Hrvatska je službeno uvela euro, a s novom valutom nameće se važno pitanje ekonomske politike nakon ulaska u europodručje. Upravo se toj temi posvetila Hrvatska udruga banaka te provela stručnu analizu o euru u kojoj se bave važnim ekonomskim pitanjima poput aktualne inflacije te iznose konkretne prijedloge koji mogu osigurati trajan i stabilan rast Hrvatske kao nove članice europodručja.
Pitanje broj 1: Inflacijski proces u europodručju
U prvom dijelu analize HUB se pozabavio pitanjem što je aktualna inflacija pokazala o uzrocima rasta cijena u razdoblju pandemije, odnosno je li monetarna politika u europodručju među glavnim uzrocima aktualne inflacije i može li ova inflacijska epizoda narušiti vjerodostojnost Europske središnje banke.
Analiza je pokazala da uvođenje eura nije predstavljalo dominantan i jednosmjeran utjecaj koji bi u svim zemljama doveo do sličnog inflacijskog ishoda, a razlike se mogu objasniti razlikama u brzinama gospodarskoga rasta te uvođenjem eura u različitim stadijima poslovnog ciklusa u pojedinim državama. Zaključeno je da zamjena nacionalne valute eurom nema učinak na inflaciju kada se kontroliraju učinci brzine rasta i stadija poslovnog ciklusa, koji utječu na stopu inflacije nakon uvođenja eura. Strukturni utjecaji na cijene koji su povezani s gospodarskim ciklusom prisutni su bez obzira koristi li država euro ili vlastitu valutu, odnosno pokazalo se da autonomnom monetarnom politikom nije moguće zaustaviti inflaciju, istaknuto je u HUB-ovoj analizi.
HUB također naglašava kako monetarna politika može posredno utjecati na agregatnu potražnju i preko nje na inflaciju, no na ukupnu potražnju u isto vrijeme djeluju i drugi čimbenici: očekivanja, tj. percepcija odnosno psihologija potrošača, fiskalna politika, itd. Pojašnjavaju da će inflacija u trenutku priključenja Hrvatske europodručju vjerojatno biti na početku faze smirivanja, no to će ponajmanje zavisiti o monetarnoj politici, a puno više o strukturnim šokovima na tržištu energenata i u funkcioniranju globalnih lanaca nabave, koji bi se jednako ili više osjećali i da je Hrvatska odlučila zadržati kunu.
Pitanje broj 2: Inflacija i makroekonomske neravnoteže
Druga bitna tema kojoj se HUB posvetio u ovoj analizi odnosi se na očekivanja nakon priključenja Hrvatske europodručju, odnosno pitanja hoće li se inflacija nastaviti, može li inflacija u Hrvatskoj poprimiti autonomno kretanje i postati čimbenik makroekonomske neravnoteže te što ekonomska politika može učiniti s ciljem sprječavanja takvih situacija u budućnosti.
U ovom dijelu analize fokus je stavljen na pitanje kako će članstvo u europodručju utjecati na akumulaciju, prevenciju i rješavanje makroekonomskih neravnoteža u Hrvatskoj, pri čemu HUB ističe da je inflacija jedan od pokazatelja makroekonomskih neravnoteža. Nasuprot raširenom uvjerenju da je euro dobar za dobra vremena i loš za loša vremena (jer se u europodručju navodno nameće pretjerana fiskalna disciplina), u europodručju su razvijeni snažni stabilizacijski mehanizmi za krizna vremena čije je djelovanje dokazano u pandemijskoj recesiji 2020.
Hrvatska tek ulazi u razdoblje koje će trajati nekoliko godina u kojemu će zahvaljujući EU transferima imati značajan deficit međunarodne razmjene bez značajnog povećanja vanjskog duga i deficita na tekućem računu bilance plaćanja. Državni proračun, ali i lokalni proračuni, privremeno će proći kroz razdoblje novčane iluzije u kojemu će fiskalni kapaciteti biti daleko veći od dugoročno održivih mogućnosti javnog financiranja temeljem vlastitih sredstava, navodi HUB u analizi.
Pritom naglašavaju kako dobro makroekonomsko upravljanje u zemlji članici europodručja počiva na izbjegavanju pregrijavanja gospodarstva u dobrim vremenima, što znači da se moramo pravovremeno pripremiti za razdoblje kada EU transferi više neće imati tako izdašnu ulogu. Naime, EU izvor financiranja će se smanjiti nakon 2027. godine, a već i prije te godine padat će njegova važnost u smislu udjela u BDP-u jer, naposljetku, smisao EU transfera nije da budu trajni nego da pomognu slabije razvijenoj državi članici da se razvije i potom postupno prestaju, pojašnjava HUB u analizi.
Pritom posebno važnim smatraju pitanje kako osigurati da se 2028./29.-2034. ne ponovi povijest duge krize 2008./09.-2014. koja je Hrvatsku stajala zaostajanja i iseljavanja te smatraju da će odgovor na to pitanje imati presudan utjecaj na dugoročni gospodarski i društveni razvoj Hrvatske u sljedeća dva desetljeća. Za održavanje stabilne staze rasta bez izraženih makroekonomskih neravnoteža ključnima smatraju tri vrste ekonomskih politika: strukturne politike, makroekonomske stabilizacijske politike (fiskalna i monetarna) i makrobonitetne politike koje djeluju izravno kroz financijski sektor. Budući da pokazatelji makroekonomske neravnoteže pokazuju da hrvatsko gospodarstvo u vrlo dobrom stanju ulazi u europodručje, HUB ključnim smatra pitanje može li fiskalna politika biti dovoljno restriktivna da spriječi pretjeran pritisak na otklanjanje makroekonomskih neravnoteža uz pomoć makrobonitetnih mjera.
Pitanje broj 3: Funkcioniranje financijskog sustava Hrvatske u europodručju
Treća važna tema kojoj se HUB posvetio u analizi o euru bavi se pitanjem kakva će biti uloga hrvatskog financijskog sektora rasterećenog od značajanog dijela rizika i regulatornog troška u budućim monetarnim i financijskim procesima u europodručju.
Interpretacijom pokazatelja, HUB je zaključio da fiskalna politika treba preuzeti buduće terete prilagođavanja ne bi li se omjer bruto javnog duga i BDP-a značajno smanjio, dok s druge strane u financijskom sektoru očito postoji značajan prostor za daljnje financijsko produbljivanje, čime će se stvoriti neke dodatne kratkoročne i dugoročne pogodnosti.
U analizi upozoravaju kako pretjeran oslonac na makrobonitetne mjere može spriječiti ostvarenje pozitivnog doprinosa financijskog razvitka gospodarskom rastu, stoga je u narednim godinama nužna veća posvećenost stabilizacijskoj fiskalnoj funkciji. Međutim, postavlja se pitanje može li (i treba li) se Hrvatska u budućnosti osloniti samo na EU okvir oblikovanja makroekonomskih politika ili, s obzirom na specifičnosti, može razviti i usavršiti dodatne vlastite institucionalne instrumente za izbjegavanje makroekonomskih neravnoteža.
Nakon priključenja europodručju Hrvatska će doći do novih izvora prihoda poput mnogostruko uvećane emisijske dobiti, a ako joj se pribroje značajne cikličke i sezonske komponente prihoda od poreza na dobra i usluge, ima dovoljno izvora za pokretanje fonda za fiskalnu stabilizaciju, zaključuje HUB. To može dati značajan doprinos smanjenju opasnosti od pregrijavanja gospodarstva u fazama poslovne ekspanzije, osigurati sredstva za fiskalnu intervenciju bez zaduživanja kada nastupi kriza, a uz to, u fondu se mogu akumulirati i dugoročno ulagati sredstva koja ćemo čuvati za buduće generacije, pojasnili su u analizi.
HUB analiza o euru u cijelosti je dostupna na sljedećem linku.
Sadržaj omogućila Hrvatska udruga banaka.
