U Italiji u posljednje desetljeće gotovo svake godine izlazi jedna ili više knjiga o zločinima u fojbama (jamama) i o egzodusu iz Istre, Rijeke, s kvarnerskih otoka i iz Dalmacije, ali o tim publicističkim djelima u našim medijima prava je rijetkost da se objavljuju informacije ili kritike. Tako je bilo i s nedavno objavljenom knjigom "Sopravvissuti i dimenticati. Il dramma delle foibe e lesodo dei giuliano-dalmati" (Preživjeli i zaboravljeni. Drama fojbi i egzodus Julijano-Dalmatinaca), Marca Girarda, novinara i publicista iz Milana, koju je izdao Paoline Editoriale Libri.
Iz naslova je vidljivo da je riječ o još jednoj knjizi bombi u kojoj su napuhani zločini u jamama i egzodus u današnjoj Hrvatskoj i Sloveniji. Riječ je o brojnim lažima, iako je bilo zločina koje su počinili pripadnici NOVJ-a.
Protiv Hrvatske
Posebno su nas zanimali opisani događaji u hrvatskoj Istri, koji su na neki način usmjereni i protiv današnje Hrvatske. Prije svega, valja reći da će knjiga za one koji su upućeni u teme što ih obrađuje ostati zapamćena po neočekivanom i sramotnom predgovoru što ga je napisao Walter Veltroni, postkomunistički gradonačelnik Rima, bivši novinar i direktor komunističkog lista LUnita. Čak je i on nasjeo neofašističkoj kliki koja je idejni tvorac teze da se skriju i zaborave zločini Mussolinijeve soldateske na području bivše Jugoslavije gdje je ubijeno više stotina tisuća Hrvata, Slovenaca, Srba i drugih.
Knjizi je najveći dio novinskog prostora posvetio kritičar tršćanskog Il Piccola Alessandro Mezzena Lona. Pod naslovom "Istra i fojbe: drama u tri glasa" i podnaslovom "Marco Girardo priča o progonima protiv Talijana", nahvalio je autora knjige, a nema pojma o čemu piše. Tako, među ostalim, iznosi dezinformacije da su dosadašnji slovenski nazivi Umag, Rovinj i Pula nekad bili Umago, Rovigno i Pola. Poznati regionalni kritičar ne zna da su ta tri grada u hrvatskoj Istri!
Međutim, najveće je zlo da (ne)svjesno uzdiže jednog od "junaka" knjige Graziana Udovisija, za kojega tvrdi da je jedini preživjeli koji može ispričati što znači biti strmoglavljen u fojbu.
Tako su čitatelji opširnog članka ostali uskraćeni za istinu. No ona se ne može skriti iako je od tih događaja prošlo mnogo godina. Naime, Graziana Udovisija, fašističkog časnika i nacističkog doušnika, koji je rođen u Puli, a živi u Italiji, međunarodni sud osudio je poslije rata u Trstu za zločine! No, čini se da to ne znaju u Italiji, jer je Udovisiju u povodu prikazivanja talijanskog igranog filma "Srce u jami", koji je izazvao veliko ogorčenje u Sloveniji i Hrvatskoj, na svečanosti u Sanremu 2005., kao "jedinom preživjelom" iz istarske fojbe, dodijeljena nagrada.
Berlusconijeva kuća
Još je skandaloznije da je englesko izdanje knjige "Egzodus: Nijekana tragedija Talijana Istre, Dalmacije i Julijske krajine" talijanskog pisca Arriga Petacca (koju je izdao Toronto University Press, a prevoditelj je Konrad Eisenbichler, docent Svečilišta u Torontu, rodom s Lošinja) nedavno dobilo međunarodnu nagradu "Trieste scritture di frontiera" u Trstu. Knjiga je od 1999. u izdanju Berlusconijeve nakladničke kuće Mondadori imala više izdanja, a na hrvatskom 2003. izdao ju je zagrebački Durieux. Zanimljivo je da je jedan od članova žirija bio je hrvatski književnik Predrag Matvejević, predavač na rimskom sveučilištu.
Knjiga "Egzodus" puna je povijesnih krivotvorina, u njoj nema nijedne rečenice o fašističkim pokoljima u Istri i Rijeci prije i za vrijeme Drugoga svjetskog rata, a po Petaccu, fašisti nisu počinili zločine ni u Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Lici. Jedino navodi manji broj zločina u Dalmaciji. Ali zato falsificira da su Titovi partizani u fojbe bacili 10.000 ili 20.000 ili 30.000 Talijana te da je poslije rata emigriralo oko 300.000 Talijana. Veliča zločine ustaša i prikriva one koje su počinili četnici, koje je naoružala fašistička Italija! Stoga je nedopustivo da je Durieux knjigu objavio bez predgovora.
I La voce del Popolo propagira knjigu
Riječki dnevnik La voce del Popolo, koji se tiska na talijanskom jeziku i namijenjen je čitateljima u Hrvatskoj i Sloveniji, objavio je napis o knjizi Nicola Giraldelija. Golema je šteta za list i urednike koji su izgubili kompas i dezinformirali javnost. Naime, list koji su stvorili talijanski antifašisti u Drugom svjetskom ratu i koji je desetljećima u Hrvatskoj vrlo objektivno informirao javnost, odjednom propagira knjigu i Graziana Udovisija, naravno, nijednom riječju ne navodeći tko je zapravo taj “junak”. Znaju li da se talijanski iredentisti i neofašisti naslađuju tekstom Giraldelija, a to nije prvi slučaj u posljednjih godinu dana.
'Izniknut će novi Zadar'
Talijanski Zadar više ne postoji. To je mrtav grad. Doživio je kraj koji mu je proricao hrvatski pisac Vladimir Nazor, veliki pisac i veliki šovinist koji je kao sedamdesetogodišnji dobrovoljac otišao u Titove partizane. Napisao je: “Pomest ćemo s našeg teritorija kamenje srušenoga neprijateljskog tornja i baciti ga u duboko more zaborava. Na mjestu srušenog Zadra izniknut će novi Zadar koji će biti naša straža na Jadranu.”
Ustaše su svakodnevno ubijali 2000 Srba
“Etničko čišćenje” koje su provodili Hrvati pogađalo je bez razlike Srbe, Muslimane i Židove. Ustaše su, po uzoru na njemačke, osnovali logore, pretvarajući ih u logore smrti (posebno zloglasni Jasenovac) i čineći neopisive pokolje. Koliko je bilo žrtava te okrutne kampanje zatiranja, nemoguće je reći. Prema procjeni Srpske pravoslavne crkve, već prve godine ustaše su svakodnevno ubijali dvije tisuće Srba. Gotovo sva sela srpske manjine u Hrvatskoj bila su popaljena, a njihovi stanovnici iskorijenjeni. Prema procjeni jedne američke senatske komisije, srpskih je žrtava bilo između 300.000 i 500.000. Prema jugoslavenskoj vladi bilo ih je naprotiv 700.000, ali se ne precizira da su mnoge od tih srpskih žrtava prouzročene i djelovanjem Titovih partizana. Ustaše se okomljuju na Srbe i Židove.
