Jednog dana sanjao sam da sam otišao sa svojim prijateljima na ekskurziju u Australiju. Bio sam cili sritan. Popeli smo se na jedan veliki neboder koji je bio poviše mora, na njemu je bilo kao ovdi gore na Marjanu. Istraživali smo, no kada smo došli gore, imali smo što vidjeti. Sobe su bile bez prozora... – opisivao je u emisiji “Dica sritnih lica” koja se emitirala na Jabuci TV prije više od desetljeća danas 25-godišnji Filip Zavadlav.
Bilo je to u vrijeme – kako će sada pokazati sudski spisi – kad je njegova mati njemu i dvojici braće vikala: “Dabogda dobio rak, dabogda se ne diga iz kreveta, dabogda ti ovo zadnje bilo, ti si neuspio pobačaj!”, prijeteći im da će ih ubiti, iskopati im oči... Da će ih se riješiti. Zlostavljanje je, navelo je tužiteljstvo u optužnome prijedlogu, trajalo osam godina, do 2008. Bilo je i udaraca, grebanja, vike, zlostavljanja i zanemarivanja djece...
>>Tko je Filip Zavadlav
Etel Zavadlav isprva je negirala krivnju, no potom ju je, kajući se, priznala, što je bila olakotna okolnost za uvjetnu kaznu koja je uslijedila. Jedan od svjedoka bila je zaposlenica splitskog Centra za socijalnu skrb koja je potvrdila da su djeca bila zapuštena i zanemarivana, da je majka često odlazila od kuće ne govoreći kamo, niti je itko znao kada će se vratiti...
Sukobi i prijetnje
Jednog se prijepodneva, kada je Filipu bilo trinaest godina, dječak pokušao iskobeljati iz pidžame, ali mu to nije uspijevalo jer mu je desna ruka bila u gipsu. Ozlijedio se u igri desetak dana prije toga. Pidžama mu je pala na pod, a majku je to razbjesnilo. Odgurnula ga je, udarala, grebla, vikala da će mu iskopati oči, da će ga zaklati. Dječak se pokušavao obraniti zdravom rukom. Uspio je zgrabiti nekakav kuhinjski nožić i njime je htio prestrašiti majku, no nije upalilo. U pomoć su mu tada priskočila mlađa braća, a on se skrio u WC i nešto kasnije s najmlađim bratom, Ivanom Antonom, odjurio u policiju, tek nekoliko stotina metara udaljenu od Lučićeve ulice u kojoj je živio, prijaviti što se zbilo.
Na Prekršajnom sudu, na kojem je već imala uvjetnu kaznu u trajanju od pet dana, majka je ispričala da ju je Filip razljutio jer je lupao vratima kad se ustao, a kad je vidjela da je sa sebe htio strgati pidžamu, ljutnja je postala još jača. Napala ga je i tukla i više nije znala što radi, no prepala se njegova noža... Kazala je i da su je sva trojica sinova bila u stanju izbaciti iz takta. Pogotovo Filip koji joj je, rekla je, bio najteži od sve djece i za kojeg je mislila da bi bilo najbolje da ga se stavi u dom: – Žrtva sam djece i njihova oca – rekla je prije dvanaest godina.
Odrastanje u “Malom Bronxu”, kako zovu splitske Skalice, malu splitsku četvrt velike koncentracije ovisnika i dilera, u disfunkcionalnoj obitelji u kojoj je svatko svakoga prijavljivao, gurao i vrijeđao, koju je Centar za socijalnu skrb nadzirao devet godina, ali nije bilo – kako kaže voditeljica odjela općih i pravnih poslova Marina Pokrajac – osnova da im uzmu djecu... Bilo je to odrastanje u obitelji u koju je policija dolazila na intervencije, a sud svim članovima izricao kazne...
Djetinjstvo u kojem su prestrašena djeca bježala od vlastitih roditelja, pa je Filip nakratko utočište bio pronašao u šupi u zgradi te je ondje i spavao i učio, djetinjstvo u kojem je otac Filipa napao kad je jednom prilikom očistio stan, a drugog sina vezao lancima... Bilo je to okruženje o kojem danas bruji Split, a u kojem su stasali Filip, Stanislav i Ivan Antonio Zavadlav.
Dvojica mlađih su ovisnici o drogama, jedan se liječi u komuni, a drugi se uporno onamo ne da. A najstariji, Filip, odnedavno je trostruki ubojica koji je ostavio krvavi trag na asfaltu ubivši hicima iz kalašnjikova u po bijela dana Marina Bobana (25), Juricu Torlaka (38) i Marina Ožića Paića (25). Potonji je, po svemu sudeći, slučajna žrtva. Filip je, naime, tražio Jerka Malvasiju nedaleko od čije je kuće i snimljen kako s kalašnjikovom u ruci grabi prema njemu.
Tek pukom srećom nije bilo i nasumičnih žrtava – obrazlaže u rješenju o provođenju istrage Županijsko državno odvjetništvo u Splitu navodeći da je tijekom pucnjave oštećen Hyundai Matrix u kojem su bili vozač i dvoje putnika. Oštećeno je i nekoliko dvorišnih drvenih ulaznih vrata.
– Mater im je manipulativna osoba, na drogi i alkoholu, a Bože sačuvaj. Otac se trudija, ali... Bilo je tu stalnih svađa, jedno vrime ona nije smila u stan pa je živila tu doli, u šupi. Stane, Filipov brat, koji je ima problema s kamatarima i dilerima, skuplja je na skalama svoje narkomane. Tirali smo ih, govorili da idu ća. Užas. Virova san da će se Filip izvuć, taj momak jedini nije bija na drogi, trenira je te-kvon-do... Zadnjih je desetak dana bija skroz čudan, depresivan. Triba se ukrcat na brod, ima je dvi opcije. Nije spava, mučilo ga je i to s bratom i dugovima, ovi su valjda nanjušili da on ka pomorac jedini u familiji ima para. Nekoliko noći prije ubojstava iz stana se oko četiri ure izjutra čula buka i galama. Dileri su dolazili po svoje. Uza sve to, Filipa je izjedalo to što ga je ostavila djevojka. Bila je deset godina starija od njega, iz Srbije. Slomilo ga je. Govorija je da noćima nije spava, da ne može – govori nam čovjek iz kvarta tvrdeći kako je dobro upućen u životne prilike u obitelji Zavadlav i kako je bio blizak i s Filipom i s njegovim ocem Antom, nekoć također pomorcem, a danas skupljačem starina.
Među njegovim stvarima su i pisma za djevojku Mariju – pokazuje Filipova stanodavka Marcela Sunara dok s papirića potpisanog imenom osumnjičenog za trostruko ubojstvo čitamo: “Da, Marija, slažem se, jak u glavi možeš biti samo ako spavaš. Marija, volim te. Samo ti me možeš spasit”.
- Ne znam tko je ona, no voljela bih da se javi da joj pošaljem ta pisma – kaže Sunara.
Stvari ostale u stanu
K njoj se, prisjeća se, Filip doselio prije više od godine dana, kada je došao s broda. Policija te poruke, kao ni Filipov laptop, nije izuzela. Sunara kaže da će mu sve čuvati dok ne iziđe iz zatvora, kad god to bilo, pokazujući nam u najlonske vreće spakirane Filipove stvari, među kojima su suveniri što ih je donosio s navigavanja, poput maski. Među stvarima ima i knjiga, i to ponajviše vjerske tematike.
– Vidjela sam i uplatnice iz rujna i listopada. Glasile su na brata Stanislava, a iznosi su bili oko 100-200 kuna. Pretpostavljam da je Stane tada bio u zatvoru, pa mu je Filip slao novac. Stane ima dite, maloga od pet godina. Filip ga je baš volija, pokaziva mi je slike s njin. U zadnje je vrime Filip bija drukčiji. Nije spava 16 dana. Nisam ga tila ispitivat šta mu je – govori otvarajući Filipov prazni hladnjak komentirajući kako je njoj platio stanarinu, a očito nije imao što jesti.
Kaže da je Filipa posljednji put vidjela kada su ga doveli na očevid.
– Tada mi se ispričavao, molio me da mu oprostim, govorio je da je bilo “ili ja ili oni”. Policija je u stanu ostala dvadesetak sati, a ja sam tek posli shvatila da je Filip nakon ubojstava doša ovdi presvući se. Oko 16 sati snimila ga je kamera sa susjedove kuće kako s kesom, u drugoj robi, izlazi vanka. Kad je ulazija, bija je proša pored mene. Bila sam u susjednom stanu i nisam imala pojma što se događa – kaže Marcela Sunara.
U njezin je život i dom mladić koji će kasnije postati trostruki ubojica došao na preporuku časne sestre koju smo pronašli u obližnjem samostanu. Rekla nam je da obitelj Zavadlav poznaje godinama i da je dječacima dok su bili mali znala poneki put odnijeti neke sitnice. – Zvao me s broda i pitao mogu li mu pomoći pronaći smještaj, da ima kamo kada se vrati jer se htio maknuti od svojih. Rekla sam mu: Kako ne. I tako je dospio u Varoš, kod Marcele. Znam da je kontaktirao s obitelji. Ja sam ga pozvala da slobodno dođe k nama, svojim sestrama. Vjerovala sam da će se izvući. Jako mi ga je žao – rekla je časna.
– Osam dana prije ubojstava, Filip je došao k meni. Bio je jako neraspoložen, depresivan, govorio je da danima nije spavao... Samo je ponavljao da mu po noći dolaze misli “kad bi nešto bilo, što bi bilo”, kazavši da mi ne može reći ništa više. Filip je inače bio dobre volje, no uoči Božića i sada ne. Savjetovala sam mu što da učini, da dođe na zornice, da se moli... Nakon prve krize bio se digao, ali sad me, izgleda, nije poslušao – rekla nam je na ulaznim vratima samostana časna sestra.
Dodala je i da nije znala da su Filip i njegova majka prije pet godina dobili uvjetne kazne zbog krađe u crkvi, odnosno da je Filip krao, a ona držala stražu. Etel Zavadlav, koja iz Austrije na Facebooku aktivno komentira i raspravlja o zločinu što ga je počinio njezin sin, ovih se dana potrudila ponuditi objašnjenje pa je kazala da su morali ići krasti jer nisu imali što jesti, optužujući pri tom Filipova oca Antu da je za sve kriv, nazivajući ga psihopatom koji je, tvrdi, kontrolirao i nju i djecu i koji je Filipa odgovorio da nekoliko dana prije ubojstava potraži pomoć psihijatra jer ako to učini neće moći otići na brod.
>>Trostruko ubojstvo u Splitu: Nosio pušku po gradu i tražio iduću žrtvu
Etel je prošle godine na Županijskom sudu gdje je davala iskaz nakon što je sina Ivana Antona prijavila za prijetnju jer joj je kazao da će je zaklati, objašnjavajući obiteljske odnose uz ostalo kazala da ima i sina Filipa koji ne živi s njima nego je unajmio stan, ali nije znala reći gdje.
– S njim gotovo da i nemam kontakt jer je, nažalost, i on psihopat – rekla je.
Grupe potpore
Iz Austrije, gdje sezonski radi, u Split bi trebala doći ovaj tjedan. Na Facebooku je nakon nedavnog napada na Stanislava – koji pak tvrdi da Filip nije ubojstva počinio zbog njegovih dugova jer sa žrtvama on sam nije imao problema, već ih je imao Filip, a policijsku zaštitu izbjegava jer teško da bi mu neki diler prodao šut dok ga čuvaju policajci – Etel, zgranuta napadom, napisala da traži pancirku broj 38, no ne za sina nego za sebe.
“I dalje tvrdim i imam dokaze da je Filip zločin počinio u totalnom psihičkom rastrojstvu. Ali mene se napada i linčuje, bez potpunih informacija, zato što je javnosti uvijek slađe razapeti žensko. Zato moram ispričati istinu o AZ (Anti Zavadlavu, nap. a.) da bi se ovaj linč obustavio. Dok je taj čovik slobodan, neće bit ni mira ni sigurnosti. Tu su u pitanju zlodusi koji su stvarni i kojima neki znaju vješto manipulirati. I kreirati zločine”, jedna je od posljednjih Etelinih objava.
Ona se pita i što će biti ako se pokaže da je istina sve što je do sada govorila i “hoće li novinari odgovarati ako je koknu”. Njezinu će se istinu moći čuti, najavljuje u komentarima u četvrtak, na YouTube kanalu “Isusov ratnik”. Facebook je nakon zločina u Splitu gdje su ugašena tri mlada života postao sredstvo preko kojeg se pokušava organizirati prosvjed. Iako nazvan “Pravda za Filipa” administratori se ograđuju od uzimanja pravde u svoje ruke već naglašavaju kako im je cilj ukazati na (ne)rad institucija što je, smatraju, dovelo do zločina u Splitu.
No, grupe potpore brže se gase nego što se osnivaju i čini se da se pomalo priča o najavljenom prosvjedu razvodnjava jer se u komentarima sve češće mogu pročitati prepirke. Počelo se i s prebrojavanjem krvnih zrnaca, uporno ima onih koji pozivaju na uzimanje pravde u svoje ruke, odobravajući zločin, što nije cilj prosvjeda. No, rasulo koje se počelo događati mnogima očito odgovara, a nije isključeno ni da su grupe potpore imale “pomoć” da sve tako i završi. Na Facebooku se od Filipovih žrtava opraštaju i njihovi najmiliji, na Facebooku varoški župnik poziva na misu za ubijene u Splitu...
I dok javnost raspreda tko je kriv, prozivajući institucije, Filip Zavadlav u izolaciji bolnice za osobe lišene slobode čeka da ga danas posjeti odvjetnik Branko Šerić, angažiran da mu bude branitelj upravo posredstvom na Facebooku osnovane pa zatim ugašene prve grupe “Pravda za Filipa”. Tužiteljstvo ga trenutačno tereti da je ubojstvo isplanirao kako bi se bezobzirno osvetio osobama iz narkomanskog miljea koje su iznuđivale, prijetile i fizički napadale njega i brata.
Ostane li takva kvalifikacija, u zatvoru bi Filip Zavadlav mogao provesti sljedećih pedeset godina, gledajući u sobe bez prozora, onakve kakve je još kao dječak sanjao.
>Policija otkrila detalje stravičnog trostrukog ubojstva u Splitu
Onaj bolesni manijak Komsic za osamdesetak uboda i rezova nozem u i po trudnoj djevojci dobio 25 (malo) godina, a Zavadlav za deratizaciju lokalnih narkodileta bi trebao dobiti 50? Novinar kuri. Ne znam hoce li to proci.