Kancelarka koja se kalila u krizi, kako Angelu Merkel nazivaju autori jedne od čak pet Merkeličinih biografija koje su izašle posljednjih nekoliko mjeseci, udaljena je samo šest tjedana od očekivanog trećeg mandata na čelu Njemačke. Posljednje ankete Merkeličinoj stranci CDU i sestrinskoj CSU daju uvjerljivu prednost (40 %) nad socijaldemokratima iz SPD-a (23 %). S obzirom na to da liberali iz stranke FDP dobivaju 5 posto i da se očekuje njihov prelazak izbornog praga, u trećem kancelarskom mandatu Merkel bi možda mogla vladati jednako kao i u drugom – u koaliciji s prirodnim koalicijskim partnerom FDP-om. U suprotnom, budu li postoci iz sadašnjih anketa ponešto drukčiji na dan izbora 22. rujna, moguće je da će Merkel u trećem mandatu vladati jednako kao i u prvom – u velikoj koaliciji demokršćana i socijaldemokrata, gdje se ipak zna tko ima glavnu, a tko sporednu ulogu. Ta podjela glavne i sporedne uloge vidljiva je i iz osobne popularnosti Angele Merkel koja je u istraživanjima gotovo dvostruko veća od popularnosti socijaldemokratskog kandidata za kancelara Peera Steinbrücka: ona uživa potporu 67 posto Nijemaca, on 35 posto.
Suočeni s anketama koje vrlo jasno predviđaju njihov poraz, SPD-ovci su proteklog tjedna predstavili predizborne plakate koji osobno ciljaju na Angelu Merkel, prikazujući je kao smetenu i dosadnu kancelarku. Jedan plakat prikazuje Angelu Merkel kako sjedi pokraj vicekancelara i predsjednika stranke FDP Philippa Röslera. Oboje na slici izgledaju kao da im je vrlo dosadno, a potpis pod sliku glasi: “Je li ovo najbolja vlada od ujedinjenja?” Kancelarka Merkel nedavno se pohvalila da jest.
Talijanska vlada neće pasti
Parlamentarni izbori koji se 22. rujna održavaju u Njemačkoj središnji su politički događaj predstojeće jeseni u Europi. A s obzirom na to da u vrijeme ekonomske krize bilo koji politički događaj takvog ranga može produbiti ili otkloniti opasnost od ponovnog eskaliranja krize, njemački izbori su događaj koji pomno prate i financijska tržišta. Analitičari Deutsche banke u jednoj od svojih posljednjih analiza zaključuju da njemački izbori ipak ne predstavljaju ni rizik ni trenutak u kojem se mijenja čitava “igra”. U jednoj drugoj analizi, objavljenoj sredinom srpnja, smatraju da se veći politički rizik ponovno nazire u perifernim zemljama eurozone nego u Njemačkoj. U Italiji, predviđali su analitičari u dokumentu objavljenom uoči presude Silviju Berlusconiju, pravomoćna zatvorska kazna bivšem premijeru može stvoriti rizik za aktualnu vladu i njezinu stabilnost. No, zasad Berlusconi nakon presude ne pokazuje znakove da je voljan ili sposoban srušiti vladu premijera Enrica Lette koju Berlusconijeva stranka podržava. I Letta i Berlusconi pokušali su nakon presude u svojim izjavama smiriti političke tenzije. Naglašavali su da je bitno da aktualna vlada preživi kako bi Italija izašla iz najgore recesije nakon II. svjetskog rata. Ali pojedini dužnosnici Berlusconijeve stranke PDL traže izlazak iz vladajuće koalicije i provociranje novih izbora, možda već u listopadu. S druge strane, glavni tajnik Lettine stranke PD Guglielmo Epifani za list Corriere della Sera ovaj je tjedan izjavio da se Berlusconi mora trajno povući iz politike, bez obzira na političke posljedice, makar one bile i izlazak PDL-a iz vlade. Berlusconi je i dalje senator, usprkos pravomoćnoj presudi na četiri godine zatvora, umanjenoj na godinu dana. Prognoza analitičara Deutsche banke da bi presuda Berlusconiju mogla dovesti do pada Lettine vlade nije sasvim otklonjena.
Premijerski skandal potresa i španjolsku vladu, premda je sličniji jednom hrvatskom nego talijanskom slučaju. Afera u Španjolskoj gotovo je identična aferi Fimi media. Bivši rizničar vladajuće Pučke stranke (PP) Luis Bárcenas u pritvoru je odlučio otkriti tužiteljima da je stranka imala crni fond kojim su se okoristili mnogi stranački vođe, što bi, vjeruje se, uključivalo i aktualnog premijera Mariana Rajoya. Bárcenas je poput španjolskog Mladena Barišića, PP poput HDZ-a, a premijer Mariano Rajoy mogao bi biti španjolski Ivo Sanader. Analitičari Deutsche banke zaključuju da je skandal oslabio Rajoya i sposobnost njegove vlade da ispuni obećane reforme. “Kriza bi se mogla produbiti, ali neće biti sistemska”, zaključuju.
Ekonomska i društvena kriza mogla bi se još više produbiti i u Grčkoj, gdje na jesen slijedi novi val otkaza u javnoj upravi, što bi moglo izazvati otpore prema vladi. Broj javnih službenika u Grčkoj se smanjio sa 835.000 krajem 2010. na 713.000 krajem 2012. godine. No, prema sporazumu koji Grčka ima s međunarodnim kreditorima poznatijima pod nazivom Trojka, vlada u Ateni do rujna mora prebaciti 12.500 javnih službenika u “program mobilnosti”, koji im daje 8 mjeseci da nađu posao u drugom tijelu javne vlasti ili im slijedi otkaz. Nakon toga, Grčka mora kroz isti “program mobilnosti” provući dodatnih 12.500 javnih službenika. Nakon toga, sljedeće godine mora otpustiti 15.000 službenika...
Grčka kriza se nastavlja
Kako su ciljevi očekivanih prihoda od privatizacije grčkih javnih poduzeća ostali neispunjeni (nije bilo dovoljno zainteresiranih kupaca za oglašenu privatizaciju), tako se stvara pritisak jer se u drugom paketu pomoći, tzv. bailoutu, pojavljuje rupa. Nema dovoljno novca. MMF je u dokumentu objavljenom posljednjeg dana srpnja procijenio da u drugom grčkom paketu pomoći nedostaje 11 milijardi eura i da će države eurozone, koje su Grčkoj u tom paketu posudile novac u obliku kredita, morati zakrpati barem polovicu te rupe do kraja ove godine.
To stvara politički eksplozivnu situaciju za vlade zemalja eurozone koje su posuđivale novac Grčkoj tvrdeći da će sav taj novac biti vraćen i da, za razliku od privatnih investitora koji su morali pristati na djelomično rezanje svojih potraživanja prema Grčkoj, porezni obveznici eurozone nikad neće biti suočeni s potrebom da se reže dio njihovih potraživanja. No, MMF predviđa da će se to ipak dogoditi. Predviđaju to i mnogi drugi analitičari. Ali čeka se da prođu njemački izbori na kojima bi reizbor kancelarke Angele Merkel vrlo vjerojatno bio ugrožen da je dopustila da se u predizbornoj kampanji govori o najvećem strahu Nijemaca – o tome da dio novca koji su posudili Grčkoj zapravo nikad neće dobiti natrag. Nakon što prođu njemački izbori, vrlo je vjerojatno da će se ostvariti MMF-ovo predviđanje prema kojemu države eurozone u sljedećih 18 mjeseci moraju otpisati oko 7,4 milijarde eura svojih potraživanja prema Grčkoj. Rasprava i odluka o tome mogla bi politički potresti mnoge glavne gradove zemalja eurozone.
U Hrvatskoj, jesen će među ostalim donijeti i kulminaciju napetosti između Banskih dvora, Bruxellesa i Berlina zbog primjene propisa o europskom uhidbenom nalogu. Tzv. lex Perković, koji je nespretno usvojen krajem lipnja iako je još u njegovoj pripremi i tijekom njegova izglasavanja bilo jasno da izravno krši europske propise, morat će biti promijenjen. Europska komisija očekuje da bude promijenjen “u ranu jesen”, što je rok koji se navodi u pismu Viviane Reding u kojem od ministra pravosuđa Orsata Miljenića traži da do 23. kolovoza pošalje točne vremenske rokove u kojima će Hrvatska promijeniti spornu odredbu o neprimjenjivanju europskog uhidbenog naloga na zločine počinjene prije 2002. godine.
Izvan EU, ali u najbližem jugoistočnom susjedstvu Hrvatske, na jesen se zbivaju neki od povijesno važnih događaja i procesa za Srbiju i Kosovo. Dvije države, od kojih prva ne priznaje ovu drugu, pokušavaju implementirati prvi sporazum o normalizaciji odnosa, za čije je potpisivanje Srbija djelomično nagrađena očekivanim početkom pregovora s EU u siječnju sljedeće godine. Prije toga, u prosincu, na summitu EU, potrebno je usvojiti pregovarački okvir sa Srbijom, a nacrt tog dokumenta već je izradila Europska komisija i o njemu će diplomati, uključujući i hrvatske, početi raspravljati u rujnu. Večernji list dobio je na uvid taj nacrt iz kojeg je vidljivo da će Srbija imati dosad najteže pregovore s EU, teže i od hrvatskih pregovora. Čitavo jedno poglavlje, broj 35, bit će posvećeno samo tome da se konstantno održava dijalog s Kosovom i postižu pomaci u normalizaciji odnosa. Srbija će, proizlazi iz nacrta njezina pregovaračkog okvira, pregovarati o članstvu u EU, a zapravo će pregovarati o punom priznanju Kosova. U nacrtu pregovaračkog okvira jasno stoji da pregovori sa Srbijom mogu u bilo kojem trenutku biti prekinuti ako izostane napredak u poglavlju 35. O ovom dokumentu, o nacrtu pregovaračkog okvira za Srbiju, odlučuje i Hrvatska ravnopravno s ostalih 27 partnera u EU. Doprinos Hrvatske prema tom dokumentu bit će jedan od prvih opipljivih znakova nove hrvatske politike prema zapadnom Balkanu sada kada smo u EU.
Jesen donosi i ključne lokalne izbore na Kosovu, prve na kojima bi trebali sudjelovati i Srbi sa sjevera koji su dosad odbijali sudjelovati na kosovskim izborima, ali nakon potpisivanja sporazuma Dačić-Thaçi moraju ukinuti svoje paralelne srpske institucije i biranje svojih legitimnih predstavnika na kosovskim izborima im je, htjeli-ne htjeli, jedina stvarna opcija.
Ali, kao i za sve druge odnose na Starom kontinentu, i za pregovore Beograda i Prištine važna je uloga Njemačke. To ponovno dokazuje koliko su njemački parlamentarni izbori postali događaj koji pomno prate svi u EU i izvan nje. I svatko od tih izbora ima svoja očekivanja, koja ne moraju uvijek biti u skladu s očekivanjima onih čiji se glas jedino broji, a to su građani Njemačke, ne građani cijele Unije. Španjolska, Italija, Grčka i Portugal nadaju se da će Angela Merkel nakon izbora dobiti novi manevarski prostor u kojem će moći olabaviti svoje krute zahtjeve za štednju i pomoći perifernim zemljama eurozone na jedan drugi način koji bi više poticao gospodarski rast. A Hrvatska se nada da će Merkel nakon izbora ponovno posjetiti Zagreb, u koji nije željela doći 30. lipnja, ali je tada, na upit novinara u Bruxellesu, obećala da će doći ako nakon 22. rujna i dalje bude kancelarka.
>>Obama igra golf, Merkel se hladi u Alpama, Josipović baca balote
