Poljoprivreda je, kako se to popularno kaže, tvornica na otvorenom. Kukuruz, pšenica, jabuke, masline, krumpir..., sve to proizvode vrijedni seljaci koji bi, ako se ispune planovi i želje zagovaratelja obnovljivih izvora energije, na oranicama za koju godinu mogli žeti i – struju. Uz cijene za kilogram kukuruza, pratit će na agroburzama i cijene kilovatsata struje, izračunavati ulazne i izlazne troškove, procijeniti je li se trud isplatio i prema potrebi masno opsovati pohlepne otkupljivače i prekupce koji gule seljake još tamo od Franje Tahija. Agrosolari...
To je ta čarobna riječ (eng. agrivoltaics) koja bi mogla preporoditi OPG-ove u Hrvatskoj, u kojoj vazda nešto s poljoprivredom ne valja. Ili se previše hrane uvozi, ili su premali poticaji, ili je repromaterijal preskup, ili nema navodnjavanja, ili su parcele preusitnjene, ili je suša, ili padne tuča, ili se bježi u grad... Korištenje zemljišta za poljoprivredu i solarnu fotonaponsku proizvodnju energije mogao bi, tvrde neki, biti dio recepta za spas vječno nezadovoljnog hrvatskog seljaka, koji poučen iskustvom ionako najviše vjeruje u solarno plaćanje – pare na sunce. Iznad pašnjaka na kojima pase stado ovaca postave se, na primjer, solarni paneli. To se onda zove solarna ispaša. Travu koja raste ispod solarnih panela ne treba kositi jer je pobrste ovce, pa nema troškova održavanja. Čuvat će ih pastir-električar. Ili još isplativije: fotonaponske ćelije postave se iznad voćnjaka i njiva s kulturama koje su osjetljive na izravno izlaganje suncu.
Tim biljkama trebat će i manje vode zbog sporijeg isparavanja, a poznato je da, uza sve sljevove rijeka i jezera, nismo baš spretni s navodnjavanjem iako je prema omjeru površine zemlje i podzemnih vodnih zaliha Hrvatska na svjetskom vrhu, a u Europi je, prema količini vodnih zaliha po stanovniku, treća; ispred su samo Islanđani i Norvežani. Solari se, vele, mogu postaviti i iznad jezera za slatkovodni uzgoj ribe. A kako to, pitat će skeptici, zapravo funkcionira? Ne trebaju, objašnjavaju znanstvenici, sve životinje i biljke izravnu sunčevu svjetlost. Neke su, poput kupusnjača, čak i pod stresom zbog previše fotona. Kako se može živjeti i o(p)stati u sjeni, barem Hrvatima nije teško shvatiti. Greg Barron-Gafford sa Sveučilišta u Arizoni, koji već dulje vrijeme eksperimentira s biljkama, došao je do zaključka da korijandar, paprika i rajčica koji idu u salsu rastu jednako dobro, ako ne i bolje, ispod solarnih panela nego na otvorenom, a treba im manje vode. Solarne bi ploče, tvrdi, mogle djelovati kao zaštitni mjehurić za zaštitu usjeva od ekstremnih vrućina povezanih s klimatskim promjenama. Tim francuskih znanstvenika na pokusnom polju u Montpellieru zaključio je da agronaponski sustavi mogu povećati produktivnost za 35 do 73 posto. Predsjednik Emmanuel Macron čak je u energetsku politiku lani uključio i plan da se do 2050. dobije 100 GW energije od Sunca, a agrosolare vidi kao jedan od tri stupa.
Japan je 2004. pionirski krenuo u tu priču (tko će ako neće Zemlja Izlazećeg Sunca). Danas pod panelima uzgajaju i ginseng. Kinezi su otišli korak dalje i osmislili ploče koje selektivno propuštaju zrake nužne za fotosintezu. Južna Koreja dala je instalirati postrojenja po selima i izazvala otpor lokalnog stanovništva, koje je organiziralo i prosvjede zbog straha od zagađenja i elektromagnetskih valova. Njemački Institut Fraunhofer objavio je prije dvije godine da južnokorejska vlada planira sagraditi čak 100.000 agronaponskih sustava na farmama kao neku vrstu mirovinskog osiguranje za seljake koji od čiste poljoprivrede ne bi mogli normalno živjeti. Nova vrsta energetske štednje.
U Vojvodini se ispod agrosolara uzgajaju borovnice. Procjena je da bi se zbog klimatskih promjena i prinosi usjeva u Hrvatskoj do 2050. godine mogli smanjiti do osam posto. Neki tvrde da bi se od agrosolara na samo jedan posto obradivih površina u Europi moglo dobiti oko 900 GW struje. U Hrvatskoj je, vele, prepreka zakonodavstvo koje ne prati želje zagovornika agrosolara, pa sada traže hitnu prilagodbu propisa. Riješe li se nekim slučajem i te barijere, za desetak godina mogli bismo imati polja zasađena novom dohodovnom kulturom. Friško, upravo ubrano. Bit će i novca iz EU. EUreka! Neka nova vinsko-strujna omotnica. Može se očekivati da će i država odmah početi dijeliti i poticaje po hektaru solara, pa ćemo do 2050. imati neobrađena fotonaponska polja čiji će vlasnici u "Plodovima zemlje" razočarano govoriti da ih je država ponovno izigrala. – Uzeli smo kredit za panele, rade od jutra do mraka, a uvozi se nekvalitetna jeftina struja. Domaća proizvodnja se sustavno uništava. Kome je to u interesu? – požalit će se u kameru ratar-solar iz Vinkovaca, vlasnik obiteljsko-poljoprivredno-energetskog gospodarstva. U Dalmaciji očaj. Struja je ostala neobrana...
Montaža solarne elektrane u hrvatskoj, traje godinu dana.. Kad imaš sve novce, i pristaneš povlaštenim ugrađivačima, platiti skoro jednaku cifru koju košta kompletna elektrana, s poljske web trgovine... Država je to "prekrasno regilirala"!!! Dokinila slobodno tržište, i osigurala ljudima monopol. U toj branši ima primjera di radnik, a ne gazda, u godinu i nešto, zaradi stan, auto i brod... Da ne spominjem nekakve Mamiće, i slične, koji upropaste njivu, da slože polje solara za šverc strujom, a u mom gradu (veliki grad, službeno), ima manje od 5 krovova zauzetih solarima... Hrvatska je jednostavno L.POVSKA DRŽAVA, i to je jedina konstanta u ovoj državi!! Matematički je nemoguće da svako 70-100 godina oni koji su upravljali državom ne budu pobijeni ka 45te...