Sve se odvijalo jako brzo i praktički nas je velika toplina spržila. To od kornatske trave nije moglo biti. U trenutku kada je došao nalet vrućine skinuo sam vizir i vidio u daljini vatricu i puno dima. Vidio sam bijeli, crni i žuti dim. Eksploziju nisam čuo, ali vjerujem da za kornatsku tragediju nije kriv eruptivni požar, jer za to nije bilo ni uvjeta. Kriva je bomba koju je odbacio NATO nakon povratka iz Srbije. Naše ozljede iste su kao ozljede žrtava bombe CBU-87 u Afganistanu.
Lažu nam cijelo vrijeme
S time nas je upoznao umirovljeni časnik HV-a Nediljko Pušić i vjerujem u to. Uvjeren sam da i u MORH-u to znaju, ali to se krilo zbog interesa Hrvatske, odnosno zbog ulaska u NATO. Neka barem sada to priznaju i neka kažu da im je žao, a ne da nam lažu cijelo ovo vrijeme.
Rečenice su to jedinog preživjelog vatrogasca kornatske tragedije koji četiri godine čeka istinu o stradavanju vatrogasaca na Kornatu. Tog 30. kolovoza 2007. na mjestu su poginuli Marko Stančić (16), Hrvoje Strikoman (18), Gabrijel Skočić (19), Ivan Marinović (32), Dino Klarić (33) i Ivica Crvelin (52). Teško ozlijeđeni, pomoć su satima čekali Karlo Ševerdija (17), Josip Lučić (19), Ante Juričev Mikulin (22), Tomislav Crvelin (23), Ante Crvelin (24), Marinko Knežević (52) i Frane Lučić (23). Šestero vatrogasaca preminulo je zbog ozljeda, a preživio je samo Frane Lučić, koji je četiri godine nakon tragedije jednako ogorčen zbog toga jer im pomoć nije stigla prije.
– Smatram da se sve dogodilo i pola sata prije nego što se navodi. Sjećam se da smo nakon stradavanja pili vodu i kako smo popili vrlo brzo sve što smo imali. Sjećam se panike koja nas je uhvatila i kako smo zapomagali tražeći pomoć koja nije dolazila niotkuda i praktički su nas ostavili da umremo. Šest je sati prošlo dok su me prebacili u bolnicu. Zašto? – pita se Frane Lučić gotovo svaki dan.
– Obilazim doktore zbog ozljeda, pa ih pitam o svemu, a oni mi kažu da bi vatrogasci imali 30 posto više šanse preživjeti da su pomoć dobili u razumnom roku, a ne za pet i šest sati. Znam da su u splitskoj bolnici bili spremni da nas prime već od 18 sati i mora se znati tko je naredio da se unatoč tome ide u Zadar, iako ondje nema odjela za liječenje od opeklina. Zašto nas nisu sve helikopterom odmah prebacili u Split?
Ja ne znam bi li moji kolege bili živi, ali bi imali veće šanse da prežive.
Ovako ne mogu, a da ne kažem da su nas pustili da umremo na stijenama Kornata – kazao nam je Frane Lučić, koji se nadao da će se istina o kornatskoj tragediji početi rasvjetljavati na suđenju bivšem šibenskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici.
Gdje je izvještaj vojske
No, na suđenju u Zadru, kaže, uglavnom muljaju i boli ga što lažima skidaju odgovornost za sebe. Tvrdi da svi peru ruke i da se više i ne zna tko koga štiti. Pojedine svjedoke nazvao je lakrdijašima.
– Očekivao sam da će se doznati istina zbog čega smo nastradali i zbog čega nam se nije pomoglo. Kornatska tragedija nije takva da se može uprijeti prstom i reći ovaj je kriv. Tu su svi krivci, od vrha do dna, i cijeli se sustav raspao. Slavica je kriv zato što je poslao maloljetnike, oca i sina koji su stradali, ali i sve druge, osim trojice koji su bili obučeni za desant. Očekivao sam da i glavni vatrogasni zapovjednik koji upravlja zračnim snagama Mladen Jurin prizna, prema zakonu, da i on snosi dio odgovornosti, kao i njegov zamjenik Vuko koji je kontaktirao sa Slavicom. No, oni ne žele ni čuti za odgovornost, a u zakonu piše da su i oni odgovorni – kaže Frane i nastavlja:
– Puno se tu krije i zanima me što je vojska radila na Kornatu, a bilo ih je navodno i 500-tinjak. Uostalom, gdje je izvještaj vojske. Neki su svjedočili o stijeni koja je bila cijela crna i prepolovljena, a unutra bijela, te da su je sljedećih dana vojnici uklonili. U MORH-u znaju istinu, ali je ne žele reći. No, ja znam da će istina kad-tad pobijediti laž! Frane Lučić potom se ponovno vratio na suđenje Draženu Slavici.
– Čuo sam za svjedočenje dežurnog u vatrogasnom centru koji ni policiji nije htio reći za tragediju, iako je znao za nju. Rekao je da mu je Slavica rekao da šuti o tragediji, no ja sumnjam da je Slavica to napravio samoinicijativno i želio bih da Slavica kaže tko je njemu naredio da šuti da se dogodila tragedija. Neka kaže je li mu to rekao Jurin ili Vuko ili vojska – rekao je Frane Lučić, ogorčen i na svjedočenja GSS-a.
– To što su rekli da sam ja kazao da nam se tragedija dogodila kad smo išli marendati pokazuje da je i GSS u službi zataškavanja, jer oni stvaraju sliku kao da smo se sami zapalili. Naime, tvrditi da smo marendali dok je gorjelo, znači upravo to. Hoće li sljedeće biti da smo se opili i da smo stradali zbog pijanstva – ogorčeno se pita F. Lučić. Kaže da ga sve na suđenju jako pogađa i da će sve reći na ročištu 5. listopada, kada bude svjedočio na zadarskom sudu.
Po mom skromnom mišljenju , ne ulazeći u detalje, tamo se dogodilo nešto strašno od čega sad svi pokušavaju oprati ruke. To je frane jakoo dobro rekao. A ti ljudi su tamo trpjeli strahote ... to je onaj gorki dio koji mene osobno muči jer svaki put pomislim na to što je trebalo da te ljude tako satre! I nemam ni jednu lijepu sliku! Iskreno me srce boli za tim ljudima ... jako su patili! I sad kad pročitam neke komentare ovdje ... razumijem da onaj tko je siguran u svojoj stolici za kompjutorom ako i ja a nema zrna empatije ... može napisati svašta ... ali ga ne opravdava! Nek uzme samo šibicu pa je proba prinjeti ruci a onda uveća to nekoliko stotina puta pa će shvatiti kako su patili frane i ti junaci tamo!