila. Rekla mi je kako će Siru Edmundu Hillaryju biti veoma drago da me upozna, kao i članove moje ekspedicije, i to u njezinu domu u naselju Naxalu u Kathmanduu, glavnom gradu Nepala. Gospođica Hawley predstavila me je Siru Edmundu Hillaryju te mu objasnila da bih s njime htio napraviti ekskluzivni razgovor za HRT i Slobodnu Dalmaciju, što je on objeručke prihvatio izrazivši poštovanje prema meni koji sam do tada na vrhu Mount Everesta bio dva puta, iz dva različita smjera – prisjeća se Stipe Božić, koji je i autor knjige "San o Everestu".
Mont Everest su, prije velike britanske ekspedicije 1953. godine u kojoj su bili i Novozelanđanin Edmund Hillary i šerpa Tenzing Norgay, koji su prvi kročili na vrh, bezuspješno pokušale osvojiti brojne ekspedicije. Činio se neosvojivim.
Najviši vrh na Zemlji prvi su godine 1856. izmjerili članovi Britanskog geodetskog društva u Indiji i dali joj ime po voditelju svojega ureda Georgeu Everestu. Prvi pokušaj penjanja prema vrhuncima Himalaje zabilježen je 1879., kada su mađarski penjač Von Dechy i Englez William Graham prodrli u područje Karakoruma.
Najviše su za uspone na Himalaje bili zainteresirani Englezi. U Londonu je 1896. godine pod pokroviteljstvom Kraljevskog zemljopisnog društva osnovan odbor za uspon na Mount Everest, ali Prvi svjetski rat prekinuo je nastojanja i istraživanja. Godine 1921. iz Darjeelinga je krenula prva penjačka ekspedicija, koja je preko Tibeta i ledenjaka Rongbuk doprla do sjevernog sedla na visini od 7000 metara. U drugom pokušaju, godinu poslije, George Mallory, Edward Norton i Howard Sommervell popeli su se do 8326 metara visine.
– Malo je nedostajalo Georgeu Malloriju i Andrewu Irvinu da se godine 1924. okite uspjehom. Nažalost, nestali su nadomak cilju. Posljednji ih je 8. lipnja 1924. godine vidio njihov kolega Noel Odel na visini od 8530 metara. Što im se poslije dogodilo i jesu li dosegnuli vrh, ostat će vječna zagonetka. Upravo njihov uspon, koji je bez sumnje nevjerojatan podvig, zasjenjuje sve ranije. Nakon što su prije 20-ak godina pronašli tijelo Mallorija, uslijedilo je mnogo raznih polemika oko toga kako su oni možda i bili na vrhu. Njihov fotoaparat nije pronađen, možda bi se taj misterij otkrio da jest. Međutim, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja težište se sa sjeverne strane planine prebacilo na južne padine, jer se godine 1950. za strane ekspedicije otvorio Nepal. Zaredalo je nekoliko pokušaja s juga, preko ledenjaka Khumbu, kroz zapadnu uvalu do južnog sedla i dalje po južnom grebenu. Osvajanje najviše planine svijeta značilo je prestiž koji su htjele steći mnoge zemlje. Najozbiljniji takmaci Britancima bili su Švicarci, kojima je godine 1952. nedostajalo samo 300 metara do vrha. Više sreće imala je britanska ekspedicija pod vodstvom Johna Hunta. Pod Mount Everestom te se godine našao dotad najjači tim penjača i lokalnih nosača Šerpa. U ekipi su bili iskusni penjači s prijašnjih ekspedicija kao i veteran šerpa Norqaj Tensing. Napredovali su odlično i osvojili najviši vrh svijeta, Mount Everest, cilj mnogih ekspedicija još od 1820. Uz šerpu Norqaja Tensinga najviše je bio slavljen novozelandski pčelar Edmund Hillary. Njih dvojica su zastavu Ujedinjenog Kraljevstva prvi uspjeli zabosti na najvišu točku našeg planeta. Taj pothvat se po dosezima i popularnosti može mjeriti s kasnijim letovima u svemir i prvim koracima po Mjesecu. Edmund Hillary je, uz mnoge ostale počasti, zaradio titulu Sir. Od tada je često posjećivao Nepal i brinuo se o siromašnom stanovništvu pod Himalajom. Njegovom zaslugom u Nepalu je sagrađeno na stotine škola, mostova i bolnica – pripovijeda Stipe Božić koji se na Mount Everest prvi put popeo 1979., drugi put 1989. kada se popeo s južne strane, a treći put 1996. godine kada je dospio do 7000 metara u namjeri da snimi Slovenca Davu Karničara, prvog čovjeka koji se htio na skijama spustiti s vrha svijeta.
VEZANI ČLANCI:
Edmund Hillary na krovu svijeta bio je samo jednom.
– Nije više bio na Mount Everestu, dapače zadnjih 20-ak godina smetala mu je visina, ali bio je u Nepalu, humanitarno pomagao, gradio bolnice i smatra to svom najvećom ostavštinom – kaže Stipe Božić na kojega je Hillary ostavio izuzetan dojam.
– Ostavio je dojam vrlo jednostavnog i vrlo zanimljivog čovjeka koji upravo u svojoj jednostavnosti pokazuje svoju veličinu i vrijednost. Spreman je strpljivo o svemu razgovarati, iako su ga povlačili sa svih strana. Intervju je počeo jako ugodno. Uvod je bio da on poznaje neke naše pomorce, čak i kapetana Marka Pola, broda koji vozi polarna kruženja do Antarktika. Rekao je kako tamo išao godinama i upoznao izvrsne Hrvate koji su bili na tom brodu. Onda smo počeli razgovarati prvo o tom prvom usponu, a zatim o aktualnim stvarima, komercijalnim ekspedicijama i onečišćenju Himalaja – priča Stipe Božić.
Razgovarali su i o razlikama u penjanju na Mount Everest u vremenu kada ga je osvojio Hillary i kada se na njega popeo Stipe Božić. Kada se penjao Edmund Hillary, Nepal se tek otvorio, nije bilo cesta koje su vodile do njega. Nekoliko godina prije automobil za nepalskog kralja donijeli su u dijelovima, prenijeli ga preko granice i tamo ga sastavili.
– Sličnu situaciju smo i mi imali, nosači su nam nosili opremu 20 dana do podnožja planine. Imali smo 750 nosača. Nosili smo i kisik koji smo upotrebljavali na visini većoj od 8000 metara, oni također. Nije bilo velike razlike, iako je sada oprema kvalitetnija i sofisticiranija. On je penjao smjer koji se danas smatra najlakšim, a mi smo se penjali po zapadnom grebenu kojim se nitko prije nije mogao popeti. Taj smjer ide iz Nepala po samoj granici s Tibetom. Drugi put i ja sam se popeo po južnom grebenu – priča Božić.
Edmund Hillary jednom je prilikom izjavio da je, dok je stajao na vrhu Everesta, pogledao preko doline, prema petom po visini vrhu na svijetu, 8481 metara visokom Makaluu, i tada razradio smjer kojim bi se na njega moglo popeti. Zanimalo nas je o čemu je razmišljao Stipe Božić kada s popeo na vrh svijeta i pogledao oko sebe.
– Penjanje od podnožja do vrha trajalo je 45 dana, a završni uspon cijeli dan. Prva misao kada sam stigao na vrh mi je bila da nema više penjanja, gotovo je. Osjetiš olakšanje, golemo oslobađanje emocija. Bio sam 85. čovjek na Everestu, prvi po tom grebenu. Koliko ljudi, mojih prijatelja o tome je sanjalo, a ja sam uspio, tu sam, na tom mjestu, pogotovo ja koji sam iz Dalmacije – kaže Stipe Božić.
Nakon uspona slijedi silazak, koji je mnogo opasniji.
– Umorniji si, u drugom dijelu dana se često vrijeme kvari, a psihološki si istrošen. Mora se paziti na svaki korak – govori Božić. Njima se prvi put u povratku dogodila oluja. Noćili su vani, na visini od 8300 metara, što je jedan od najviših bivaka u povijesti alpinizma.
– Nismo spavali. Tada ne smiješ zaspati. Temperatura je bila između minus 30 i minus 40, puhao je jak vjetar i padao snijeg. Bili smo vezani na nekoj maloj polici, drhtali i smrzavali se cijelu noć, lupali nogom o nogu, rukom o ruku da cirkulacija radi. Preživjeli smo. Ali ujutro, kada smo se domogli lakšeg terena, okliznuo se naš prijatelj šerpa Ang Phu, pao i poginuo. To se dogodilo na visini od oko 7800 metara, tamo nas je čekala ekipa iz susjednog logora. Netko mu je ponudio čaj, on je pružio ruku da ga uzme, spotaknuo se, kliznuo niz taj led i padao 2000 metara niže i poginuo. Iako sam bio nešto više i to nisam vidio, što se mene tiče, to je poništilo sve one osjećaje euforije, radosti i sreće na vrhu. Šok je bio strašan – priča Stipe Božić.
To je bio prvi njegov prijatelj koji je poginuo na Himalaji. Iako je tada mislio da se neće vraćati, 10 godina poslije nije odolio izazovu da bude prvi živući planinar koji će imati dva grebena Mount Everesta pod nogama.
Tako je i naš Stipe Božić ušao u povijest.
Video: Obišao je Svarti i more i planine, spavao u hotelu i šatoru i bio rado viđen gost
Čuvena britanska višestoljetna propaganda da sve pripisuju sebi. Na Chomolungma, ili kako su ga Britanci nametnuli svijetu "Mount Everest", narodi šerpa su su penjali prije Hillaryja. I taj šerpa koji je bio sa Hillaryjem je bio na vrhu više puta, ali zna se kome je dodijeljena slava. Isto je to i sa jezerom Victoria i slapovima na rijeci Zambezi, koje Britanci prisvajaju da su prvi otkrili, i još mnogo takvih povijesnih prijevara u nedogled.