Saslušanjem svjedoka obrane na zagrebačkom Županijskom sudu nastavljeno je suđenje Tomislavu Merčepu, optuženom po zapovjednoj odgovornosti za ratni zločin nad civilima počinjen 1991. na području Pakračke Poljane, Zagreba i Kutine. Dragovoljac Franjo Nemet svjedočenje je počeo ovim riječima: “Znam skoro sve, znam Merčepa i sve o Pakračkoj Poljani do 18. listopada 1991...”. Tada je ranjen pa više nije bio u Pakračkoj Poljani.
Bio je sav razbijen
Prisjetio se da mu je 25. lipnja 1991. u kuću došlo 36 ljudi, žena i djece iz rodnog sela Gaja.
– Plakali su i govorili da četnici granatiraju selo iz Bujavice i okolnih mjesta. Sve me je to potreslo pa sam prvo otišao kupiti sebi uniformu i organizirao sam skup izbjeglih Pakračana. U MUP-u nam je rečeno da se sami organiziramo, da ćemo dobiti odjeću i naoružanje te da će doći i Merčep. U Pakračku Poljanu otišla su 193 čovjeka 8. listopada 1991., Merčep je došao dva dana kasnije kao savjetnik ministra. Bio sam razočaran jer sam očekivao da će doći sa svojom postrojbom sa 1000 boraca kao zapovjednik, ali nije bilo tako. Poslije sam ga vidio jednu večer, došao je sav razbijen, krvava lica, i vidio sam ga kad smo oslobađali Lovsku. Na Lovsku je išao sa mnom kao običan branitelj, a ne zapovjednik, no ranjen je na početku bitke i ja sam ga odvezao autom liječniku u Kutinu – svjedočio je Nemet.
Tvrdi da se postrojba kad su došli u Pakračku Poljanu podijelila u dvije grupe te da su njome zapovijedali Kuruc i Stjepan Mađarelo, koji se nametnuo kao autoritet jer je bio glasan. Za Merčepa se, tvrdi, znalo da je bio u Vukovaru i da je savjetnik ministra te ga se zato gledalo s posebnom pozornošću.
Na fotografiji sa Suljićem
Odgovarajući na pitanja suca Zdravka Majerovića, Nemet je za Muniba Suljića prvo kazao “da zna da je bio otkvačen tip koji nije nikoga slušao”, a poslije i “da je Suljić za njega običan kriminalac”. No nije se mogao sjetiti gdje se slikao sa Suljićem, kad mu je sudac pokazao fotografiju, rekavši da je Suljić dolazio kod njega i kod Spajića na Velesajam. Poznato mu je, kazao je, i ime Saše Antića (ubijen je, nap. a.), zna da je dolazio kod Spajića na Velesajam, a poslije se, rekao je, izgubio.
Potpuno je nejasno zašto se sudi Merčepu ako znamo da su iz svih tih sela bili protjerani hrvati koje nisu uspjeli pobiti i da su iz \"svojih\" sela granatirali neokupirani dio hrvatske pa tako i iz lovske. Merčep je očito djelovao tek nakon što su ti djelovi bili etnički očišćeni od nečetničkog stanovništva. Kako god čovjek razmišljao (ako je još imalo normalan) Tomislav Merčep je svojim djelima i općenitim ponašanjem za vrijeme rata zaslužio visoko priznanje i duboki naklon!