Kada je prije deset godina napustio siguran posao ravnatelja u javnoj instituciji te se odlučio baviti kajakarenjem, mnogi su sažalijevali Denisa Lončara i pitali se što mu treba takva avantura. I on sam veli da početak nije bio lak. Trebalo mu je nekoliko godina da se čuje za njegove kajake i pitomu dolinu, no Lončarevo kajakarenje danas je jedna od atraktivnijih ponuda toga dijela Like koja privlači turiste u suncem obasjanu Gacku dolinu. Za rijeku Gacku kažu da je jedna od najčišćih rijeka na svijetu, temperatura joj ni usred ljeta ne prelazi 12 stupnjeva, ali ni usred zime, koliko god bila jaka, ne pada ispod devet stupnjeva. Zato je i idealna za uzgoj pastrva, koje se u gackom biseru punom kisika razmnožavaju bolje nego igdje druge. Nekad se Otočac ponosio s bezbroj tvornica, a kako su one tijekom teške tranzicije otpadale jedna po jedna, danas gradić s oko četiri tisuće stanovnika (s okolicom oko osam) traži svoj dio turističkog kolača pod Suncem te ga pronalazi u kombinaciji s poljoprivredom i njegovanjem autohtonih proizvoda.
Korejci drže rekord
– Sve više nas prepoznaju kao sredinu za team building jer smo blizu Zagreba. Nakon kajaka ili druge fizičke aktivnosti slijedi opuštanje uz odojak, janjetinu ili sve popularniju pizzu – kaže Lončar. Daleko se pronio glas o lokalnoj pizzeriji Ruspante koja priprema pizze i u mesnoj varijanti s janjetinom, dimljenom piletinom, čvarcima ili pastrvama, a otvorio ju je mladi bračni par povratnika iz Irske.
Prošle je godine Otočac ostvario 60 tisuća noćenja, odnosno dostigao pretpandemijski rekord iz 2019. godine. U četiri hotela najčešće svraćaju turisti iz Koreje, čije su agencije prepoznale Otočac kao idealno mjesto u kojemu mogu provesti dan ili dva, na putu do mora ili Plitvica.
Kajakarenje mirnom rijekom uz brojne biciklističke i planinarske staze, quad i buggy privlači sve više ljudi.
– U početku mi je bilo teško. Osim ribolovaca na pastrvu, Gacku kao destinaciju nitko nije poznavao. Kajake su 2017. godine prvi prigrlili Nizozemci, Belgijci i Francuzi, dok je domaće stanovništvo otkrilo ljepotu veslanja po mirnoj rijeci u koroni. Imamo posla od travnja pa sve do studenoga, ako je topliji. Gacka nije adrenalinska rijeka, već služi za opuštanje i uživanje u prirodi – kaže diplomirani ekonomist Lončar, koji je potaknuo i druge u Gackoj dolini da se okrenu popularnim aktivnostima na otvorenome.
VEZANI ČLANCI:
Viktorija Rogić, direktorica Turističke zajednice grada Otočca, kaže da grad želi iskoristiti svoje dvije komparativne prednosti: blizinu mora, od kojega su udaljeni samo 45 minuta, te Zagreba, do kojega treba voziti sat i pol. Rijetki, ali važni turisti dolaze i avionima, a lokalni aeroklub (čiji je zaštitni znak legendarni Douglas DC -3) hvali se najvećom travnatom pistom dugom 1600 metara.
– Imamo oko 160 registriranih privatnih iznajmljivača koji nemaju problema s pronalaženjem gostiju. Ljeta su u Gackoj dolini topla, no noću temperatura padne na 15 ili 17 stupnjeva tako da mnogi tijekom dana borave na moru, ali navečer se dolaze dobro naspavati u Otočcu – kaže Viktorija Rogić.
Ugostitelj Majsić, jedan od većih privatnih iznajmljivača, u svom hostelu i autohtonim drvenim kućicama koje je izgradio sam sa sinovima, kaže da u jednom danu može primiti do 60 gostiju. Dolaze mu, kaže, i ljeti i zimi kako bi uživali u čaroliji ličkoga kraja i kuhinje s već zaboravljenim žgancima od kukuruza samljevenog u vodenom mlinu, ličkoj basi, polama... Na Gacki i njenim pritocima radilo je nekad šezdesetak mlinica. Danas ih samo nekoliko melje žito na vrilima u Sincu te tako čuvaju sjećanje na jedan od starih, gotovo izumrlih obrta.
Gacka dolina ima i mednu stazu s 14 registriranih pčelara, proizvođača meda. Marinko Bronzović i njegova supruga Nataša, oboje veterinari po struci, na svom su posjedu otvorili i inhalacijski centar, u koji najčešće dolaze djeca s problemima u disanju i čestim prehladama. Bronzovići aktivno pčelare sa 160 pčelinjih zajednica te ih prevoze na različite paše kako bi dobili više vrsta meda i veće prinose. U sklopu poljoprivrednoga gospodarstva je objekt koji služi za vrcanje, punjenje i skladištenje meda koji je uređen po kriterijima Europske unije, zadovoljava visoke standarde sigurnosti hrane te je kao takav registriran pri Upravi za veterinarstvo.
– Rođen sam među pčelama – kaže Marinko Bronzović, koji je prije godinu dana napustio posao veterinara da bi se u potpunosti posvetio pčelarstvu, ljubavi naslijeđenoj od oca. Njegova obitelj godišnje proizvede oko dvije tone meda, i to pet-šest sorti godišnje. Na proljeće vade cvjetni med, zbog kadulje pčele voze u Senj, a zbog bagrema potegnu do Zagorja.
Voće i začinsko bilje velika su ljubav obitelji Bogdanić za čijim se pekmezima, likerima, sokovima od drenjine, maline, koprive, mladih izdanaka jele ili peršina trgaju mnoge prodavaonice zdrave hrane. OPG Bogdanić je zbog prekrasnog vrta smještenog odmah uz Gacku također dospio na turističku kartu grada. Otočac je središte Gacke i svrstava se u jedno od najstarijih naselja s hrvatskim stanovnicima te se prvi put spominje na Bašćanskoj ploči. Neki od elemenata otočke tradicije uključeni su u Popis zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara: umijeće izrade solističke tambure kuterevke ili dangubice. U tu vrijednu skupinu svrstava se i zaštićeno prelo, baš kao i izrada gacke plavi. Sve spomenuto uz tradicionalnu otočku nošnju (suknena nošnja) izrađuje se tehnikom tkanja, karakterističnom za dinarsko područje, po čemu smo prepoznatljivi. Ručno izrađena lička torba još je jedno kulturno dobro Like, kao i ojkalica, glazbeni izričaj, koji nastoje očuvati u folklornim društvima.
Utočište za medvjede
Coklje su ručno rađena tradicijska vunena obuća, a umijeće njihove izrade proglašeno je hrvatskim nematerijalnim kulturnim dobrom. Dio je i tradicionalne narodne nošnje grada Otočca. Lička kapa s kitama (resama), prepoznatljive crno-crvene boje, najpoznatiji je simbol Like. Na kapi su izvezeni kružići i spirale koje nazivamo “zečji skok”, vezeni bodom lančancem. Prema legendi, lička kapa svojevrstan je simbol patnje i žalosti brojnih majki i sestara za svojim bližnjima, poginulima u Krbavskoj bitci. Na obodu se nalaze dvostruke, spiralne kružnice, koje su prikaz ratna kovitlaca same bitke, a rese teku kao suze za poginulim junacima.
U podvelebitskoj dolini Kuterevu nalazi se utočište za mlade medvjede. Dom je to mladim i napuštenim medvjedima, a sastavni dio programa je edukacija posjetitelja i njihovo zbližavanje s divljinom. Utočište promovira zaštitu medvjeđeg staništa, održivo življenje i tradiciju lokalne planinske zajednice. U Kuterevu će vas dočekati uvijek dobro raspoloženi mještani i volonteri iz cijelog svijeta, koji ondje borave brinući se za medvjede.
