Za većinu on je bio zločinac, ubojica, osoba koja je pokrenula ratove na području bivše SFRJ tako da je radi svega što mu se stavljalo na teret ponio i nadimak Krvnik s Balkana. Za druge je bio heroj, vođa, lider i čovjek na pravome mjestu. Kada je riječ o njemu, nema onih koji su ostali ravnodušni.
Riječ je o Slobodanu Miloševiću (1941. - 2006.), čovjeku koji je bio predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije i samim tim čovjeku koji je obilježio život svih nas tijekom posljednjeg desetljeća 20. stoljeća. Planovi i odluke koje je donosio tijekom svoje vladavine su takvi da posljedice i danas osjete ne samo građani Srbije nego i građani Hrvatske, BiH, Crne Gore, Kosova…
Punih 20 godina poslije njegova uhićenja, i više od 15 godina od njegove smrti, sjenka Slobodana Miloševića i dalje lebdi ne samo nad Srbijom nego i nad ostalim državama nastalim raspadom Jugoslavije. Pokazala je to i srbijanska dokumentarno-igrana serija „Porodica“ koja prikazuje posljednjih 48 sati na slobodi Slobodana Miloševića, a koja je emitirana na srbijanskoj državnoj televiziji (RTS) početkom travnja.
Redatelj „Porodice“ Bojan Vuletić u pet nastavaka prikazao je što se sve događalo u beogradskoj vili u Užičkoj ulici gdje se nalazio Milošević s obitelji, odnose unutar obitelji, atmosferu među građanima koji su se okupili ispred vile, napore tadašnje srbijanske Vlade predvođene premijerom Zoranom Đinđićem da pritvore razvlaštenog bivšeg predsjednika, strahove od krvoprolića…
Svi oni koji su gledali „Porodicu“ slažu se da se radi o odličnoj seriji koja je mnogo toga što se događalo prije 20 godina pojasnila, ali isto tako i otvorila brojna pitanja na koja će se odgovori još morati čekati. Serija prikazuje i naoružane ljude okupljene u dvorištu vile spremne da brane Miloševića, ulogu vojske, ali i zapovjednika ozloglašene Jedinice za specijalne operacije (JSO) kojom je zapovijedao Milorad Ulemek Legija.
Doznalo se i da su Miloševiću tadašnje vlasti Srbije potvrdile da neće biti izručen u Haag, koji je već bio protiv njega podigao optužnicu za ratne zločine. Tadašnji predsjednik kluba zastupnika DOS-a u Skupštini Srbije Čedomir Jovanović, koji je bio glavni pregovarač o predaji, rekao je komentirajući seriju da je Milošević tada bio naoružan i svjestan svega što se događa te da mu nitko nije lagao.
– To je zvjerinjak, to mi je rekao Zoran Đinđić prije nego što sam otišao. A ja s Miloševićem nisam bio ni u kakvom kontaktu. Jedini način bio je da stupim u kontakt s predsjednikom zastupničkog kluba SPS-a Banom Ivkovićem. On i Slavica Đukić Dejanović su ljudi kojima će Srbija vječno zbog toga dugovati. Sjećam se da sam Miloševiću rekao da je paradoks što će ga pamtiti po tome što će učiniti te noći pred nama. Milošević nije dopustio da dođe do krvoprolića, puno mi je pomogao da nađem izlaz iz tog kaosa i pristao je na jedan čudan odnos – rekao je Jovanović.
Serija je prikazala i odnose unutar obitelji Milošević koji su, u najmanju ruku, čudni. Zanimljivo je i kako o svemu tome, unatoč odmaku od 20 godina, malo tko u Srbiji želi govoriti, bilo da je riječ o Miloševićevim suradnicima, bilo da je riječ o tadašnjim suparnicima. Čak i novinari, koji su bili svjedoci svega što se događalo, kažu da se ne sjećaju svega što se događalo, da nisu upućeni, puno je prošlo… Jedan od rijetkih koji je želio o tome govoriti je Žarko Korać koji je tada bio dio vladajućih u Srbiji i koji kaže da Slobodana Miloševića i Miru Marković nije osobno poznavao.
– Milošević je bio čovjek koji se nije često pojavljivao u javnosti. Njega niste mogli vidjeti u kazalištu, kinu, na izložbama, ali je bio čovjek koji je o svemu odlučivao. Tvrdnje da nije znao što se sve događa ne stoje jer i on i Mira Marković bili su ti koji su vukli sve konce. Oni su odgovorni za sve što se događalo i to je jedina istina, koliko god to nekoga boljelo ili ne – ističe Korać.
Podsjeća kako o Miloševiću puno toga govori i to da je on dijete roditelja koji su počinili samoubojstvo. Još u gimnaziji upoznao je Miru Marković i od tada su njih dvoje nerazdvojni. Mnogi koji su ih poznavali kažu da su bili kao jedno. Potkraj 1960-ih započinje uspon Miloševića kada je bio imenovan za zamjenika generalnog direktora beogradske tvrtke Tehnogas na čijem je čelu tada bio njegov prijatelj s fakulteta Ivan Stambolić. Suradnja njih dvojice nastavlja se sve dok Stambolić nije ubijen.
Krajem sedamdesetih izabran je za direktora Beobanke te je neko vrijeme bio i predstavnik te banke u New Yorku. Pod patronatom Stambolića tijekom 80-ih godina započinje i njegov politički uzlet. Širokoj javnosti postao je poznat 1987. godine kada je Srbima u Kosovu Polju, tijekom naguravanja i sukoba s policijom, poručio „Niko ne sme da vas bije“. Iste godine uslijedila je 8. sjednica Saveza komunista Srbije na kojoj je izvršen klasični puč kada je Milošević smijenio Stambolića. Od toga trenutka Milošević preuzima sve poluge vlasti u Srbiji što nekoliko godina kasnije rezultira ratom.
– Bio je to početak njegove vlasti, ali i početak njegova kraja. Od toga trenutka bilo je samo pitanje kada će i kako završiti ta njegova vladavina, a završila je na način koji je svima poznat – kaže Korać.
Govoreći o odnosu Slobodana Miloševića i Mire Marković, kaže da se radi o dvoje jako emotivno oštećenih ljudi te da se kod oboje radi o ozbiljnom poremećaju osobnosti. Prema Koraćevim riječima, oni nisu bili ludi, ali su u dvoje stvarali ludilo kojim su kao taoce držali cijelu Srbiju i njezine građane.
– Unatoč ratovima i nizu ranjenih i stradalih, Milošević nikada nije posjetio ni jednu bolnicu niti je vidio ranjenike. Potpuno je negirao ljudske žrtve. Nije ga to interesiralo i to također pokazuje kakav je bio čovjek. Želio je da u toj noći svoga uhićenja, noći na 1. travnja 2001., dođe do masovnih sukoba koji bi ga zadržali na vlasti – kaže Korać.
Pojašnjava to i time da Milošević nikada nije postavio pitanje nestanka Ivana Stambolića, koji mu je bio prijatelj i politički mentor i koji je surovo ubijen u kolovozu 2000. godine na Fruškoj gori. Zanimljivo je i kako se Milošević predstavljao kao veliki Srbin dok se u isto vrijeme njegov rođeni brat Borislav Milošević, koji je bio i veleposlanik, predstavljao uvijek kao Crnogorac. I serija „Porodica“ pokazuje kakav je bio odnos Miloševića i njegove supruge. Srbijanski mediji prenose kako je tu uvijek bilo tepanja, dodirivanja za ruke, grljenja…
Njihov odnos možda najbolje prikazuje detalj iz večeri uhićenja kada je prije odlaska u zatvorsku ćeliju, gdje je bio sve do izručenja u Haag, Milošević od Jovanovića zatražio pola sata slobodno da ode na kat vile. Jovanović je dvojio o tome jer je strahovao da bi Milošević, kao što su mu napravili i roditelji, mogao izvršiti samoubojstvo, ali mu je ipak dopustio tih traženih pola sata. Pri odlasku u zatvor pitao ga je što je radio to vrijeme, na što mu je Milošević jednostavno rekao da je supruzi Miri prao kosu!!! Miloševića je Mira Marković sve vrijeme boravka u pritvoru beogradskog zatvora posjećivala te svakodnevno ondje boravila po sat i više.
Mnogi tvrde da je upravo Mira Marković bila glavni savjetnik Miloševiću i ideolog onoga što se događalo. Ona je bila profesorica sociologije koja je pisala knjige o, kako Korać kaže, lijepom nebu, cvijeću koje raste i sl. Inače, njezinu su majku tijekom Drugog svjetskog rata strijeljali Nijemci. Mira Marković bila je i na čelu političke stranke Jugoslavenska levica (JUL) koja je osnovana 1994. JUL nikada nije samostalno izašao na izbore, ali je bio glavni koalicijski partner SPS-u na čijem je čelu bio Milošević. Ipak, JUL je u Skupštini Srbije na osnovi te koalicije dobivao znatan broj zastupnika. Radi njezina utjecaja na događanja u Srbiji, zapadni mediji su Miru Marković nazivali balkanskom Lady Macbeth.
Čedo Jovanović je komentirajući Miru Marković rekao kako se ona u jednom trenutku molila za svog supruga da bi u drugom trenutku postala luđa od svih; ekstremna, radikalna, osoba koja vrijeđa… Mira Marković je poslije izručenja Miloševića u Haag, zajedno sa sinom Markom, napustila Srbiju i otišla u Moskvu gdje je u travnju 2019. godine i preminula. U svojim izjavama govorila je da su ratovi u Jugoslaviji rezultat zavjere NATO-a, globaliziranoga imperijalnog kapitalizma, kojemu je njezin suprug pružio žestok otpor i pobijedio. Govorila je kako je ona bila protiv rata i da je njezin san bio da svi Slaveni žive u jednoj domovini – Jugoslaviji.
O odnosu sa suprugom ona je u svojim memoarima napisala kako su njih dvoje s vremenom shvatili da nisu dva čovjeka nego jedan. Po njezinoj želji, i Mira Marković pokopana je u Požarevcu. Urna je položena ispod lipe u dvorištu obiteljske kuće gdje je 2006. godine pokopan i Slobodan Milošević.
– Njih dvoje su zapravo bili monstruozni par izmijenjenih ljudi pri čemu je Mira Marković cijeli život posvetila svome suprugu i njegovoj karijeri dok je on bio beskrupulozan čovjek kojega ljudska patnja nije doticala. Stoga i jesu bili toliko opasni i toliko su zla donijeli. Staljin ni u jednom trenutku nije ni trepnuo radi gulaga u kojima je stradalo na milijune Rusa. Tako se ponašao i bračni par Marković – Milošević – istaknuo je Korać.
Zanimljiv je i životni put njihove djece, Marije i Marka. I prema onome što se vidjelo u seriji, kao i prema pričama sugovornika, Marija je bila iznimno vezana za svoga oca. Ona je i u noći uhićenja cijelo vrijeme bila u vili “Mir” u Užičkoj ulici. Postoje svjedoci koji tvrde da je u trenutku uhićenja pucala iz pištolja. Odmah poslije uhićenja njezina oca, Marija Milošević napustila je Srbiju i odselila se u Crnu Goru gdje i danas živi. Zbog pucnjave u vili “Mir”, Marija je godinama bila pod optužnicom, ali je poslije 20 godina za to oslobođena. Ne krije da je jako razočarana odnosom Srbije prema njezinu ocu i njezinoj obitelji te da nije bila za to da se Slobodan Milošević pokopa bilo gdje na području Srbije.
– Mislim da nitko od nas, ni živ ni mrtav, ne treba da bude u Srbiji. Ima latinska poslovica koja kaže: „Nezahvalna domovino – ne zaslužuješ ni kosti moje“. Pogriješio je što je uopće bio predsjednik te zemlje. Biti predsjednik Srbije je posao iz pakla. Meni je, u stvari, strašno žao što sam uopće rođena u Beogradu, 1965. godine, i što sam tamo provela svojih prvih 36 godina. Stalno mislim o tome kako bi bilo divno da tatini roditelji nikada nisu otišli odavde i da je tata bio na moru te godine kad je upoznao mamu, a da je mama došla na ljetovanje i da su se oni zaljubili i da je mama ostala ovdje s tatom. Isto bismo se rodili Marko i ja, i svi bismo bili danas sretni i zajedno – rekla je nedavno u jednom intervjuu Marija Milošević.
Poslije Miloševićeve smrti, Marija je zakupila cijelu stranicu jednog crnogorskog dnevnog lista za potrebe objave osmrtnice u kojoj je pisalo: „Tata, volim te – tvoja Marija”.
Njezin brat Marko od 2001. godine živi u Rusiji. On je 90-ih bio poznat kao osoba koja se bavi raznim poslovima. Bio je i vlasnik diskoteke “Madona” u Požarevcu. Priča se i da se bavio švercom cigareta što mu, s obzirom na roditelje, nije bilo teško organizirati. Protiv njega je podignuta optužnica radi prijetnji i maltretiranja trojice članova nevladine udruge Otpor koji su ukazivali na nezakonitosti i djelovanje tijekom godina obitelji Milošević gdje je bilo raznih malverzacija, nezakonitosti, krađe glasova na izborima…
Marko se u više navrata ponašao kao osoba kojoj je dopušteno sve i iznad zakona, a država je to tolerirala. Inače, Slobodan Milošević je poslije nepuna tri mjeseca nakon uhićenja koje opisuje serija, točnije 28. lipnja 2001. godine, prema optužnici za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH, isporučen u Haag. Emitiranjem serije „Porodica“ ponovno su se mogle čuti tvrdnje o nagradi od pet milijuna američkih dolara, koliko se navodno plaćalo za uhićenje Miloševića, a koje su podijelili političari u vlasti. Govorilo se i o planu pojedinih generala da srbijanska vojska helikopter s Miloševićem sruši kako bi se spriječilo njegovo prebacivanje u Haag. Nisu uspjeli pa je Milošević ipak završio u Haagu gdje je 11. ožujka 2006. godine u pritvorskoj ćeliji preminuo od posljedica srčanog udara.
– Nisam ga osobno poznavao, ali dijelim mišljenje većine ljudi u Srbiji da je desetljeće vladavine Slobodana Miloševića desetljeće užasa koje ćemo pamtiti po ratovima, sankcijama, ekonomskoj i moralnoj propasti, nazadovanju… Slobodan Milošević je najodgovorniji za sve to jer je bio na vrhu piramide, a njegova se sjenka i dalje nadvija nad Srbijom, ali i nad cijelim Balkanom. Pokazala je to i ova serija koja je probudila mnoge duhove. Želimo li dalje normalno živjeti, vrijeme je da sve te sjenke rastjeramo jer drugog izlaza nemamo. Pri tome i svi drugi trebaju rastjerati svoje sjene prošlosti – zaključio je lider Ljevice Srbije Borko Stefanović.
nije uspjela velika srbija pa ga ismijavaju po srbiji, da je uspjela drugačije bi tamo pričali