Europski sud za ljudska prava presudio je u korist oca i dvoje djece u slučaju koji je suprotan onom novinarskom serijalu koji je gradio tezu da su majke u Hrvatskoj u postupcima za dodjelu djece žrtve zavjereničke skupine stručnjaka koji primjenjuju psihološki koncept o "otuđenju djece od roditelja".
Županijski sud u Zagrebu (ŽSZG), unatoč tomu što je majka emocionalno zlostavljala djecu onemogućujući im susrete s ocem, preinačio je prvostupanjsku presudu i djecu vratio majci. ESLJP je zaključio, poput troje ustavnih sudaca Andreja Abramovića, Lovorke Kušan i Gorana Selaneca u njihovu izdvojenom mišljenju, da su tom odlukom povrijeđena prava djece te da je otac diskriminiran pa im Hrvatska mora platiti 7500 eura odštete i 5000 eura za troškove.
Zastupala ih je Zagrepčanka godine, odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, koja je dobila i slučaj "Madina protiv RH".
Majka priznala zlostavljanje
Nakon razvoda braka 2014. djeca su dodijeljena majci. U studenome 2015. policiji je prijavljeno da majka emocionalno zlostavljajući djecu ometa susrete s ocem. U kaznenom postupku K.P. je priznala optužbe i pristala potražiti stručnu pomoć pa je optužnica povučena. Otac je zbog majčinih manipulacija djecom sudskim putem tražio da djeca žive s njim. Multidisciplinarno vještačenje Poliklinike za zaštitu djece u Zagrebu pokazalo je 10. lipnja 2016. da su djeca bila emocionalno zlostavljana od majke.
U izvješću Centra za socijalni rad u veljači 2018. navedeno je da oba roditelja pokazuju ljubav prema djeci i imaju potrebne sposobnosti. Ali, za K.P. su naveli da je unatoč napretku u tretmanu i dalje nedovoljno samokritična što stvara rizik od ponavljanja neadekvatnog roditeljskog ponašanja. S obzirom na to da je otac pokazao bolje odgojne vještine, Centar je predložio da djeca žive s njim, a održavaju kontakte s majkom.
Općinski sud u Zagrebu uvažio je te preporuke i djeca su se preselila k ocu. To je trajalo četiri mjeseca, jer je ŽSZG po žalbi u rujnu 2018. djecu vratio majci. Uzeli su u obzir činjenicu da izvješće Centra nije upućivalo na ponovljeno zlostavljanje te majčin veliki napredak na terapijama. Sud je obrazložio da potencijalni rizik od ponavljanja neadekvatnog roditeljstva ne može biti razlog za promjenu odluke o skrbništvu.
Djeca su za oba roditelja bila jednako emocionalno vezana, ne preferirajući nijednog od njih, a majka je bila izrazito motivirana da žive s njom. Sud je zaključio da bi promjena mogla biti rizična za mentalno zdravlje djece, posebice stoga što se radilo o maloj djeci "koja su inače privrženija majci".
Centar je u studenome 2018. i ožujku 2019. podnio dvije kaznene prijave protiv majke zbog neprimjerenog odnosa prema djeci, pa i fizičkog zlostavljanja, ali one su u rujnu 2020. odbačene zbog nedostatka dokaza.
Postupak trajao tri godine
ESLJP smatra da su utvrđene neadekvatne roditeljske metode morale imati veliku težinu pri vaganju što je najbolji interes djece, a ta procjena uključuje i buduće rizike te druge posljedice za njihovu sigurnost. Unatoč tome, umjesto da ih ekspeditivno zaštite od utvrđenog emocionalnog zlostavljanja, u postupku za skrbništvo koji je trajao više od tri godine na koncu je odlučeno da djeca žive s majkom.
Razlozi kojima se ŽSZG vodio ESLJP-u nisu uvjerljivi i nisu mogli nadjačati brojna stručna mišljenja i preporuke. "Štoviše, Sud ima ozbiljne poteškoće u prihvaćanju stava ŽSZG da su mala djeca obično privrženija majci, jer je stereotipan i diskriminirajući prema muškarcima", obrazlaže ESLJP i dodaje da ne vidi kako bi tako pristran argument mogao biti relevantan u ovom slučaju.
Ne razumijem zašto odštetu moraju plaćati porezni obveznici a ne majka zlostavljačica? Druga je stvar što treba sankcionirati i odgovorne u državnoj upravi za sustematsku diskriminaciju.