Pobuna je jezik svih onih koje se ne čuje – slavna je izjava Martina Luthera Kinga Jr., lidera borbe za ljudska prava Afroamerikanaca, koja možda najbolje opisuje zašto su prosvjednici u proteklih desetak dana zauzeli ulice gradova Sjedinjenih Američkih Država. I ujedinili se u borbi protiv rasizma, najslabije točke američke demokracije i najužasnijeg dijela američke povijesti od 1525. do 1863. kada je 12,5 milijuna ljudi oteto iz Afrike i poslano brodovima u Ameriku, u sramotnu trgovinu robova. Zato je tragična smrt 46-godišnjeg crnca Georgea Floyda, oca troje djece, bivšeg košarkaša, vozača kamiona i pripadnika osiguranja jednog restorana u Minneapolisu, kojeg je nemilosrdno ugušio policajac Derek Chauvin 25. svibnja, bila iskra koja je zapalila plamen protesta diljem Amerike.
Najprije je buknulo u Minneapolisu: zapaljena je policijska postaja i nekoliko trgovina i kuća, a prosvjednici su se fizički obračunali s policijom koja ih je pokušala rastjerati plinom i gumenim mecima. Floydove riječi “ne mogu disati”, koje je izgovarao ležeći na podu s lisicama na rukama i s policajčevom nogom na vratu, postale su slogan prosvjednika koji su izašli na ulice u više od 400 američkih gradova u svih 50 saveznih država. Iste je riječi šest godina prije ponavljao i mladić Eric Garner boreći se za dah dok ga je gušio policajac na Staten Islandu. Brutalni obračuni policije s pripadnicima afroameričke zajednice godinama su rak-rana američke demokracije; neki su osuđeni, neki su zataškani, no sada su se poput bumeranga vratili i na noge digli ne samo cijelu Ameriku nego i svijet.
>> VIDEO Prosvjedi zbog preminulog Georgea Floyda izmakli su kontroli
– Kao da smo bili neprimjetni, sjedili smo na zadnjim sjedalima u školskim autobusima i radili sve što bi nam bijelci rekli. Roditelji su nam savjetovali da ostanemo čvrsti i držimo se po strani – ispričala je za medije Angela Harrelson, sestra majke ubijenog Georgea Floyda, o tome kako je njezina obitelj generacijama žrtva rasne nepravde.
Njezin pradjed Hillary Thomas Stewart bio je rob: s osam je godina postao slobodan, a s 21 godinom je teškim radom zaradio 500 akri zemlje u Sjevernoj Karolini, dovoljno da pristojno živi na svom gruntu sa suprugom i 22-ero djece. Drugi farmeri, mahom bijelci, bacilli su oko na njihovu zemlju i krivotvorenim papirima im je oteli. Njezina baka Sophell Suggs čistila je kuće bjelačkim obiteljima, u kojima im gazdarice nisu dale da nose rukavice dok čiste i gdje je imanju na česmama pisalo “Samo za bijelce”. Mama Laura Stewart Jones radila je u poljima duhana, a ponekad joj nisu plaćali ni nadnice. Unatoč tome što je njezina majka rodila 14-ero djece, sama se naučila pisati, čitati i svirati klavir, a sva su njezina djeca završila srednju školu.
– I sama sam imala velike planove, ali ih nisam mogla ostvariti zbog boje kože – kaže Angela Harrelson.
Nakon srednje škole htjela je postati odvjetnica, ali ju je profesor pozvao u ured i rekao da ne može pohađati satove prava kod njega jer je crnkinja. Stoga je studirala psihologiju, postala medicinska sestra i časnica u Air Forceu, a u Minneapolis se doselila zbog posla. Protesti koji su zahvatili američku naciju, kojima je povod stradanje njezina nećaka od ruke policije, smatra, dogodili su se zbog segregacije koja postoji u praksi, predrasuda prema crnim ljudima i diskriminacije koju vlada provodi prema generacijama Afroamerikanaca. I svog je nećaka Floyda, kada se prije tri godine doselio iz Houstona u Minneapolis u potrazi za boljim životom, upozorila da bude oprezan s bijelcima, pogotovo s policijom. I to mu je savjetovala, kako kaže, iz vlastitog iskustva: prestala je ulaziti u lift svoje zgrade ako su u njemu bijelci jer obično bi žene stisnule torbice uza tijelo iz straha da ne budu opljačkane ili, ako bi je zaustavila policija zbog rutinske kontrole, detaljno bi je ispitivali o svakom potezu.
>> VIDEO Objavljene snimke policijske brutalnosti: Ubili su ga, George Floyd nije se opirao uhićenju!
Razočaranje Obamom
– To što se dogodio Georgeu promijenilo je ljudska srca. Treba govoriti o povijesti, ne samo o policijskoj brutalnosti, treba educirati ljude, jer nema napretka bez učenja. Neki mi kažu da igramo na rasnu kartu, na nešto što se događalo prije 400 godina. Ali nije istina, treba mijenjati sistem, na njemu počiva rasizam – zaključila je Floydova ujna.
I tu je u pravu iako u ustavu piše da je svaki američki državljanin jednak pred zakonom. No, stvarnost je drugačija i često ne postoje nijanse, nego striktna podjela na crne i bijele, gdje se crnci nerijetko smatraju građanima drugog reda. Zbog boje kože velika je vjerojatnost da će ih se gledati kao potencijalnu opasnost, kao kriminalce koji će vas opljačkati, a i policija ih češće zaustavlja. Rasizam je prisutan u svim porama američkog društva, stoga i ne čudi što su godinama čekali da ih netko čuje. I spasi. I onda se pojavio „crni mesija“, predsjednik Barack Obama, širokog osmijeha i, kako se poslije pokazalo, šupljih obećanja. Ono za što se žestoko tijekom izborne kampanje zalagao – za afroameričku zajednicu i provođenje ideja Martina Luthera Kinga – pretvorilo se u veliko razočaranje.
Prizori iz Amerike danas izgledaju kao iz završne scene filma „Jocker“: podivljala rulja razbija izloge, baca cigle, pljačka i pali dućane i restorane, divljaci bacaju na policiju Molotovljeve koktele, policija uzvraća gumenim mecima i plinom… Sveopći kaos. Za koji je predsjednik Trump prijetio da će ga riješiti tako što će poslati Nacionalnu gardu da suzbije prosvjednike, nerede i pljačku, što bi moglo samo pogoršati situaciju i dovesti do građanskog rata. No, što očekivati od predsjednika bez političkog iskustva i po prirodi nesnošljiva prema svim oponentima i svakoj vrsti različitosti!? Kojega se usto pamti i po rasističkim ispadima: propitivao je Obamino državljanstvo i podrijetlo, nazvao je Meksikance silovateljima i kriminalcima, predložio je da se svim muslimanima zabrani ulazak u SAD, a inzistira na „zakonu i redu“ pod izlikom da useljenici mijenjaju sliku Amerike te otvoreno podržava i bjelačku dominaciju. Čak je i Antifu, antifašističku političku grupu, čiji se članovi udružuju s drugim pokretima poput Occupy Democracy ili Black Lives Matter radi borbe protiv homofobije, rasizma, ksenofobije i autoritativnosti, prozvao terorističkom organizacijom.
>> VIDEO Kaos u SAD-u: Prosvjedi na ulicama zbog ubojstva Floyda
Trumpov politički rival i predstavnik demokrata u izbornoj utrci za predsjednika 2020. Joe Biden u svom se prvom javnom govoru nakon mjeseci šutnje vrlo oprezno osvrnuo na nemire i diplomatski težište stavio na prava prosvjednika i potrebu da se provedu reforme u policiji izbjegavajući govoriti o rasnom problemu od kojeg pati nacija. Unatoč mlakom nastupu, popularnost mu je narasla u protekla dva tjedna, pa trenutačno po anketama vodi ispred Trumpa. Možda i zato što je obećao da će na mjesto potpredsjednice staviti ženu, pa se nagađa da bi na toj poziciji – naravno ako Biden pobijedi na predsjedničkim izborima – mogla zasjesti Kamala Harris, 55-godišnja tamnoputa senatorica iz Kalifornije.
No, Amerika trenutačno ima ozbiljnijih problema od političke arene u kojoj se hrvaju republikanci i demokrati, a to su početak recesije uzrokovane pandemijom, više od 100.000 umrlih od virusa, brojka od 42 milijuna nezaposlenih i nemiri koji su posljedica očaja i nezadovoljstva građana. Čak je 74 posto Amerikanaca mišljenja da je za smrt Georgea Floyda osnovni problem rasna nepravda. Nakon deset tjedana izolacije uzrokovane COVID-19, nadala sam se da će se New York 8. lipnja početi otvarati i da će se život vratiti na ulice. I vratio se, ali na žalost s prosvjednicima.
>> VIDEO Prosvjedi diljem SAD-a: Građani se sukobili s policijom
– Zar je moguće da u 21.stoljeću nečija vrijednost leži u boji kože? Crnci su naša braća. Crnci nisu građani drugog reda – s puno žara govori mi mala Kineskinja u Williamsburgu, sudionica mirovnog protesta kroz Brooklyn. Yang Lee je studentica prava na NYU, druga je generacija kineskih doseljenika i prva koja se školuje na tako prestižnom sveučilištu, a želi se specijalizirati za ljudska prava. Od malih je nogu aktivistica, bori se za prava životinja, za prava žena, za rasnu jednakost, protiv kineskog autoritarizma, protiv fašizma, za klimatske promjene…
Kaže da je rasističke ispade osjetila na vlastitoj koži, najviše kad je počela pandemija u New Yorku: znali su joj dovikivati da se vrati u Wuhan sa svojim kućnim ljubimcima šišmišima. U povorci prosvjednika u Brooklynu pretežno su mladi, do četrdesetak godina, zanimljivo je da su većina bijelci, dosta je roditelja koja nose djecu na ramenima ili vode pse na uzici, a nezaobilazni su i hipsteri na biciklima i skateboardovima. Mirno hodaju s maskama i uglas izvikuju „Ruke u zrak“ ili „Crni životi su bitni“. Uočavam i crnu djevojku s najljepšim plakatom: „Širite ljubav, a ne mržnju“ i velikim nacrtanim srcem. Na kraju mirne povorke idu četiri policajca, a prate ih dva policijska automobile i jedan kombi. Nema ni traga nasilju ni sukobima, ovo su oni pristojni prosvjednici koji žele promijeniti sliku Amerike nabolje, da svima životi budu ljepši, sigurniji, mirniji i kvalitetniji. Oni koračaju iz ideologije, a ne da bi pljačkali. Ovi drugi, ratni profiteri, „noćni štakori“, kako ih zovem, koji izazivaju nerede, razbijaju i pljačkaju, nastupaju kada padne mrak. Od ponedjeljka je uveden policijski sat od osam na večer do pet ujutro, a tko ga prekrši može završiti do tri mjeseca u zatvoru ili platiti kaznu od 500 dolara. Građane uzrujavaju i helikopteri koji svako malo krstare nad Manhattanom,tako da je New York zbilja opravdao naziv „grada koji nikad ne spava“.
Pendrecima na mirne ljude
Udvostručene su policijske snage, a do sada je uhićeno više od 2000 ljudi. Među njima često nastradaju i nevini, mirni prosvjednici. Policija je u Brooklynu grabila jednog po jednog, smirivala ih pendrekom i ubacivala ih u kombije. U Bronxu su fotografi, novinari, medicinsko osoblje i javni pravobranitelji, dakle sve zanimanja za koje ne vrijedi policijski sat, uhićeni zajedno s prosvjednicima.
– Marširali smo na ulicama, bez nasilja i sukoba, nekoliko sati u mirnoj povorci, a onda je došla grupa policajaca i agresivno nas presrela i počela naguravati. Jedan me prignječio uz bicikl i potom mi stavio lisice. U kombiju sam bio s još desetak prosvjednika, a nisam se brinuo samo što će biti sa mnom nego i zbog virusa jer smo sjedili natiskani kao u konzervi – ispričao je student David o svom iskustvu iz Bronxa.
Među uhićenima našao se i jedan dostavljač hrane iz restorana (za kojeg ne vrijedi policijski sat), na što je poludio gradonačelnik Bill de Blasio i prozvao policiju zbog tog incidenta. Isti taj gradonačelnik kojem je, da ironija bude veća, kći uhićena u prosvjedima, prije nekoliko je dana opravdavao to što se policijski automobil zaletio u prosvjednike. Zbog njegove slabosti da uspostavi mir i red u gradu prosvjedovalo se i ispred njegove rezidencije Gracia Manson na Upper East Sideu, četvrti Manhattana u kojoj žive bogati Njujorčani, a gradski oci traže de Blasijevu ostavku. Policijski je sat u New Yorku na snazi do nedjelje, s mogućnošću da se produlji, a posljednji je put bio proglašen 1943. godine. Tada ga je uveo gradonačelnik Fiorello LaGuardia zbog rastućih nemira u Harlemu, koje je uzrokovala smrt crnog vojnika, kojeg je ubio bijeli policajac. Pa recite da povijest nije učiteljica života…
Njegovom pradjedu oteli zemlju? Pa, ne treba ici cak do Amerike za takve primjere brutalnosti. I u Hrvatskoj i susjednim drzavama su bijelcima otimali i zemlju, i kuce, i stanove, i obrte... pa se o tome jos uvijek ne smije previse pricati. Komunizam i velikosrbi su pobili mnogo vise Hrvata i Hrvatica nego sto su americki robovlasnici pobili crnaca. Ni osmanlije nisu bili mnogo bolji od komunista... U sred Zagreba svaki dan gazite po desetinama masovnih grobnica u kojima trunu kosti vasih sugradjana, i za to vas nije briga! A zgrazate se nad sudbinom ljudi s kojima nista zajednickog nemate i koji zive tisucama kilometara daleko od vas! Sramite se, licemjeri!