Banka zarađuje uvjek, kao i država. To je vjekovna činjenica. Ako trebate veću platu, tražite posao vani, ovako se gušite kamatama cijeli život.

tko je trošio, tko se zaduživao, nek vraća svoje dugove. predugo smo na svoje dugove gledali kao na tuđe. poslodavci nisu isplaćivali plaće, firme propadale, oni osnivali nove, i opet tonuli u dugove. građani uzimali kredite za stanove, automobile, stvari koje se realno nisu mogli priuštiti, pa kad je zagustilo svi su drugi bili krivi, umjesto da su se odmah rješavali i stanova i automobila, smanjivali zaduženje, oni su čekali da će im to netko treći riješiti, oprostiti. starao pravilo koje bankari ne žele nikom reći, je da ako sada ne uštediš iznos kolka bi ti bila rata kredita, nemoj uzimati kredit. ni teoretski ti nećeš promijeniti svoj život, trošenje, da bi mogao plivati.

Mi bi samo lijepa, izabrana poglavlja kapitalizma. Ne i ovo naličje... Uglavnom, tko god da je dužan nekome, ima vrlo opširne i uvjerljive isprike, traži razumijevanje okoline za neuspjeh svojih poduhvata itd. itd. Mediji su puni naricaljki. U surovoj zbilji, sadašnja ovršna verzija zakona je bila sine qua non za članstvo u EU, a to je bila (i ostala) prvenstveno udruga krupnog kapitala. Koji ne tolerira dug! Najveći prosperitet u kapitalističkom sustavu su ubilježile države znane da su uvijek na strani vjerovnika, da "gaze" dužnika dok ne vrati. Jer tu sve počinje i završava - na novcu. Mi bi pak "izvrdavali" po usvojenim obrascima ponašanja iz prošlog sustava, npr. lik uđe u kafić i daje pompoznu izjavu da "one plave" uplatnice, kad stignu jednostavno ih hitim u koš. I sve u tom stilu... Više ne prolazi! Ogroman novčani kapital je ušao u našu državu iz smjera bankarskih skupina Italije, Austrije itd. - lako je dobiti kredit, ali se kasnije krvavo otplaćuje.