Dug hrvatskog zdravstva zaključno s prošlom godinom iznosio je 1,098 milijardi eura, država smo na kraju ljestvice potrošnje za zdravstvo po stanovniku (1241 euro) i izdvajanja iz BDP-a za ovaj sustav (7,4 posto) čija je budućnost financijski ugrožena, najkraći je zaključak ocjene hrvatskog zdravstva od Europske komisije, koja je jučer predstavljena u Bruxellesu. Komisija tako, među ostalim, piše da je razlog za zabrinutost pitanje održivosti sustava financiranja zdravstvene zaštite, da se u budućnosti očekuje još jači financijski pritisak na zdravstvo i da trenutačno samo trećina stanovništva plaća pune doprinose.
Zbog svega navedenog ovo izvješće Europske komisije izrijekom navodi da su hrvatskom zdravstvu nužne reforme I da ih mora provoditi Ministarstvo zdravstva.
U ruralnim krajevima
– Argumenti koje navodi Europska komisija su objektivnih parametara i činjenice koje trebamo pozorno analizirati. Moramo djelovati u pozitivnom smislu kako bismo popravili situaciju u sustavu – komentirao je ministar zdravstva, prof.dr.sc. Milan Kujundžić.
Komisija je “zabilježila”, međutim, da u reformama nemamo kontinuitet tako da se mnogi najavljeni planovi i promjene u ovom sustavu tek započnu ili prestanu zajedno s mandatom ministra koji ih je uvodio. Primjer koji navode jest reforma Hitne, što je bio plan bivšeg ministra zdravstva dr. Darija Nakića, kojom se trebalo rasteretiti bolnički sustav.
– Odustalo se od niza strukturnih reformi čiji je cilj, među ostalim, povećanje fiskalne održivosti zdravstvenog sustava, uključujući povećanje iznosa osnovnog osiguranja koje se plaća HZZO-u i povećanje najvećeg iznosa participacije pacijenata. Nije se nastavilo ni s planovima za reformu sustava “dopunskog osiguranja” niti uvođenjem novih pravila za hitnu medicinsku službu. Ne napreduje dugo očekivana reorganizacija bolničkog sustava, a zaustavljena je i reforma dodjele sredstava bolnicama – stoji u ovom izvješću naziva “Hrvatska: pregled stanja zdravlja i zdravstvene zaštite 2017.”
Nadalje, Komisija upozorava i da nemamo dovoljno liječnika i medicinskih sestara, posebice u ruralnim područjima te otocima, dok istovremeno sustav ima “previše nekih drugih zdravstvenih stručnjaka”.
Samo je Bugarska gora
Što se tiče samog zdravlja nacije, Europa nam je poručila kako su nam glavni problemi pušenje, alkohol i rastuća pretilost, što su rizični faktori za niz bolesti, a istovremeno nam je prevencija unutar zdravstvenog sustava slaba odnosno, kako navode, prevencija nije razvijena unutar primarne zdravstvene zaštite. Stoga smo među zemljama s najvećim brojem smrti koje su se mogle spriječiti medicinskim intervencijama, a prosječan životni vijek nam je pak tri godine kraći od EU, od 80,6 godina. Ishemijske bolesti srca, moždani udar, ostale bolesti srca, rak pluća i rak debelog crijeva, pet je glavnih uzroka smrti stanovništva Hrvatske, što Komisija komentira navodeći da su “standardizirane stope smrtnosti od raka pluća, dojke i debelog crijeva u Hrvatskoj među najvišima u EU”.
Pogledajte i video o simptomima raka testisa koje muškarci ne bi smjeli ignorirati
Istaknut će da je pušenje glavni javno-zdravstveni problem u čijem suzbijanju stagniramo, odnosno nemamo kvalitetnu politiku. Posljednji podaci konkretno kažu da četvrtina odraslih stanovnika Hrvatske puši svakodnevno, što je iznad EU prosjeka od 21 posto dok je među 15-godišnjacima 23 posto redovitih pušača kojih je više samo u Bugarskoj.
Europa je “na papir” stavila sve ono što se godinama ponavlja; izostanak kvalitetnih politika i nužnost reforme bolničkog sustava bez kojih nam prognoziraju teško održivo zdravstvo u opsegu koji nam je svima sada dostupan.
Pogledajte i galeriju o simptomima raka crijeva na koje trebaju paziti i mlađe osobe:
To nije točno. Najviše nas ubija stres, depresija, tjeskoba, itd. To je glavni okidač za sve druge bolesti. Zašto je prije 20-30 god. bilo manje zločudnih bolesti, općenito manje bolesti. Pored toga danas jedemo nezdravu hranu, svuda oko razna zračenja, zagađenje svagdje. Treba samo pogledat što se kupuje. Evo recimo trajno mlijeko. Da li je moguće da je jeftinije od flaširane vode. Da li se zna porijeklo tog mlijeka. Većina se rati od mliječnog praha, no nema veze. Kupuje ga se na tone i ono najgore što ga kupuju majke sa malom dijecom. Zašto. Zato da se ne gubi vrijeme pa kupi bilo što i još jeftino. Zato se pitam da li su te majke, ali i očevi ikad pili pravo mlijeko. Sumnjam, jer da jesu, ta trajna bi izbjegavali u velikom luku. A drugi proizvodi. Skoro identična priča. Jednostavno živimo u takvo doba da nije ni čudo da nam se nešto prikelji od bolesti. Tko zna, mozda nas se i na taj način regulira.