Nacionalni euharistijski kongres Crkve u Hrvata (NEK), održan u Mariji Bistrici 1984., bio je prvorazredni događaj od vjerskog, nacionalnog i političkog značenja. Na završnom događaju, 9. rujna, u Mariji Bistrici okupilo se više od 400 tisuća ljudi. Kongres je zapravo kruna događanja od 1975., u trajanju od devet godina, nazvana “Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata”. Mons. Josip Pavlišić, tada riječko-senjski nadbiskup i metropolit, bio je predsjednik Središnjeg odbora NEK-a, a tajnik Odbora bio je dr. Antun Škvorčević, koji je dao velik doprinos organizaciji Kongresa. Ivan Zvonimir Čičak, u to vrijeme jako blizak Kaptolu, pomogao je Kongres materijalno budući da je dobro zarađivao baveći se kožnom galanterijom. Imao je dućan nasuprot katedrali.
Vjernici stizali danima
– Biskup Škvorčević i ja smo puno toga odradili. Financirao sam gradnju pozornice i krov nad binom u Mariji Bistrici, što me koštalo 10 tisuća maraka, a sa svojim ljudima sam organizirao osiguranje – kaže Čičak. – Vlasti su sve činile da otežaju organizaciju Kongresa. Sjećam se da Kaptol nije mogao uspostaviti vezu s Marijom Bistricom. Predložio sam da pokušaju radiovezom, preko Sljemena, međutim, nisu to dopustili. Tajne službe bile su jako angažirane, imam dokument u kojem se vidi da me je Udba pratila u Mariji Bistrici – domeće Čičak.
Danima prije središnjeg događaja s prostora cijele Jugoslavije i iz inozemstva počele su se u Mariju Bistricu slijevati rijeke vjernika i hodočasnika. Neki su čak tjednima prije krenuli pješice, a iz Zagreba su mladi pješice krenuli nakon bdjenja u zagrebačkoj katedrali, 8./9 rujna. Pješaci su zakrčili putove jer vlasti nisu dale da se u Bistricu putuje organiziranim prijevozom.
– Zaustavljali su autobuse i vraćali ih. A zagrebačkim poduzećima nisu dopuštali da prevoze vjernike – kaže Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila. Večer prije događaja, papa Ivan Pavao II. je preko Radio Vatikana uputio poruku Hrvatima.
– Već je među vama moj posebni izaslanik, uzoriti kardinal Franz König. Želim da do vas dođe moj očinski i srdačni pozdrav kao potvrda mog duhovnog sjedinjenja s vama – rekao je uz ostalo papa. Kako je za svog izaslanika odredio kardinala iz Austrije, komunisti su brže-bolje organizirali prijam za visoke uzvanike Katoličke crkve te predstavnike ostalih vjerskih zajednica, Islamske zajednice i SPC-a, u Dvercima na Gornjem gradu. Na primanju nije bilo poznatih komunista na republičkoj i državnoj razini. Uzvanike su dočekali predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama SIV-a Anto Sučić i predsjednik takve komisije Izvršnog vijeća Sabora SRH Ivan Lalić.
Prvi put od ujedinjenja
– Prema Kongresu odnosimo se kao prema izrazu ustavnih prava i sloboda naših građana – rekao je Ante Sučić, čime je uvjetno priznao poraz komunista i trijumf Crkve. Zaboravio je reći što je režim sve činio da minira Kongres.
Na bistričkoj poljani okupilo se gotovo pola milijuna vjernika. Koncelebriranoj misi nazočila su tri kardinala, a Poljake je predstavljao kardinal Franciszek Macharski. Na misi je bilo i 35 nadbiskupa i biskupa, nekoliko stotina svećenika, više od tisuću časnih sestara. Kardinal Franz König prenio je papinu poruku, a Kuharić je prilikom svoga govora narod molio da se suzdržava od pljeska. Na završnim svečanostima NEK-a bilo je i visoko predstavništvo Srpske pravoslavne crkve s izaslanikom patrijarha Germana, mitropolitom zagrebačko-ljubljanskim Jovanom Pavlovićem. Uime Islamske zajednice NEK je pozdravio imam Ševko Omerbašić, izaslanik vrhovnog starješine Islamske zajednice u SFRJ reis-ul-uleme Naima ef. Hadžiabdića.
– Proslavili smo naš NEK prvi put u povijesti, otkako smo Hrvati ujedinjeni u jednoj državi – rekao je riječko-senjski nadbiskup i metropolit mons. Josip Pavlišić. Središnji odbor NEK-a formirao je i press-centar u kojem se akreditiralo više od 200 domaćih i stranih novinara. Tiskan je bilten NEK-a na hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku. Prvi put u povijesti Crkve u Hrvata održana je konferencija za novinare. Pomoćni zagrebački biskup Đuro Kokša morao je često odgovarati na provokativna pitanja. Glavni provokatori bili su Nenad Ivanković, koji je postavljao pitanja o financiranju NEK-a, te srpski novinar Aleksandar Tijanić, poslije glavni Miloševićev propagator.
– Narod je došao u svojoj režiji, a za pokrivanje nužnih troškova uređenja dali su Ivan Zvonimir Čičak, Nadbiskupija i svetište u Mariji Bistrici. Jedini trošak je bio pripremiti prostor za misu i ugostiti ljude koji su bili smješteni po crkvenim ustanovama – kaže Miklenić.
Unatoč podmetanjima, opstrukciji i provokacijama, NEK je uspio. Tome je najzaslužniji don Živko Kustić, dugogodišnji urednik Glasa Koncila, koji je najviše učinio za popularizaciju ideje okupljanja u Mariji Bistrici.
– Glas Koncila je događaje smatrao jednim od svojih projekata. Kustić je sve to razrađivao ekleziološki, ekumenski i nacionalno, on je genijalac, kao novinar i kao čovjek – kaže Ivan Miklenić.
Kongresom je Crkva učinila ono što je Stepinac htio, ali nije mogao zbog Drugog svjetskog rata – slaviti 13 stoljeća kršćanstva Hrvata.
– Kustić je mobilizirao katoličku javnost, dogodilo se čudo, nitko nije očekivao da će biti tako veliki odaziv – dodaje Miklenić. Kongresom su, posebno njegovom organizacijom, brojem okupljenih i odjekom, jugoslavenski (hrvatski) komunisti doslovce bili šokirani. Usto, sve je prošlo bez i najmanjeg incidenta i provokacije.
– Crkva je morala organizirati sanitet, 100 liječnika i 100 časnih sestara. Ministarstvo i državni organi nisu se uključili. Čudo da nitko nije ni slomio ni iščašio ruku ili nogu – kaže Miklenić. Bio je to trijumf Crkve koju je u Hrvatskoj vodio kardinal Franjo Kuharić, Kao mladi svećenik, prilikom zaređenja bio je u grupi kojoj je blaženik Alojzije Stepinac izrekao poznatu rečenicu: Šaljem vas u krvavu kupelj. Rečenica se odnosila na neviđenu poslijeratnu represiju komunista koji su ubili mnoge katoličke svećenike. Kuharić, od 1970. zagrebački nadbiskup, brzo je postao simbol otpora i državni neprijatelj br. 1.
– Stepinac je bio neprijatelj, a Kuharić nikad nije odustajao, branio ga je i govorio da je nevin. Na Stepinčevo katedrala i prostor oko katedrale uvijek su bili puni ljudi, a komunisti to nisu mogli spriječiti. Znamo koliko je bilo štovatelja Stepinca po tome što je Udba bilježila koliko ljudi dolazi na njegov grob – kaže Miklenić. Vlasti su svake godine medijski i politički napadale Crkvu u povodu Stepinčeva.
– U Glasu Koncila nismo smjeli prenijeti Kuharićeve propovijedi održane na Stepinčevo, inače bi nam ga plijenili. Smjela ga je objaviti samo AKSA, koja je išla u 300 primjeraka – dodaje Miklenić.
Od tada su počela sva zla ..