Folklorni ansambl Broda i Posavska Hrvatska uz 50. obljetnicu slavonskobrodske Smotre folklora "Brodsko kolo" organizirali su u Radničkom domu predstavljanje knjige bećaraca, natpjevavanja i slavonskih narodnih pjesama etnografa Muzeja Brodskog posavlja, prof. Zvonimira Toldija.
"Sve je cure Mile vezetiro!" naslov je osme knjige iz biblioteke "Brodsko kolo", a autor je iz bogate etnografske građe koje je prikupio tijekom četiri desetljeća na području brodskog Posavlja
izdvojio pjesmice, bećarce, natpjevavanja "s pričom", odnosno one za koje se zna tko ih je, kome, kojom prilikom i zašto pjevao.
Zabilježene pjesmice govore o ljudima i događajima, političkim i društvenim odnosima, smiješnim i tužnim prigodama, običajima. Dotiču se svega, od cura i snaša, momaka i baja, svećenika i kapelana, trgovaca i birtaša, političara i advokata i poznatih svirača. Knjigu su predstavili predsjednik Organizacijskog odbora "Brodskog kola" Josip Perčević, urednica Dunja Vanić i autor Zvonimir Toldi, a u programu su sudjelovali članovi i članice Folklornog ansambla Broda uz glazbenu pratnju Đuke Andrića na harmonici, Šokačka glumačka družina "Matini kripoštoli" i samičar Mario Gusak.
-Bezbroj je šokačkih pjesmica, svatovaca, bećaraca, drumaraca, pokladaraca ili onih u kolu zapjevanih poput Lolo moja..., Diko moja ..., Oči moje..., Ja malena..., Imam kapu..., Ljubio sam..., Da znaš curo..., a ne zna se tko ih je zapjevao i kada, koja cura, đevojka, diva, divičica, koji momak, koja snaša, bećaruša, namiguša, uspaljuša, koji baja, svinjar, govedar, čiča, bećar, kripoštol, samičar, gajdaš, egedaš, tamburaš, primaš, kontraš, berdaš...
Ne zna se kome pjevaju, ni o kome pjevaju, pa te pjesmice može pjevati, eto svatko, tko god hoće i kad hoće i kad mu dođe da bi pjevao i grlo mu "podmazano", te je raspjevan. Ima pjesmica u kojima se spominju imena i prezimena, nadimci, špicnameti i pridimenke po selu, tako da se odmah zna o kome pjevaju, a pjeva se o onom za kim se "praši", "ko nješta vidi", "koj' njeko i nješta", "po nječemu upamtit", po ljepoti, po dobroti, po ruglu, po sramoti, "kurvanluku", bećarluku, lopovluku, obijesti, oholosti, gizdi, upamćen po poštenju ili nepoštenju, po spretnosti ili nespretnosti, po pameti ili "kratkoj" pameti..., e o njima se pjesme izmišljaju, sastavljaju, sklapaju i naklapaju, pjevaju i otpjevavaju.
Pa, nek' se zna, nek' se spominje i pamti ! Najviše je takvih pjesama nastajalo u prošlosti, ali one se i dan danas učas ispjevaju. Je li negdje nešto, kakva smotra, proslava, pa još ako kolo igra, već netko pjesmu izmisli, sklopi, zapjeva i "njekog poklopi". Eto takav je taj naš šokački svijet odvajkada bio, a evo i jednog svježijeg primjera. Pjesma je pjevana u Starom Topolju na Martinje 2011. godine : "Iva Vujčić vitalan ko momčić, kad mu Reza često drži kolčić !". Iva je član naočite i gromoglasne muške pjevačke skupine "Starotopoljani", a Reza njegova supruga - kaže o knjizi prof. Zvonimir Toldi.
