Prije nekoliko godina Ljube Boškoski bio je na vrhuncu popularnosti u Makedoniji. “Bratko Ljube”, kako ga u toj zemlji svi zovu, trijumfalno je dočekan u Skopju jer ga je svake krivnje oslobodio Haaški tribunal. Bio je optužen da je, još kao ministar policije, po zapovjednoj odgovornosti kriv za zločine specijalaca koje su počinili tijekom sukoba s Albancima u selu Ljubotenu 2001. Još na početku suđenja Boškoski je sucima pokušao objasniti da suđenje nema smisla jer je nevin i da će samo napraviti troškove UN-u, koji plaća Tribunal. No sudilo mu se, a u pritvoru je proveo četiri i pol godine. U Hrvatskoj je Boškoski dobro poznat. Živio je u Istri, gdje njegova obitelj ima apartmane i makedonski restoran u Balama, a u vrijeme Domovinskog rata pomagao je hrvatskoj strani. No najviše je poznat kao najbliži haaški prijatelj hrvatskoga generala Ante Gotovine. Bili su “docimeri”, a Gotovina, koji se u pritvoru u Scheveningenu držao prilično distancirano od većine ostalih zatvorenika, u veselom Makedoncu pronašao je partnera za slobodno vrijeme. Za kuhanje i slikanje.
I kada se Boškoski napokon dočepao Skopja i vidio desetke tisuća ljudi koji su ga došli pozdraviti kao heroja, napravio je, pokazalo se, prvu grešku. Kako voli Makedoniju i svoje zemljake, poželio se opet politički aktivirati. Premda ga je na aerodromu bio dočekao i tadašnji, a i sadašnji premijer Nikola Grueski (iz vladajuće stranke VMRO-DPMNE), čiji je član ranih dvijetisućitih bio i Boškoski, oni više nisu bili politički istomišljenici. U međuvremenu Boškoski je postao veliki kritičar vladajuće stranke i vlasti jer, po njemu, Makedoniju vode u propast, ekonomsku, međunacionalnu i svaku drugu. I umjesto da se vrati normalnom, obiteljskom životu, svojoj supruzi Violeti, dvojici svojih sinova i kćeri, Boškoski ostaje zaražen političkim nervom. Osniva oporbenu stranku Ujedinjena Makedonija, računa i na svoje prijateljstvo s makedonskim Albancima i počinje političku borbu protiv Grueskog.
Prošlog lipnja u Makedoniji su održani parlamentarni izbori, Boškoski ne uspijeva dobiti dovoljno glasova, a odmah počinju priče kako je riječ o izbornoj prevari te da su mu oduzeli taman toliko glasova da ne uspije dobiti svoje zastupnike u Sobranju. I dok se on spremao naciji objasniti razloge izbornog neuspjeha, drugog dana po objavi rezultata u dramatičnoj i medijski praćenoj akciji policije biva uhićen u Skopju. Pretražen mu je automobil i pronađena je vrećica s, pokazalo se, 100.000 eura. Policija tumači da je riječ o novcu kojim je Boškoski trebao vratiti dug financijerima svoje kampanje. U ekspresnom suđenju, u svega pola godine, biva prvostupanjski osuđen na čak sedam godina zatvora.
Boškoski je sklonjen
U Makedoniji je, dan prije raspuštanja parlamenta, pred izbore promijenjen zakon i nelegalno financiranje kampanje postalo je težak zločin, kažnjava se s pet do čak 20 godina zatvora! Dok čeka drugostupanjsku presudu, koja će isto biti ekspresno donesena, njegov slučaj poprima sve oblike skandala. Kuloari pričaju da je Boškoski “sklonjen” iz javnog života jer je bio najavio da će otkriti neke konkretne nelegalnosti i kriminalne radnje vlasti te kako za to ima i dokaze. A u Makedoniji, kažu neki od (ustrašenih) makedonskih novinara, gdje je premreženost političkih partnera, policije i sudstva “rođačka”, to je bila opasna najava.
– Analize pokazuju da je riječ o političkom procesu, Boškoski je očito politički zatvorenik i primjetan je politički revanšizam prema njemu – kaže Mirjana Najčevska, poznata makedonska aktivistica njihova Helsinškog odbora. Kaže da je njegovo suđenje pratio i Amnesty International i sigurna je da i ta institucija dijeli njezino mišljenje, ali AI još uvijek ima problem s Boškoskim zbog haaškog procesa, kaže. No Najčevskoj se može vjerovati kada ocjenjuje da je Boškoski politički zatvorenik jer ne govori to stoga što bi mu bila nešto dužna. Naprotiv. – Kada je Boškoski još bio ministar policije, za njega sam bila državni neprijatelj broj jedan i prijetila je realna opasnost da me uhiti, no ovo što mu vlasti sada rade nesumnjivo je politički progon i moram reagirati, apsolutno je riječ o zloporabi – kaže Najčevska.
Suđenje i u Hrvatskoj
Za suprugu Violetu ovaj je proces “primjer iz udžbenika o tome kako policija može prekršiti sve procedure”. Najočitija sprega policije i vlasti vidi se u tome što je obrani Boškoskog dopušten tek polusatni uvid, bez kopiranja, u dokumente koji su osnova presude, a iskaz jedinog i tajnog svjedoka u procesu za njih je i dalje – tajna!?
U Makedoniji se priča da je Boškoski “sklonjen” jer je želio progovoriti o premijerovoj jahti, koju je kupio preko rođaka, a drži je na hrvatskoj obali. O tome kako je kumovao uvozu 250 gradskih autobusa na dva kata iz Kine, a u Makedoniji još postoji tvornica autobusa “Sanos”. O tome koliko je stanova pokupovao po Skopju te u kakvim je vezama sa šefom policije i carine te kako širi nepotizam u tajnim službama.
– Uhićenje moga supruga je skandal, a kazna koju mu je makedonsko pravosuđe odredilo (7 godina) ravna je znanstvenoj fantastici. Ali to je poremećena realnost koju stvara svaka diktatura, tako i ova koja vlada u Makedoniji – smatra supruga Violeta. Parlamentarna komisija za nadzor policije također je odbijena i u policiji im nisu dopustili uvid u dokaze i dokumente. Violeta Boškoski kaže da su i suci priznali da im je rečeno da moraju dosuditi kaznu od 7 godina. – Sa svime ovime idemo u Strasbourg, a oporba je već potpisala deklaraciju prema kojoj će, nakon promjene vlasti, biti preispitana ova presuda, a svi koji su u ovakvom procesu sudjelovali kazneno će odgovarati – kaže supruga.
Makedonski novinari kažu da EU već pet godina zaredom kritizira makedonsku vladu upravo zbog stvaranja “partijskog sudstva”. Vlada je, naime, promijenila mnogo sudaca i postavila stranački poslušne. – Kad policija podnosi kaznene prijave, nema suca koji bi se usudio osporiti takvu prijavu – tvrde. Inače, ono po čemu će ova vlada biti zapamćena, osim po gradnji brojnih i skupih spomenika (neoantičkih) i trijumfalnih vrata, jest i akcija kada su, navodno zbog pranja novca, zatvorili oporbene medije poput A1 TV i bliske A! novine, kao i tiskovine Vreme i Špica. Da apsurdu nije kraj, govori i činjenica da je Boškoski, jer ima i hrvatsko državljanstvo, i dalje izložen i kaznenom progonu i u RH. Naime, njega je, prije odlaska u Haag, uhitila hrvatska policija jer je u Makedoniji pokrenut proces i kazneno je prijavljen da je, opet po zapovjednoj odgovornosti, kriv za ubojstvo petorice Pakistanaca i jednog Indijca iz 2002., a za koje su makedonske tajne službe sumnjale da je riječ o teroristima. To je suđenje i razlog zašto se nakon puštanja iz Haaga Boškoski nije pojavljivao i u RH. U međuvremenu su četvorica ostalih optuženika oslobođena krivnje, tako da bi istu presudu dobio i Boškoski kada bi njegov slučaj bio vraćen Makedoniji. DORH pokušava vratiti taj slučaj Makedoniji jer je proces za RH politički neugodan, a i troškovi su ogromni (25 svjedoka dolazi iz Makedonije i moraju im se platiti svi troškovi), no, zanimljivo, Makedonija nikako da pošalje jednu rečenicu u kojoj traži vraćanje tog slučaja.
I dok se ovdje tek očekuju jake međunarodne reakcije, navodno je interes napokon pokazala i američka diplomacija, u slučaju još jedne europske političke zatvorenice, ukrajinske bivše premijerke Julije Timošenko, međunarodne osude ne izostaju, premda još nisu dovoljno jake. “Lijepa Julija”, nakon što je “za dlaku” izgubila parlamentarne izbore od sadašnjeg predsjednika Viktora Janukoviča, u zatvoru je od prošlog kolovoza. Zanimljivo, poput Ljube Boškoskog osuđena je na 7 godina zatvora. Ključna figura Narančaste revolucije iz 2004., kada je Ukrajina, smatralo se, raskrstila s političkom diktaturom, osuđena je zbog optužbi da je kao premijerka, bez odobrenja vlade, potpisala ugovore o kupnji ruskog plina, a koji su, kako kaže optužnica, bili nepovoljni za Ukrajinu.
Mlitave reakcije EU
Bilo je to vrijeme, Europljani će se sjetiti, kada je, prije dvije zime, došlo u pitanje dovođenje plina za Europu, i to zbog razmirica oko cijene plina i transporta ruskog plina preko Ukrajine. U dugim razgovorima Putin –Timošenko došlo se do dogovora i Europa je dobila “svoj” plin. No u procesu je Timošenko kasnije osuđena, a uz to je određeno da mora platiti i novčanu kaznu od –186 milijuna američkih dolara, koliko je, procjenjuje sud, državna kompanija bila oštećena nakon sklapanja spornog ugovora. U zatvoru se prema Juliji Timošenko odnose vrlo strogo, a mogu je bez problema posjećivati samo branitelji. Njezinoj kćeri vlasti rade brojne probleme tako da i ona u posjet majci može otići tek kao “braniteljica”. Oni kažu da se Timošenko drži čvrsto i beskompromisno pa je vlasti stalno provociraju. Kao ovih dana, kada se na YouTubeu pojavila snimka s mobitela koja pokazuje Timošenko u krevetu u zatvorskoj bolnici. Na snimci se vidi da Timošenko to snimanje smatra povredom svojih prava i oštro reagira. Očito je njezina obitelj pod posebnim pritiskom. Njezin muž Oleksander zatražio je politički azil u Češkoj krajem prošle godine. U međuvremenu mu je azil i odobren. Pritvaranje Julije Timošenko jako je pogoršalo odnose između EU i Ukrajine, pa je sada mogućnost da potpišu ugovor o pridruživanju, čemu teži ukrajinska politika, svedena gotovo na nulu.
– Pitanje bivše premijerke Timošenko uzrok je napetosti u odnosima između Ukrajine i EU – priznao je i predsjednik Janukovič. Pored toga i američki State Department izrazio je razočaranje presudom kijevskog prizivnog suda, uz komentar da bi “Julija Timošenko i ostali politički dužnosnici koji su završili u zatvoru trebali imati pravo u potpunosti sudjelovati u političkom životu Ukrajine”. U svojim reakcijama i ruski Putin izražava svoju iznenađenost odnosom prema Juliji Timošenko. No ukrajinske vlasti očito ne misle tako, s obzirom na to da je Timošenko premještena u 350 km udaljeniji zatvor u Harkovu.
Jakov Sedlar, hrvatski redatelj, osobni je prijatelj Julije Timošenko i jako ju je dobro upoznao u vrijeme dok je s njom provodio tjedne snimajući dokumentarni film o njezinu životu i karijeri. Zabrinut je za njezino zdravlje, smatra da je u ovom drugom zatvoru čak i životno ugrožena. – Reakcije iz EU previše su mlitave, Barosso se više ne angažira, ovo je za mene sumrak civilizacije u EU, koja počiva na humanosti... U obitelji su jako zabrinuti i plaše se najgoreg – kaže Sedlar. Smatra da se ukrajinski režim prema Timošenko ponaša “dijabolički”, da je žele i fizički uništiti, jer znaju da je Julija Timošenko jedina konkurentica i protivnica sadašnjem političkom sustavu.
– Žao mi je što se to dogodilo, Juliju sam upoznao kao izuzetno toplu osobu, prekrasnog čovjeka koji je osjetljiv na sve nepravde, jer je i sama prolazila u životu kroz njih – kaže Sedlar. No ne iznenađuje ga toliko “bešćutnost sistema i diktature koja želi uništiti svog političkog protivnika, nego me ipak iznenađuje da je svijet toliko bešćutan, da svjetski političari koji su je poznavali ne žele reagirati i pitam se u kakvom to svijetu živimo.
– Ne znam je li svijet, politika i mi sada bešćutniji no ranije – kaže Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora. No za razliku od Sedlara nije katastrofičan. Drži da će svjetska politika nastaviti reagirati u ovom slučaju, koji je očito politički. – Julija Timošenko očito je politička zatvorenica, a to se vidi i prema tome kako ukrajinske vlasti postupaju prema njoj u zatvoru. Ima status “custodia honesta”, tzv. časnog zatvorenika, a prema toj staroj terminologiji takav se status daje upravo političkim zatvorenicima. Njima pripada pravo da ih se ne miješa i stavlja u istu ćeliju s kriminalcima, imaju poseban tretman i pravo da u zatvoru borave u vlastitoj odjeći i sl., dakle i ukrajinske vlasti de facto priznaju njezin status političkog zatvorenika – kaže Čičak. Smatra, kao i strani analitičari, da je u pozadini cijelog ovog slučaja i politička trgovina, vezana uz plin i naftu. Za slučaj Ljube Boškoskog kaže da činjenica da su zakoni, na temelju kojih je Boškoski osuđen, mijenjani neposredno “oko” njegova uhićenja, već sama za sebe govori o političkoj namjeri i progonu.
U srcu Europe, dakle, i danas postoje politički zatvorenici. Smatralo se da će, nakon pada Berlinskog zida, ubrzo iz europskih zatvora nestati i ta vrst “populacije”. No stvari su se zakomplicirale, očito da u nekim državama u Europi još nisu dostignuti potrebni standardi ljudskih prava i političke korektnosti.
A Čačić kao bratko Ljube!