Pet je godina prošlo od najveće tragedije u hrvatskom vatrogastvu. Na otoku Kornatu na mjestu su 30. kolovoza 2007. poginuli Marko Stančić (16), Hrvoje Strikoman (18), Gabrijel Skočić (19), Ivan Marinović (32), Dino Klarić (33) i Ivica Crvelin (52). Od ozljeda su preminuli Karlo Ševerdija (17), Josip Lučić (19), Ante Juričev Mikulin (22), Tomislav Crvelin (23), Ante Crvelin (24) i Marinko Knežević(52).
Teorija o bombi NATO-a
Frane Lučić, tada 23-godišnjak, jedini je preživio tragediju. Pet godina poslije, unatoč teškim ozljedama zbog kojih i danas trpi, s istim se žarom zauzima da se otkrije prava istina o razlozima svoga i stradavanja kolega iz Šibenika, Vodica i Tisnog.
– Teško mi je ovih dana kada se prisjećam svega. Ni rođendan, koji mi je samo dan nakon godišnjice tragedije, nisam slavio već pet godina. Tu su i fizičke i psihičke rane. No, kao i roditelji svih poginulih kolega, i ja inzistiram da se konačno kaže zašto smo stradali. Tko je kriv? Tko je izazvao požar? I tko je sve odgovoran? – nizom protupitanja započeo je razgovor Frane.
Već godine dvije godine sudi se Draženu Slavici, bivšem šibenskom vatrogasnom zapovjedniku, a od Franina svjedočenja na zadarskom sudu prošlo je deset mjeseci. A još ni danas on i roditelji ne znaju pravu istinu.
– Ja sam već na sudu govorio da mislim da smo stradali od eksplozije NATO-ove bombe. Stoga i tražim da se na sudu ispita Nediljko Pušić, pukovnik u mirovini koji za to ima argumente. No, tražim i da se ispitaju sve teorije, pa i one o eruptivnom požaru i o navodnom curenju kerozina. To konačno treba riješiti da se utvrdi što je istina, a što alibi pojedincima koji od svega peru ruke i skidaju odgovornost sa sebe – ogorčen je Lučić. Dodaje kako to što ni pet godina nakon tragedije nije otkriveno što se dogodilo, kao ni to zbog čega su on i prijatelji opečeni pet sati čekali liječničku pomoć, upozorava da se sve želi prepustiti zaboravu.
Zašto su poginuli, zašto?
– Ne smije im se to dopustiti. Razočaran sam i što su najviši dužnosnici, poput predsjednika Ive Josipovića, obećavali pomoć, no ništa nije bilo. Ja sam mu dao svu dokumentaciju N. Pušića koja govori u prilog tome da je bilo eksplozije bombe, a predsjednik ju je samo predao DORH-u i do danas nema odgovora od njega, makar je obećao – rekao je Frane i dodao da to i nije jedino neispunjeno obećanje s vrha. Njemu su, naime, obećavali i rješenje odštetnog zahtjeva zbog stravičnih rana i invaliditeta.
– Nakon našeg zahtjeva, DORH je izašao s umanjenim prijedlogom da mi se isplati sedam milijuna kuna. To je bilo još prije tri godine, a prije dvije godine tadašnja premijerka Jadranka Kosor rekla je da će to biti riješeno i da će u tome požuriti državnog odvjetnika. No, još ništa, sve stoji na sudu, a zadnje ročište bilo je prije više od godinu dana. No, najgore su mi psihičke rane jer ni danas ne znam zašto su poginuli moji kolege, a ja sam 95-postotni invalid – zaključio je Frane Lučić.
Jako je čudno mnogo toga u ovoj stravičnoj nesreći, pogotovo da samo lokalni zapovjednik vatrogasne postojbe sjedi na optuženičkoj klupi, očito se skriva nešto puno odgovornije i važnije, a žrtvovati lokalnog zapovjednika Slavicu bilo bi im dobro došlo.