– Dajem ti sve što imam i ti upravljaj time kako god hoćeš.
– Ma pusti sada to, Ante, bitno je da se ti oporaviš.
No Ante se nije oporavio. Ubrzo je preminuo u rodnom Prisoju pokraj Tomislavgrada gdje je proveo cijeli svoj život.
Zbunjen u razgovoru
Kada je lani 13. svibnja posljednji put sklopio oči, Ante Ljubičić imao je 82 godine. Iza sebe nije ostavio ni sinove ni kćeri, jedino obiteljsku kuću u kojoj je živio sa suprugom. Iako je dulje vrijeme bolovao, oporuku nikad nije napisao, što bi značilo da imanje vrijedno oko pola milijuna eura ostavlja najbližim rođacima u Bosni i Hercegovini – Ćavarušićima i Prkama – što im je, tvrde oni, i sam rekao. I sve bi se to lijepo i brzo na Općinskom sudu u Tomislavgradu uredilo da se tri dana nakon njegove smrti u priči nije pojavio kninski župnik Petar Klarić. Tvrdi da nasljedstvo pripada njemu, a ne obitelji! Kod javnog bilježnika u Kninu ovjerio je starčevu navodnu usmenu oporuku i poslao je na Općinski sud u Tomislavgrad gdje je zatražio starčevu imovinu! Svećenik tvrdi da je godinama prijateljevao s Antom Ljubičićem kojeg je upoznao još kao izbjeglicu 90-ih godina u Dalmaciji.
– Poštovao me kao sina – reći će Klarić.
Kad je Ljubičić, nastavlja, u poznim godinama obolio, odvezao ga je u kninsku bolnicu, a nakon izlaska s liječenja starac mu je pred dva svjedoka u biblijskom stilu izgovorio riječi s početka priče: "Dajem ti sve što imam i ti upravljaj time kako hoćeš!" A svjedoci koji su potpisom potvrdili da je bilo upravo tako kao što svećenik kaže jesu kriminalac Luka Ć. zvani Lujo iz Tomislavgrada, osuđen, kako doznajemo iz pouzdanih izvora, zbog pedofilije, i umirovljenik Marinko Josipović iz Knina.
Na pitanje zašto Ante Ljubičić, ako mu je već želio ostaviti nasljedstvo, nije napisao oporuku, kninski župnik nema odgovora. Prilično zbunjen u telefonskom razgovoru neprestano ponavlja jednu te istu rečenicu: "Bitno je ono što je pokojnik želio".
– Razmišljao sam o svemu tome i shvatio da moram zatražiti nasljedstvo jer je Ante želio da ga dobijem. To je ključno u cijeloj priči. Nije meni do novca ni do imovine, nisam tražio da bude ovako, samo vjerujem da treba poštovati njegovu volju – nesigurno će Petar Klarić koji se sada za imovinu bori s obitelji preminulog.
"Ante bi ostavio oporuku"
A oni su u šoku i nevjerici. Smiješna im je svećenikova priča o nekakvoj usmenoj oporuci koje su svjedoci u najmanju ruku sumnjivi. Petru Klariću ne vjeruju ni riječi. Kada je obolio, o njemu se, tvrde, brinuo rođak iz sela, od svećenika Klarića nije bilo ni traga ni glasa sve dok ga jednog dana nije odveo u bolnicu, a starac se vratio u rodni Prisoj na svoj zahtjev. Kasnije se Klarić pojavio na sprovodu.
– Da mu je Ante htio sve ostaviti, napisao bi oporuku – tvrdi obitelj preminulog. Još bi, reći će članovi obitelji, nekako razumjeli da je Ante kao vjernik sve htio ostaviti Crkvi, ali ne osobno Petru Klariću.
stogod..malo se pop za...o..a gdje mu je svjedok za to?