I Rimljani su znali, prije više od 1000 godina, da je za dobar ručak potrebna sol. Tada se i mjerica zlata vrednovala mjericom soli. Mjesto ove radnje je Nin, točnije solana. U samom središtu solane na jednom od stotinjak i više polja nalazi se rimska zapornica kao dokaz eksploatacije soli još u ono doba. Ninska solana bila je i simbol mletačkih pretenzija na našu stranu Jadrana. Mleci su, da bi uništili konkurenciju, svoju moć “dokazivali” i gašenjem ninske solane na navodno petstotinjak godina.
Ali more, sunce i vjetar su vječni i nema te sile koja ih može ugasiti. U Ninu se i danas bere sol, i dalje je dobra kao u stara vremena, a zovu je i bijelo zlato. I dalje se bere kao i prije, bez strojeva. Samo more, sunce i vjetar u suradnji s najbogatijom florom i faunom, plažama, ljekovitim blatom...
I čovjekom, dakako, ali on je ne proizvodi, nego bere. Nastaje u četiri ciklusa odnosno od puštanja mora u bazene, salamure, kristalizacije i naposljetku branja. I tako to već generacijama i s puno ljubavi. Cijele su, naime, ninske obitelji brale sol. Brakovi su se sklapali u ninskoj solani jer, naravno, što je i brak bez soli.
Pogledjate video - Supernamirnice koje trebate imati u svom domu
– Ja sam u Solani od 1977. godine i sad vodim proizvodnju. Ali kad sam doša to je bija paka. Prvo sam s 15 godina iša navigati i doša sam i do Amerike, ali sam se vratija sa 17 i počea raditi u Solani i na kraju sam i osta – kaže nam legenda ninske Solane barba Ivica Šalov i dodaje kako su mu i otac i stric radili u Solani, a da sada rade i njegova djeca.
– Tu sam i suprugu upoznao. I samo da znate, ovdi su žene radile ka i muški. I lopatama vadile sol, i ukrcavale u kolica i gurale. Nas četvero smo po bazenu znali ukrcati dnevno i po osam tona – kaže Ivica Šalov. Njegov nešto mlađi kolega Dinko Mustač proveo nas je kroz solanu dodajući kako nije ni danas lako. Štoviše, ovog su ljeta on i kolege sol brali na 45 stupnjeva.
– Da je li teško? Aj uzmi lopatu i probaj – kaže mi Dinko.
Izazov je prihvaćen. Prvo, na 35 stupnjeva nije lako ni hodati, a kamoli lopatu nositi, i to uskom stazicom uz bazene soli na pedesetak hektara površine. Ali, ajde pejzaž je prekrasan. Naime, dok nosite lopatu i kad vam iznad glave proleti bijela čaplja, shvatite da ste i unutar ornitološkog parka.
– Co to je? – čujete malog Čeha iz skupine turista koji su došli vidjeti vrhunsku turističku atrakciju dok njegova majka Lidija Erhartova s oduševljenjem priča o moru, suncu i Hrvatskoj.
Zaostajemo kod vagona, a Dinko Mustač prvi probija more odnosno odvaja sol od podloge. Prvih je pet puta lako, a poslije se već sve teže diše...
– Ajde, ajde, ajmo sad, povuci dasku. I tako sto puta gori-doli... Ajmo, a posli triba to ukrcat, pa odvest u skladište. Jel radiš ili pišeš? Već si krepa?! – pita me i smije se Mustač unatoč žegi, suncu...
Jer, sunce je ovdje najveći prijatelj. Tvrtka Damira Oštrića, vlasnika solane, koja ne prodaje samo sol već i priča priču o soli, ove godine imat će više od 1000 tona soli i tako barem dijelom nadoknaditi deset milijunsku štetu od kiše prošle godine.
– Sve sami saniramo. Puno je ljubavi prema ovom poslu koji je vlasnik, moj suprug, donio još iz svoje obitelji koja se bavila branjem soli na Pagu. U Ninu je to drukčije i ovdje sol priča povijest kroz svako svoje zrno, biljku, pticu, morsku kap, sunce, vjetar – kaže Sanja Stamenić-Oštrić, voditeljica marketinga ninske solane. Nagovorila nas je da probamo slanušu, biljku iz bazena soli. Probali smo i cvijet soli, tzv. kavijar soli, običnu sol, pa i salamuru. Dobro, i sladoled od soli smo pojeli. Koliko se proizvoda nudi uz slogan – “Dar Jadranskog mora, sunca i vjetra s obronaka Velebita”.
Sanja Stamenić-Oštrić priču je ponudila cijelom svijetu i zbog toga dolaze i mnogi iz Japana, SAD-a, Europe...
– Proizvodi Solane Nin rađeni su ručno. Raznovrsni su i dinamični. Čvrstog karaktera. Ukusni i specifični. Opuštajući i ljekoviti. U Solani Nin sol se proizvodi tradicionalno i u suživotu s prirodom već 1500 godina – ovo je samo uvod prezentacije ninske solane brojnim turistima koji dolaze vidjeti branje soli, cvijeta soli i, kako navode, ekološke soli brane ljudskom rukom.
– Naša je sol ljekovita, potpuno prirodna i biodinamična. Povoljna za svakodnevnu upotrebu u nutritivnom i zdravstvenom smislu – kaže voditeljica marketinga ninske solane Sanja Stamenić-Oštrić i ističe kako Solanu Nin godišnje posjeti 100.000 ljudi kako bi vidjeli više od stotinu bazena bijelog zlata...
– Cijela je solana jedan čarobni muzej. O tome svjedoče arheološki nalazi iz doba Liburna (Ilira), zatim rimska zapornica, bura s Velebita, ljekovito blato, više od 200 vrsta ptica, stari alati...
– Solana priča priču. Sve to vrijeme puno se toga promijenilo, no jedna je stvar ostala ista. Sol se još uvijek bere ručno, baš kao nekad – kažu današnji vlasnici, menadžeri i zaposlenici solane. U samom muzeju su i imena zaposlenika pa mnogi članovi obitelji dolaze vidjeti gdje su radili njihovi preci.
U ninsku solanu svi su dobrodošli. Dobro, možda baš i ne svi. Kiša je Ninjanima najveći problem, ne samo zbog turista nego i zbog berbe, a berba soli isključivo ovisi o daru prirode – suncu. Da priroda ponekad i uzme pokazalo se prošle godine kada su obilne kiše potopile pola Nina. Štoviše, radnici solane taj su se dan doslovno u zadnji tren spašavali od vodene bujice. Stradale su bile i međice i sol u skladištu, ali su potopljeni i muzej i kuća soli. Nasreću, uslijedila je i sanacija muzeja i kuće soli.
– Ovo je jedini muzej ekološke solane u kojem fotografijama i sačuvanim vrijednim stvarima želimo podsjetiti na povijest, ali i ostaviti sve ovo u nasljeđe onima koji će nastaviti ovaj posao – ističu u ninskoj solani. Solana je za goste otvorena cijele godine, ali najaktivnije je od travnja do studenoga.
– Time želimo približiti i prikazati priču o nastajanju bijeloga zlata na potpuno prirodan način. Posjetitelji mogu do kasnih večernjih sati uživati u obilascima uz stručno vodstvo, a posebno im je privlačan festival soli koji svake godine organiziramo u kolovozu. Tu imaju mogućnost sami brati sol, i najmlađi i najstariji, uz priču o ekološkoj soli, kristalizaciji... Sve to objašnjava stručno vodstvo uz kreativne radionice, a postoje i razni paketi koji se nude turistima. Najzanimljiviji glasi ovako:
“Rad sa solarom na otvorenom i zatvorenom području te hodanje po međicama, dijelovima koji razdvajaju bazene, i između zapornica odnosno drvene barijere između bazena koje su u službi regulacije količine mora u bazenima. To podrazumijeva i puštanje morske vode u bazene u svrhu stvaranja prirodne ekološke soli”. U solani podsjećaju i na ornitološku raznolikost polja oko bazena soli. Tu je 120 vrsta ptica, i to selica, a i dvije rijetke i ugrožene vrste koje se i gnijezde uz solanu.
– Od ptica močvarica najpoznatije su vlastelica, mala bijela čaplja, morski kulik i vodomar. Vlastelica, koja uglavnom izleže po četiri jaja karakteristična po crnim točkama, bira solanu za stanište zbog račića slaništara kojima se hrani i kojima obiluje ovo područje. Vlastelica privlači svojim izgledom, crno obojenim leđima i krilima te bijelim trbuhom i vratom i dugim, tankim crvenim nogama, a sličan mu je i nešto manji morski kulik, ugrožena vrsta koja zaklon pronalazi baš u Ninu – objašnjavaju u solani. No i u bazenima postoji bogatstvo morskog svijeta. Prije svega ribica obrvan duga samo tri centimetra koja živi u prve dvije faze bazena za isparavanje te se zbog nestajanja odgovarajućih prirodnih staništa smatra ugroženom vrstom.
– Zanimljiv je i jedinstveni minijaturni račić slaništar koji je izvanredno prilagođen životu u iznimno slanoj vodi, ali i u preživljavanju suše. Njegova su jajašca vidljiva tek pod mikroskopom, položena su u mulju te mogu preživjeti bez vlage čak 10 godina. U parku Solane Nin mogu se vidjeti i zanimljive biljne vrste koje su se prilagodile specifičnim uvjetima tog močvarnog prostora. Biljka slanuša prekriva naše bazene za isparavanje, a poznata je kao biljka od koje plamenci dobivaju ružičastu boju. Ima je samo u moru s crnim peloidnim muljem iz kojega direktno apsorbira minerale te je vrlo zdrava i ukusna – navode u solani. Kažu da je za ninsku sol osim flore i faune bitno i ljekovito blato.
– Na području Nina nalazi se lokalitet ljekovitog blata (peloida) tipa lima. Korištenje ninskog peloida u zdravstvene svrhe održava se još od rimskog doba – ističu u solani.
Zaostajemo kod vagona, a Dinko Mustač prvi probija more, odnosno odvaja sol od podloge. Prvih je pet puta lako, a poslije se teže diše...
Bio u Ninskoj, Paskoj...krvavi posao ali stopala nikad sretnija😁