Europske interesne i građanske skupine koje zagovaraju oružje pokrenule su prvu veliku sveeuropsku lobističku i građansku akciju protiv izmjena zakona EU kojima bi se u Uniji postrožila pravila i zabranile neke vrste oružja kao posljedica terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu.
U prvoj radnoj verziji izmijenjene direktive predlaže se potpuna zabrana kupnje nekih vrsta automatskog i poluautomatskog oružja, zabrana kupnje oružja i streljiva preko interneta ili pak detaljno praćenje tih aktivnosti, stvaranje europske baze podataka svih vlasnika oružja, baze podataka osoba kojima je u nekoj članici EU odbijena dozvola za nošenje oružja, kao i zabrana kupnje dijelova za oružje.
Iako europske skupine koje su većinom vezane uz lov i sportsko oružje nemaju ni izdaleka moć ni novac kao njihov američki parnjak NRA (Nacionalno udruženje za vatreno oružje), rezultati inicijative već su vidljivi jer su njihovi zahtjevi ozbiljno shvaćeni u Bruxellesu kao opozicija koja bi mogla blokirati ili otežati izmjene zakona.
>>Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili prelistajte u našem e-izdanju
U tiskanom izdanju donosimo i sljedeće teme:
>>Matulić: Otpor prema KBF-u akademski je klerikalizam
>>Studenti FF-a prijete blokadom: U neravnopravnom smo položaju
>>Utrka za UN – Vesni Pusić prešutna potpora i nove Vlade?
>>Ministar zdravlja bi uveo porez na slatko
>>Pozdrav ‘bok’ istisnuo je zdravo, hvaljen Isus, servus...
Hm, svatko tko prolazi svakih pet godina proceduru produženja oružnog lista za oružje, odavno je odustao od oružja ( bar legalnog) u RH. Najprije ti tvoj obiteljski doktor treba dati potvrdu da si normalan, da ne piješ tablete, da nemaš tlak, da ti niko u familiji nije ubio nekog i slično. S tim papirićem, ako ti ga je dobro napisao, ideš na liječnički, gdje ti vade krv, mjere šećer, tlak, sluh, vid, rješavaš kružić-križić nebuloze, psihić te tjera da hodaš na prstima, petama, mjere ti visinu, težinu, boju kose i uzmu 500 kunića i 20 kuna takse. Nakon toga ideš u muriju, ispunjavaš formular, daješ 70 kuna takse, čekaš ko bud ala, nosiš tanđaru ili gan po centru grada, pa kroz mnoštvo ljudi u policiji, koji čekaju osobne, vozačke i slične stvari. Nakon toga te zove lokalni policajac, koji ti dolazi doma da vidi kako si spremio oružje, da li je u zaključanom ormaru, opet piše neke zapisnike, zove susjede, koji misle da si nekog ubio, pa bježe u kuće i zatvaraju se, jer je kod tebe policija. Nakon uvjeravanja lokalnog policajca, da je on s njima došao razgovarati o tebi, dakle, kakav si čovjek, koji broj cipela nosiš, da li si im ikada preorao među, ili ste imali imovinsko-pravnih nesporazuma iza pokojne babe, sve je zapisnički uređeno i kiseli se u policiji. Nakon toga te zovu da doneseš oružni list i neka teta tamo ti opali štambilj da slijedećih pet godina možeš imati to što imaš i da to možeš držati ili nositi sa sobom, što su ti već odobrili. Svako normalan, odustane nakon prve takve torture i kupi tenk na crno, pa ga parkira u štagalj, zlu ne trebalo.