Tog ljeta i jeseni 1991. Karlo iz Borova naselja u Vukovaru je umjesto
indeksa u ruke uzeo pušku. Ostao je u svome gradu s ocem
Josipom da ga brani. Majku Maricu poslao je sestri koja je studirala u
Zagrebu.
Nekoliko desetaka metara od njegove rodne kuće na Trpinjskoj cesti
pokosio ga je rafal. Kako priča Ljerka Ivušić,
još jednoga vukovarskog heroja suborci su umotali u deku na
kockice i pokopali ga na stadionu. Na pragu obiteljskog doma s
puškom u ruci njegova je oca ubio neprijateljski projektil.
Pokopali su ga u obližnjoj vrtlariji. Njihova su tijela sedam godina
poslije, kad su se u Vukovar počeli vraćati Hrvati, ekshumirana na
novom groblju. Majka Marica sina je prepoznala po deki na kockice, a
supruga Josipa po satu, koji i danas otkucava vrijeme, koje je njoj
stalo još 1991. godine.
To je jedna od brojnih tužnih sudbina i priča što su se
dogodile u Vukovaru koji su sa zemljom sravnile srpske snage, JNA i
četnici. To što su iza sebe ostavili vidio je cijeli svijet:
stotine ubijenih, masakriranih, smaknutih Vukovaraca i branitelja grada.
Metež u bolnici
Dan uoči pada Vukovara, 17. studenoga 1991., u Vukovarskoj je bolnici
bio metež. Nisu imali ni struju, ni vodu, ništa, a u bolnici
su bile stotine ranjenih kao i civila koji su, bježeći pred četnicima
koji su prodrli u grad, sklonište potražili u podrumu
bolnice.
Osoblje vukovarske bolnice s doktorima Vesnom Bosanac i
Jurjem Njavrom
Toga dana u bolnicu je donesena ranjena djevojčica S. V., kojoj je bilo
samo šest i pol mjeseci.
Krhotina granate probušila joj je trbušnu
stijenku i pokidala crijevo. Trebalo ju je spasiti, operirati, ali
uvjeta za operaciju nije bilo. Kao operacijska dvorana služio je
prostor u podrumu bolnice. Dr. Kušt sušilom za
kosu pokušavao je zagrijati zrak da dr. Juraj Njavro i
njegov kolega dr. J. Vlahović mogu operirati maleno dijete. Tijekom
operacijskog zahvata djevojčica je primila nekoliko transfuzija krvi,
koje su joj izravno davali davatelji, bolničko osoblje.
Nakon pada djevojčica je prevezena u Beograd na VMA, gdje su je
tamošnji majstori obmane prikazali kao žrtvu
ustaškog terora. Danas živi u Vukovaru, a progonstvo je
provela u Zagrebu, gdje je ponovno operirana na Klinici za dječje
bolesti.
Na godišnjicu
DVD
Ta i brojne druge priče kao i podaci mogu se naći na novom DVD-u
“Vukovar 1991.” koji je pripremio Hrvatski
memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u suradnji s
umjetničkom agencijom Missart. Moći će ga vidjeti brojni čitatelji
Večernjeg lista jer će se s našim novinama na kioscima
pojaviti 18. studenoga, na godišnjicu pada Vukovara.
–Naš je centar priredio tekst, redatelj Eduard
Galić ukomponirao ga je u odabrane snimke i izjave branitelja, a
Večernji list darovat će ga na dan okupacije Vukovara – kaže
dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Centra.
Fragmenti kronologije događaja u vukovarskoj bolnici 1991., ubijeni i
nestali djelatnici ratne bolnice Vukovar, popis 190 osoba odvedenih iz
bolnice čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice na
Ovčari, popis osoba koje je jugovojska odvela iz bolnice i
još nisu pronađene, popis 44 djece za koju je 14. studenoga
1991. zatražena hitna evakuacija iz skloništa bolnice, popis
vukovarskih rodilja tijekom napada na Vukovar te još brojni
drugi dokumenti nalaze se na tom vrijednom DVD-u.
– Zaključak cijele priče sažet je u rečenici “Isuse
Bože, kakvi ljudi ovdje ginu!” vukovarske novinarke Alemke
Mirković. Ta rečenica daje opis vrlina ljudi koji su branili Vukovar.
Uz film i internetska stranica s pričom
Na žalost, u tekstu koji je pročitan u filmu nehotice je ispuštena rečenica u kojoj se spominju Stipe Pola, zapovjednik policije u Vukovaru, i Marin Vidić Bili, koji je kao najviši civilni dužnosnik u gradu sa svojim sugrađanima dijelio ratnu svakodnevnicu sve do kraja opsade Vukovara, a i potom u zarobljeništvu u logoru u Srijemskoj Mitrovici. To je ujedno moja javna isprika i ispravak. No, oni su, kao i mnoge druge osobe i događaji koji, zbog ograničenosti trajanja, nisu spomenuti u DVD-u navedeni u priči I bolnica je bila meta (srpska okupacija Vukovara 1991.), koja je objavljena na web stranici Centra www.centar-domovinskograta.hr. To je svojevrstan dodatak ovome DVD-u u kojem smo preko priče o radu vukovarske bolnice tijekom opsade ispričali priču o bitki za Vukovar – kaže dr. sc. Ante Nazor.
DVD s filmom o Vukovaru uz Večernji list darujemo u nedjelju
Na žalost, u tekstu koji je pročitan u filmu nehotice je
ispuštena rečenica u kojoj se spominju Stipe Pola,
zapovjednik policije u Vukovaru, i Marin Vidić Bili, koji je kao
najviši civilni dužnosnik u gradu sa svojim sugrađanima
dijelio ratnu svakodnevnicu sve do kraja opsade Vukovara, a i potom u
zarobljeništvu u logoru u Srijemskoj Mitrovici. To je ujedno
moja javna isprika i ispravak. No, oni su, kao i mnoge druge osobe i
događaji koji, zbog ograničenosti trajanja, nisu spomenuti u DVD-u
navedeni u priči I bolnica je bila meta (srpska okupacija Vukovara
1991.), koja je objavljena na web stranici
Centra. To je svojevrstan dodatak ovome DVD-u u kojem smo
preko priče o radu vukovarske bolnice tijekom opsade ispričali priču o
bitki za Vukovar – kaže dr. sc. Ante Nazor.